Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2352/09 (Z. S.)

Odluka donesena 19. 07. 2012.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kamata
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2352/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 07. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine, u predmetu broj AP 2352/09, rješavajući apelaciju Z. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. S. podnesena zbog neizvršenja pravomoćne presude u izvršnom postupku pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 065-0-I-06-002491 zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijela je 21. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravomoćne presude u izvršnom postupku pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 065-0-I-06-002491.

2. Pravosnažnom presudom Općinskog suda u Mostaru broj P-720/03 od 4. novembra 2005. godine obavezana je tužena Federacija BiH, Federalno ministarstvo odbrane (u daljnjem tekstu: tužena), da apelantici isplati na ime plaće za februar 2001. godine iznos od 750,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. marta 2001. godine pa do isplate, i za mart 2001. godine iznos od 750,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. aprila 2001. godine pa do isplate, u roku od 15 dana. Tužena je dužna platiti apelantici na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2000. godinu iznos od 406,06 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 2001. godine pa do isplate, na ime regresa za 2001. godinu iznos od 525,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. januara 2002. godine pa do isplate, te na ime regresa za 2002. godinu iznos od 485,10 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. januara 2003. godine pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Tužena je dužna naknaditi tužiteljici troškove ove parnice u iznosu od 554,00 KM, sve u roku od 15 dana.

3. Apelantica je kao tražiteljica izvršenja 20. aprila 2006. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje pravosnažne presude protiv tužene kao izvršenika.

4. U prijedlogu za izvršenje apelantica je tražila da sud donese rješenje kojim će dozvoliti prinudno izvršenje pljenidbom novčanih sredstava koja sa nalaze na transakcijskom računu izvršenika kod banke (precizirana banka i broj računa) i prenosom zaplijenjenog novčanog iznosa na transakcijski račun apelantičinog advokata. Apelantica je tražila da sud zabrani izvršenikovom dužniku da izvršeniku isplaćuje bilo kakva sredstva sa njegovog transakcijskog računa sve dok potraživanje po ovom rješenju u cijelosti ne izmiri. Apelantica je tražila da izvršenikov dužnik (banka) obavijesti sud ukoliko nema sredstava na računu, ili ukoliko su sredstva nedovoljna, odnosno da, ukoliko nikako nema sredstava, banka proslijedi rješenje o izvršenju sljedećoj banci, prema redoslijedu (označene banke, UPI banka d.d. Sarajevo, Raiffeisen banka d.d. Sarajevo i Central profit banka d.d. Sarajevo).

5. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-I-06-002491 od 9. juna 2006. godine je određeno predloženo izvršenje.

6. Podneskom tražiteljice izvršenja-apelantice od 4. juna 2007. godine je zatraženo da sud rješenje o izvršenju dostavi banci na provođenje.

7. Zaključkom Općinskog suda broj 065-0-I-06-002491 od 20. juna 2007. godine tražiteljica izvršenja-apelantica je obaviještena da je Rješenje Općinskog suda broj 065-0-I-06-002491 od 9. juna 2006. godine upućeno UPI banci d.d. na njegovo provođenje.

8. Apelantica je 27. februara 2008. godine Općinskom sudu dostavila dopis u kome navodi da je izvršenikov dužnik djelimično postupio po navedenom rješenju na način da je djelimično ispunio obavezu zapljene kamate na dio duga izvršenika, tj. da nije obračunao kamate za period od 27. novembra 2004. godine do izvršnosti odluke, a nakon izvršnosti odluke dio isplate je obračunao u manjem iznosu od onog koji propisuje Zakon o visini zatezne kamate.

9. UPI banka d.d. Sarajevo je Općinskom sudu dostavila podnesak broj PO-931-M/03-1 od 18. aprila 2008. godine u kojem je obavijestila sud da je 16. februara 2008. godine izmirila potraživanje tražiteljice izvršenja.

10. Aktom broj 065-0-I-06-002491 od 16. maja 2008. godine Općinski sud je obavijestio apelanticu da je sud zaključkom od 16. maja 2008. godine naložio UPI banci d.d. Sarajevo da u cijelosti postupi po Rješenju o izvršenju broj 065-0-I-06-002491 od 9. juna 2006. godine, te nakon njegovog provođenja o tome obavijesti sud.

11. I, konačno, Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH (raniji naziv: UPI banka d.d. Sarajevo) je dostavila Općinskom sudu dopis broj PO-965-M/09 od 24. marta 2009. godine u kojem je izvijestila sud da je provela predmetno rješenje o izvršenju, te da je potraživanje tražiteljice izvršenja-apelantice izmireno.

12. Apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da Općinski sud nije u cijelosti proveo rješenje o izvršenju, jer banka nije obračunala kamatu u smislu Zakona o visini stope zatezne kamate, već je primijenila Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza FBiH. Na ovaj način banka je samovoljno izmijenila izvršnu ispravu, a Općinski sud nije poduzeo ništa da tu samovolju spriječi. Apelantica navodi da je ukazivala Općinskom sudu na navedeno, ali da time što se Općinski sud nije izjasnio, onemogućen joj je pristup sudu. Povredu prava na nediskriminaciju apelantica nalazi u tome što je ovakvim postupanjem Općinskog suda stavljena u diskriminirajući položaj u odnosu na desetine osoba koje su u sudskim postupcima u cijelosti namirile svoja potraživanja. Apelantica navodi da Općinski sud ni nakon tri godine nije proveo svoju odluku zbog čega smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud primjećuje da su pravosnažnom presudom Općinskog suda utvrđena apelantičina prava da joj Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane, isplati određeni novčani iznos na ime plata i regresa sa zakonskom zateznom kamatom. Povredu prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nediskriminaciju apelantica vidi u tome što rješenje o izvršenju nije u cijelosti provedeno, jer banka nije pravilno obračunala zatezne kamate, na što je apelantica ukazivala, ali Općinski sud nije reagirao na to.

15. Ustavni sud zapaža da je identično pravno pitanje razmatrao i u svojoj Odluci broj AP 711/09 od 12. aprila 2012. godine. U toj odluci Ustavni sud je, između ostalog, zaključio: ...obaveza suda je da provede postupak do pravosnažnosti rješenja o dozvoli izvršenja (ili ranije) i da rješenje o dozvoli izvršenja dostavi nadležnoj banci (član 40. ZIP-a) koja dalje, zavisno od mogućnosti izvršenika, provodi rješenje o izvršenju na način kako je to predviđeno izvršnom ispravom. Ustavni sud posebno naglašava da je odredbama ZIP-a (član 39. stav 2) regulisano da, kad se naplata vrši na sredstvima na računima kod banaka […]. obračun kamate će izvršiti banka na teret izvršenika, što je, prema mišljenju Ustavnog suda, logično kako zbog ekonomičnosti i efikasnosti postupka, tako i zbog suštine izvršnog postupka, jer banka najbolje zna „stanje na računu izvršenika“, kao i kada je izvršila „naplatu sa računa“, a što je bitno za obračun kamata (jer je početak toka kamate određen pravosnažnom presudom, a najčešće kamata teče do isplate). Dalje, Općinski sud je nakon obavijesti apelanata da je banka djelomično postupila po rješenju o izvršenju, svojim zaključcima naložio banci da u cijelosti provede rješenje o izvršenju i upozorio banku da će, ukoliko ne postupi po naloženom u smislu člana

175. ZIP-a, odgovarati za štetu tražitelju izvršenja, odnosno apelantu, te zatražio da mu banka dostavi detaljan izvještaj. Nakon toga, Općinski sud je u određenim predmetima donio zaključak koji su apelanti osporili apelacijom, a kojim je konstatirao da se, u smislu člana 64. ZIP-a, postupak izvršenja smatra dovršenim.

16. Imajući u vidu okolnosti u svim predmetima, Ustavni sud, prije svega, upućuje na odredbu člana 170. ZIP-a kojom je propisano da je banka dužna izvijestiti sud ukoliko postoje određene smetnje za izvršenje rješenja, te ako su te smetnje trajne, sud će obustaviti postupak. Međutim, banka nije ukazivala na smetnje, nego je ukazivala na to da je izvršila rješenje o izvršenju. U odnosu na navode apelanata da su samo djelomično naplatili svoja potraživanja, odnosno da banka nije pravilno obračunala zateznu kamatu, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 175. ZIP-a prema kojim apelant može potraživati naknadu štete od banke ako smatra da zatezne kamate nisu pravilno obračunate.

17. Budući da konkretna apelacija pokreće ista pitanja kao i u Odluci broj AP 711/09, Ustavni sud zaključuje da se razlozi iz Odluke broj AP 711/09 odnose i na predmetnu apelaciju, te da se dati navodi iz ove odluke mogu primijeniti i na konkretnu apelaciju. Zbog svega navedenog, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu očigledno (prima facie) neosnovani.

18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2352/09 (Z. S.) | Sudska praksa | Aktio