Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3094/09 (D. M.)
Odluka donesena 19. 07. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Uknjižba
- Vlasničko-pravni odnosi
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3094/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 07. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine, u predmetu broj AP-3094/09, rješavajući apelaciju Darinke Marković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Darinke Marković podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-09-
000 138 od 30. jula 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću - Zemljišnoknjižne kancelarije broj 087-0-Dn-08-001 246 od 22. aprila 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Darinka Marković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, podnijela je 30. septembra 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-09-000 138 od 30. jula 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću – Zemljišno knjižne kancelarije (u daljnjem teksu: Osnovni sud) broj 087-0-Dn-08-001 246 od 22. aprila 2009. godine.
2. Postupajući u zemljišnoknjižnom predmetu apelantice radi uknjižbe prava vlasništva, Osnovni sud je donio rješenje broj 087-0-Dn-08-001 246 od 22. aprila 2009. godine, potvrđeno rješenjem Okružnog suda, kojim je u stavu I izreke dozvoljeno usaglašavanje podataka u popisnom listu sa aktuelnim rezultatima premjera (oznake nekretnina pobliže navedene u rješenju) dok je u stavu II istog rješenja odbijen zahtjev apelantice za uknjižbu prava vlasništva na k.č. 537, 538 i 539 upisanim u A listu zk. uloška k.o. Banja Vrućica. U obrazloženju rješenja je, između ostalog navedeno da je Zemljišnoknjižna kancelarija 18. augusta 2008. godine primila zahtjev apelantice za uknjižbu prava vlasništva na k.č. 537, 538. i 539. k.o. Banja Vrućica, koje nekretnine prema podacima starog premjera odgovaraju parceli 344/1 k.o. SP Vrućica, te da je apelantica uz zahtjev dostavila pismenu dokumentaciju. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je naveo da je postupajući u smislu odredbe člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 67/03, 46/04 i 109/05-u daljnjem tekstu: Zakon) i člana 38. Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima (u daljnjem tekstu: Pravilnik), ispitao predmetni zahtjev apelantice i utvrdio da parcele na kojima se traži uknjižba prava vlasništva, po novom premjeru, ne postoje u zemljišnoj knjizi. Iz tog razloga, dopisom navedene Zemljišnoknjižne kancelarije, zatraženo je od Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove-Područne jedinice Teslić, dostavljanje prijavnog lista izrađenog na način opisan u članu 41. a. stav 4. Pravilnika. Po dobijanju prijavnog lista broj 1081/2008 od 3. decembra 2008. godine, kojim je izvršeno usaglašavanje podataka u popisnom listu sa aktuelnim rezultatima premjera, navedeni prijavni list je pripojen konkretnom predmetu apelantice. Osnovni sud je zatim u obrazloženju istakao da je odredbom člana 88. stav 1. Zakona propisano da ukoliko postoji tačan premjer i tačno određenje granica, kao i veličina, opis i kultura parcele, oni se po saopštenju organa za katastarski premjer bez posebnog zahtjeva preuzimaju u zemljišno-knjižni uložak u odjeljku A kao aktuelni popisani podaci. Promjenom oznake i preuzimanjem rezultata novog premjera ne mijenjaju se pravni odnosi na nekretnini. U obrazloženju je zatim navedena odredba člana 41. a. stav 3. Pravilnika kojom je propisano da ako jednoj parceli starog premjera odgovara jedna ili više parcela novog premjera ili ako jednoj parceli novog premjera odgovara jedna ili više parcela starog premjera iz istog zemljišno-knjižnog uloška, tada će se u A listu zemljišno knjižnog uloška izbrisati predmetne parcele a novi brojevi i površine parcela koje je utvrdio katastar, upisaće se u zemljišno knjižni uložak formiran na osnovu podataka novog premjera. Razmatrajući prijavni list, utvrđeno je, kako je dalje navedeno, da isti ispunjava uslove za usaglašavanje podataka u popisnom listu sa aktuelnim rezultatima premjera. Međutim, razmatrajući zahtjev za uknjižbu prava vlasništva, utvrđeno je da na parceli starog premjera broj 344/1 upisanoj u zk. ul. 684 k.o. SP Vrućica uknjiženo je Državno vlasništvo na kojoj pravo korištenja imaju 33 sukorisnika, kako je i prenešeno u novi uložak. Priloženo rješenje Komisije za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na nekretninama od 17. aprila 1992. godine na osnovu kojeg je apelantica zatražila upis prava vlasništva na nekretninama, nije osnov za upis prema odredbi člana 84. u vezi sa članom 11. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama.
3. Protiv prvopstepenog rješenja apelantica je izjavila žalbu Okružnom sudu koji je rješenjem broj 013-0-Gž-09-000 138 od 30. jula 2009. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja je navedeno da žalba nije osnovana, da je prvostepeni sud postupajući u skladu s odredbom člana 42. Zakona i odredbom člana 38. Pravilnika, dozvolio usaglašavanje podataka u popisnom listu sa aktuelnim rezultatima premjera i odbio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na parcelama br. 537, 538. i 539 upisanim u A listu zk.ul. 21 ko. Banja Vrućica. Prvostepeni sud je ujedno odredio upis zabilježbe odbijenog zahtjeva u B listu istog zk. uloška. Prvostepeni sud je po ocjeni Okružnog suda pravilno odbio zahtjev apelantice kojim je tražila uknjižbu prava vlasništva, pravilno se pozivajući na odredbu člana 84. Zakona koju je doveo u vezu s odredbom člana 11. stav 2. istog Zakona, koji propisuju postupak i rokove za predaju katastra nekretnina sudovima. Pri tome je prvostepeni sud imao u vidu i činjenicu da je na nekretninama na kojima je zatraženo sticanje prava vlasništva uknjiženo državno vlasništvo sa pravom korištenja 33 sukorisnika koji su preneseni u novi zemljišnoknjižni uložak.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Istakla je da su sudovi u osporenim rješenjima zanemarili činjenicu da je po prestanku važenja zemljišnih knjiga uspostavljen katastar nekretnina kojim su utvrđena prava u korist korisnika nekretnina, zbog čega je po mišljenju apelantice usaglašavanje podataka sa starim premjerom besmisleno. Istakla je da su sudovi pogrešno odbili njen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva pa je predložila da se predmet vrati na ponovni postupak ili da se njenom zahtjevu udovolji.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud nadalje ističe da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. U vezi sa navodima apelantice o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su nadležni sudovi detaljno obrazložili svoj zaključak zbog kojeg je trebalo odbiti zahtjev apelanatice za uknjižbu prava vlasništva, navodeći pri tome da rješenje na koje se apelantica pozivala ne predstavlja valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva. Osim toga, nadležni sudovi su jasno naveli da je na nekretninama na kojima je apelantica zahtijevala uknjižbu prava vlasništva upisano državno vlasništvo sa pravom korištenja 33 sukorisnika, te da apelantica nije ispunila zakonske uvjete propisane čl. 42. i 84. Zakona za uknjižbu, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelantica u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić