Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2294/09 (Zeničko-dobojski kanton)

Odluka donesena 19. 07. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Izvršenje
  • Pasivna legitimacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2294/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 07. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine, u predmetu broj AP-2294/09, rješavajući apelaciju Zeničko-dobojskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zeničko-dobojskog kantona podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 I 004072 09 Gž od 18. juna 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 I 004072 07 I od 19. marta 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zeničko-dobojski kanton (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Kantonalno preavobranilaštvo Zenica, podnio je 16. jula 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 I 004072 09 Gž od 18. juna 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 I 004072 07 I od 19. marta 2009. godine.

2. Avdo Kamenjašević (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) je Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv JU Osnovna škola «Olovo» iz Olova (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi izvršenja potraživanja iz radnog odnosa.

3. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj 041-0-I-07-000027 od 12. januara 2007. godine, odredio predloženo izvršenje, koje je prema izvještaju Investiciono komercijalne banke dd. Zenica realizovano 16. februara 2007. godine, sa transakcijskog računa apelanta. Apelant je protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor 12. jula 2007. godine.

4. Općinski sud je rješenjem broj 41 0 I 004072 I od 19. marta 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, odbacio apelantov prigovor kao nedozvoljen. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz obavijesti Investiciono komercijalne banke d.d. Zenica proizilazi da je rješenje o izvršenju od 12. januara 2007. godine u cijelosti realizovano 16. februara 2007. godine. S tim u vezi, Općinski sud je primjenom odredbe člana 49. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) apelantov prigovor odbacio kao nedozvoljen, budući da je postupak izvršenja dovršen.

5. Kantonalni sud je rješenjem broj 41 0 I 004072 09 Gž od 18. juna 2009. godine apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni sud pravilno odbacio apelantov prigovor kao trećeg lica. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da je u odredbi člana 51. stav 2. ZIP-a propisano da treće lice prigovor može podnijeti do okončanja izvršnog postupka, a u odredbi člana 64. ZIP-a je propisano da se postupak izvršenja smatra završenim provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava.

6. Apelant smatra da mu je rješenjima Kantonalnog suda i Općinskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i član 13. Evropske konvencije. Povrede navedenih prava apelant obrazlaže proizvoljnom odnosno pogrešnom primjenom ZIP-a kao materijalnog prava koje su primijenjene u konkretnom slučaju. Apelant smatra da je njegov prigovor proizvoljno i pogrešno odbačen kao nedozvoljen.

7. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 74/11), relevantne odredbe glase:

Član 36. stav 1.

Prijedlog za izvršenje

Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

Član 49.

Rješenje o prigovoru (1) Rješenje o prigovoru donosi sudija (2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen. (3) Ako usvoji prigovor, sud će prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cijelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje.

Član 51. Pretpostavke za prigovor

Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje spriječava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.

Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne spriječava provedbu izvršenjaj i ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Sud će prigovor dostaviti tražiocu izvršenja i izvršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana izjasne o prigovoru.

Član 52.

Odluke suda o prigovoru trećeg lica

Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.

Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnosilac prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora pravosnažnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 19/04, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije isključivo u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

11. U vezi sa navodima apelanta u pogledu prava na pravično suđenje, Ustavni sud napominje da se izvršenje presude, koju donese bilo koji sud, mora posmatrati kao «integralni dio suđenja» u smislu člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine. To između ostalog podrazumijeva da su svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini, u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja spada i pravo na izvršenje pravosnažne sudske u smislu člana II/3.

e) Ustava Bosne i Hercegovine.

12. Međutim, suština apelantovih navoda u pogledu prava na pravično suđenje, imovinu i djelotvoran pravni lijek, se ne odnosi na neizvršenje pravosnažne sudske presude, nego upravo suprotno, na odluku kojom je dozvoljeno izvršenje po prijedlogu tražioca izvršenja a apelantov prigovor kao trećeg lica odbačen kao nedozvoljen. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da su redovni sudovi u izvršnom predmetu tražioca izvršenja protiv izvršenika broj 041-0-I-07-000 027 odredili preloženo izvršenje u januaru 2007. godine te da je rješenje o izvršenju realizovano u februaru iste godine. Općinski sud je zatim, odlučujući o prigovoru apelanta kao trećeg lica, istakao jasne zakonske odredbe i naveo jasno obrazloženje u pogledu razloga zbog kojih je apelantov prigovor odbačen kao nedozvoljen. Stav Općinskog suda potvrdio je Kantonalni sud naglašavajući da se nakon provođenja izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ne može podnijeti prigovor na rješenje o izvršenju od strane trećeg lica. U konkretnom slučaju, navedena činjenica je utvrđena uvidom u obavijest Investiciono komercijalne banke dd. Zenica, iz koje proizilazi da je rješenje o izvršenju u cijelosti realizovano.

13. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u nizu svojih odluka (vidi, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1472/07 od 22. oktobra 2009. godine, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

64/09 od 8. juna 2011. godine, dostupne na web.stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odlučujući povodom zahtjeva uposlenika škola javnih ustanova koje se finansiraju iz «Trezora Zeničko-dobojskog kantona», radi potraživanja iz radnog odnosa (plaće, topli obrok, regres), zaključio da je arbitrarno obrazloženje presuda koje su osporavane tim apelacijama prema kojima apelant (Zeničko-dobojski kanton) nije bio pasivno legitimiran u sudskom izvršnom postupku te da je zbog toga izvršenje na njegovom transakcijskom računu nezakonito. Naime, u predmetu broj AP-

1472/07 od 22. oktobra 2009. godine radilo se o parničnom postupku kojeg je pokrenuo apelant protiv uposlenika Opće gimnazije Zavidovići, kojima su isplaćena sredstva na ime naknade plaće, toplog obroka i regresa, u kojem je Vrhovni sud zaključio da apelant nije imao pasivnu legitimaciju te stoga ni obavezu uposlenicima isplatiti zahtijevana sredstva, jer oni nisu bili u radnom odnosu s apelantom već sa školom (Opća gimnazija Zavidovići). Ustavni sud je utvrdio kršenje prava na pravično suđenje jer su redovni sudovi usvojili apelantov prigovor u izvršnom postupku iz razloga što u prijedlogu za izvršenje nije bio označen apelant nego ustanova koja kod apelanta ima otvoren transakcijiski račun, čineći iluzornim izvršenje sudske odluke koja predstavlja integralni dio «suđenja» u smislu člana II/3.

e) Ustava Bosne i Hercegovine.

14. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je rješenje kojim je dozvoljeno izvršenje po prijedlogu tržioca izvršenja apelantu dostavljeno nakon što je postupljeno po prijedlogu, dakle izvršenje provedeno. Međutim obzirom na specifičnost poslovanja i finansiranja javnih ustanova čija se sredstva vode u trezoru kantona, u konkretnom slučaju kod apelanta, Ustavni sud smatra da bi apelant kao osnivač bio odgovoran za izvršenje obaveze izvršenika, zbog čega nije opravdana apelantova tvrdnja da je u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje, prava na imovinu i djelotvoran pravni lijek, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine , očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2294/09 (Zeničko-dobojski kanton) | Sudska praksa | Aktio