Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3192/09 (M. T.)
Odluka donesena 19. 07. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Vanparnični postupak
- Pristup sudu
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3192/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 07. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. srpnja 2012. godine, u predmetu broj AP-3192/09, rješavajući apelaciju Miroslava Topića na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Topića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gž- 09-000 333 od 27. kolovoza 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-0-V-07-000-193 od 22. siječnja 2009. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Topić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Živko Dragosavljević, odvjetnik iz Prijedora podnio 9. listopada 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-09-000 333 od 27. kolovoza 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 077-0-V-07-000-193 od 22. siječnja 2009. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 077-0-V-07-000-193 od 22. siječnja 2009. godine prekinut je postupak za uređenje sukorisničkih odnosa koji se vodi kod Osnovnog suda pod brojem 077-0-V-07-000-193, apelant kao predlagač upućen je na parnicu protiv protupredlagača Z.T. i D.T. (u daljnjem tekstu: protupredlagači) radi utvrđivanja obima prava apelanta, te obvezan apelant da u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti rješenja pokrene parnicu. Istim rješenjem odlučeno je da ako apelant ne pokrene parnicu u navedenom roku smatraće se da je prijedlog povučen. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud je naveo da je apelant 16. travnja 2007. godine podnio prijedlog protiv protupredlagača u postupku radi uređenja sukorisničkih odnosa u kojem je istakao da su on i protupredlagači suposjednici imovine, nekretnina (u obrazloženju rješenja precizirane oznake i veličina suvlasničkog dijela na nekretninama), a kako se ne mogu dogovoriti oko korištenja tih nekretnina, to je predložio da sud uredi sukorisničke odnose između njega i protupredlagača. Osnovni sud naveo da budući protupredlagači osporavaju obim prava koja pripadaju apelantu na nekretninama, ističući da je ugovorom o poklonu koji je zaključen između apelanta i njegovog oca, apelant raspolagao i dijelom koji je stečen tijekom braka sa protupredlagateljicom D.T., to je na temelju članka 158. st. 1. i 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Službeni glasnik BiH“ br. 10/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske) prekinuo postupak.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud donio je Rješenje broj 011-0-Gž-09-000 333 od 27. kolovoza 2009. godine kojim je žalbu odbio i prvostupanjsko rješenje potvrdio. Istim rješenjem odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Okružni sud je istakao da odredbe članka 158. Zakona o izvanparničnom postupku, propisuju da kada je među zainteresiranim osobama sporno pravo na stvar koja je predmet postupka ili je sporan obim prava, sud će uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu ili postupak pred upravnim organima radi rješavanja spornog prava odnosno pravnog odnosa, a izvanparnični postupak će prekinuti. Navedene odredbe su imperativnog karaktera i ne dopuštaju sudu pravo da cijeni čije je pravo manje vjerojatno i odstupaju od općih pravila iz čl. 21. do 23. Zakona o izvanparničnom postupku prema kojim se na parnicu upućuje ona stranka čije se pravo smatra manje vjerojatnim. Međutim, u postupku uređenja odnosa u upravljanju i korištenju zajedničkim stvarima uvijek se na parnicu upućuje predlagač.
4. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da su sudovi proizvoljnim tumačenjem odredbi članka 158. Zakona o izvanparničnom postupku uputili njega na parnicu, jer se na taj način nameće obveza parničenja predlagača protiv sebe. Naime, radi se o imovini koju on koristi dugi niz godina tako da to što su ga sudovi uputili na parnicu nije logično i izravno ga onemogućava da koristi svoje pravo na mirno uživanje imovine. Apelant ističe da se pobijanim odlukama omogućava protupredlagačima da opstruiraju njegovo pravo na pristup sudu.
5. Zakon o izvanparničnom postupku („Službeni list SR BiH“, broj 10/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 74/05) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 158. st. 1. i 2.
Kada je među zainteresiranim osobama sporno pravo na stvar koja je predmet postupka ili je sporan obim prava, sud će uputiti predlagača da u određenom roku pokrene parnicu ili postupak pred upravnim organima radi rješenja spornog prava, odnosno spornog odnosa, a izvanparnični postupak će prekinuti.
Ako predlagač ne pokrene postupak u određenom roku, smatraće se da je prijedlog povučen.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. Ustavni sud uočava da se apelant problematizira primjenu članka 158. Zakona o izvanparničnom postupku, odnosno da on nije trebao biti upućen na parnicu. Ustavni sud nalazi da ove odredbe, između ostalog, propisuju Kada je među zainteresiranim osobama sporno pravo na stvar koja je predmet postupka ili je sporan obim prava, sud će uputiti predlagača da u određenom roku pokrene parnicu ili postupak pred upravnim organima radi rješenja spornog prava, odnosno spornog odnosa, a izvanparnični postupak će prekinuti. Iz obrazloženja Okružnog suda slijedi da su navedene odredbe imperativnog karaktera, odnosno da u postupku uređenja odnosa u upravljanju i korištenju zajedničkim stvarima uvijek se na parnicu upućuje predlagač. Ustavni sud ocjenjuje navedeno obrazloženje logičnim i argumentiranim, zbog čega su apelantovi navodi, očito (prima facie) neutemeljeni.
9. Osim toga apelant problematizira i povredu prava na pristup sudu. Ustavni sud podsjeća da pravo na pravično suđenje ne sadrži izričitu garanciju prava na pristup sudu, ali da osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u svezi sa svojim pravima i obvezama iznese pred sud. Ustavni sud nalazi da je apelant podnio prijedlog sudu radi uređenja sukorisničkih odnosa, te da je sud u smislu odredbe članka 158. Zakona o izvanparničnom postupku zbog spornih pitanja, uputio apelanta na parnicu i za navedeno dao logično i uvjerljivo obrazloženje. Dakle, proizlazi da apelant ni na koji način nije onemogućen da sudjeluje u postupku. Ustavni sud zaključuje da to što je sud prekinuo postupak i uputio apelanta na parnicu ne može ukazivati da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, tako da su ovi apelantovi navodi očito (prima facie) neutemeljeni.
10. Ustavni sud smatra da, u svezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelant ima “opravdan zahtjev” koji pokreće pitanja iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očito (prima facie) neutemeljeni.
11. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant posebno ne obrazlaže kršenje ovog prava, već svoje navode zasniva na proizvoljnoj primjeni Zakona o izvanparničnom postupku i povredi prava na pristup sudu. Ustavni sud je, međutim, razmatrajući ove navode u okviru članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već zaključio da su ti navodi očito (prima facie) neutemeljeni. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» u svezi sa kršenjem prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.
12. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić