Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3352/09 (D. J.)
Odluka donesena 19. 07. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni odnos
- Građanski postupak
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3352/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 07. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine, u predmetu broj AP 3352/09, rješavajući apelaciju Dragana Jaćimovića , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64708 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Jaćimovića podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-67/08 od 14. augusta 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Jaćimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, podnio je 24. oktobra 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-67/08 od 14. augusta 2009. godine.
2. Presudom Suda BiH broj P-74/06 od 9. jula 2008. godine poništena je odluka Bosne i Hercegovine-Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) o izboru kandidata na radno mjesto saradnik-carinik na graničnom prelazu Izečić RC Banja Luka te je naloženo tuženoj da u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude raspiše novi konkurs za predmetno radno mjesto. Tužena je obavezana da apelantu isplati troškove postupka u iznosu od 1.320,00 KM.
3. U obrazloženju presude Sud BiH je istakao da je među strankama sporno da li je postupak rangiranja i odabira kandidata prijavljenih na interni oglas tužene za radno mjesto saradnik-carinik u RC Banja Luka na kojem je učestvovao i apelant nepravilan odnosno nezakonit ili je ispoštovana procedura utvrđena zakonom, kako to tvrdi tuženi. Članovima 12. do 34. Pravilnika o načinu zapošljavanja i odabira državnih službenika i zaposlenika tuženog (u daljnjem tekstu Pravilnik) propisan je postupak zapošljavanja državnih službenika ranijih carinskih uprava putem internih oglasa. Nesporno je da je apelant bio zaposlenik Republičke uprave Carina Republike Srpske i da je učestvovao na internim oglasima od 20. juna i 1. decembra 2004. godine, za radno mjesto carinik-saradnik u RC Banja Luka. Nakon provedenog dokaznog postupka Sud BiH je utvrdio da je apelant ispunjavao uslove oglasa i da se na jedinstvenoj rang listi nalazio na 486 mjestu sa ostvarenih 13. bodova a da je po raspisanim oglasima na navedeno radno mjesto primljen kandidat Nizečić Hamdija rangiran na 235 mjestu jedinstvene rang liste sa završenom školom za montažu instalacija i metalnih konstrukcija u Zagrebu 12. septembra 1979. godine.
4. Nakon izvršenog uvida u akt tuženog broj 34-3701-207/05 od 20. decembra 2005. godine kojim je izvršena revizija postupka odabira državnih službenika i zaposlenika primljenih kod tuženog po internim oglasima iz 2004. godine, zaključeno je da je postupak odabira kandidata imao određene manjkavosti kako u pogledu školske spreme tako i u pogledu radnog iskustva. Sud BiH je dalje istakao da je i tuženi u toku postupka tvrdio da je po internim oglasima odabran i primljen znatan broj kandidata sa završenim školama i fakultetima koji po svom nazivu i programu ne upućuju da bi u potpunosti mogli odgovarati stručnom profilu kadrova potrebnih za obavljanje poslova određenog radnog mjesta. Sud BiH je također izvršio uvid u tabelarni prikaz RC Banja Luka-interni oglas, gdje je evidentiran prijavljeni kandidat Hamdija Nizačić sa naznakom da ima završenu školu za montažu instalacija i metalnih konstrukcija u Zagrebu te zaključio da komisija za izbor nije postupila na način kako je propisano Pravilnikom tužene odnosno da je Pravilnik nepravično primijenjen na štetu apelanta.
5. Odlučujući o žalbi koju je protiv prvostepene presude izjavio tuženi drugostepeno vijeće Suda BiH je žalbu djelomično usvojilo prvostepenu presudu preinačilo tako što je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženoj da u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude raspiše novi konkurs za predmetno radno mjesto. Žalba je odbijena i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je poništena odluka tužene o izboru kandidata Hamdije Nizačića na radno mjesto saradnika-carinik na graničnom prelazu Izečić RC Banja Luka i dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.
6. Obrazlažući presudu Sud BiH je istakao da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice bitne za odlučenje o apelantovom tužbenom zahtjevu kojim je osporavao izbor Hamdije Nizačića navodeći da ima završenu srednju školsku spremu II stepena te pravilno primijenio odredbe člana 21. Pravilnika. Prema navedenoj odredbi komisija za izbor ima zadatak da za svakog prijavljenog kandidata izvrši kontrolu ispunjavanja uslova iz internog oglasa. U prilogu akta tužene od 30. novembra 2004. godine, kako je dalje naveo Sud BiH, na spisku primljenih kandidata za Hamdiju Nizačića navedeno je da ima završenu srednju stručnu spremu IV stepena međutim kako je ocijenio sud sistem obrazovanja koji je bio u vrijeme sticanja diplome i zvanje koje je dobio osporavani kandidat sa završenom školom nisu obezbjeđivali IV stepen stručne spreme. Kako tuženi tokom postupka nije dokazao činjenicu da osporavani kandidat ima drugo obrazovanje koje obezbjeđuje IV stepen srednje stručne spreme, Sud BiH je ocijenio da primljeni kandidat nije ispunjavao uslove propisane oglasom i da je odluka o izboru rezultat činjenice da komisija za izbor nije pravilno primijenila odredbu člana 21. Pravila, čime je povrijeđena zakonitost pravila i procedura propisane u članu 3. Pravila.
7. Na kraju je Sud BiH konstatovao da je prvostepenom presudom naloženo tuženoj da u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude raspiše novi konkurs za predmetno radno mjesto, međutim kako se dalje navodi, ovako postavljen tužbeni zahtjev je neosnovan i protivan materijalnim propisima. Naime, poništenjem izbora poimenično određenog broja kandidata, apelantu pripada pravo zahtijevati da konkursna komisija tuženog uz pravilnu primjenu odredbi Pravilnika ponovo razmotri prijavu apelanta i kandidata čiji je izbor poništen i donese novu odluku. Apelantu je povrijeđeno pravo pri ocjeni njegove prijave na interni oglas u odnosu na prijavu osporavanog kandidata pa je neosnovano zahtijevao raspisivanje novog oglasa radi čega je prvostepena presuda u tom dijelu preinačena i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.
8. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je nezadovoljan osporenom odlukom u dijelu kojim je žalba tužene usvojena, prvostepena presuda preinačena i odbijen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženoj da u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude raspiše novi konkurs za predmetno radno mjesto. Apelant smatra da je na ovaj način «nejasno na koji će način tuženi popuniti upražnjeno radno mjesto Nizačić Hamdije odnosno ostavljena je mogućnost tuženom da opet krši zakon». Apelant je dalje naveo da je «pravno i logično bilo da je usvojen tužbeni zahtjev u cijelosti […], međutim sa ovakvom presudom tuženi nema nikakvu obavezu te se postavlja objektivno pitanje svrsishodnosti vođenja postupka».
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
11. Iako apelant nije eksplicitno naveo iz sadržaja apelacije proizilazi da osporava presudu Suda Bih zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je redovni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge zašto je žalbu tuženog djelomično usvojio i prvostepenu presudu preinačio tako što je odbio tužbeni zahtjev apelanta u dijelu kojim je naloženo tuženom da u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude raspiše novi konkurs za predmetno radno mjesto, a takvo obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, u obrazloženju osporene odluke navedeno je da je apelantu povrijeđeno pravo pri ocjeni njegove prijave na interni oglas u odnosu na prijavu osporavanog kandidata pa je neosnovano i protivno materijalnim propisima zahtijevati raspisivanje novog oglasa obzirom da poništenjem izbora kandidata Hamdije Nizačića apelantu pripada pravo zahtijevati da konkursna komisija tuženog uz pravilnu primjenu odredbi Pravilnika ponovo razmotri prijavu apelanta i kandidata čiji je izbor poništen i donese novu odluku. Ustavni sud također ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić