Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3116/09 (DOO «Čavkunović» Bihać)
Odluka donesena 19. 07. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Obligaciono- pravni odnosi
- Ništavost
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3116/09
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 07. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3116/09, rješavajući apelaciju DOO «Čavkunović» Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija DOO «Čavkunović» Bihać.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 P0001159 10 Rev od 10. novembra 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. DOO «Čavkunović» Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ajlen Bajrić, advokat iz Bihaća, podnio je 5. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je, u vrijeme podnošenja apelacije, vođen pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 31. marta 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 2. februara 2012. godine zatraženo da dostavi fotokopiju kompletnog spisa broj Ps-1131/04.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. aprila 2010. godine, dok je 17. maja 2010. godine dostavio Presudu broj 001-0-Pž-07-000235 od 7. maja 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantovom punomoćniku 19. aprila 2010. godine.
5. Općinski sud je 6. februara 2012. godine obavijestio Ustavni sud da je predmetni spis proslijeđen Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu; Vrhovni sud) na odlučivanje o reviziji.
6. Također, Ustavi sud je 29. maja 2012. godine zatražio od Vrhovnog suda da dostavi fotokopiju Presude broj 70 0 P 001159 10 Rev od 10. novembra 2011. godine.
7. Vrhovni sud je 1. juna 2012. godine dostavio traženu presudu.
III. Činjenično stanje
8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
9. Apelant je 23. septembra 2004. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv AD «BIGZ Publishing» Beograd (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Medžlisa Islamske zajednice Bihać (u daljnjem tekstu: drugotuženi), AD «BIGZ Knjižarsko trgovinsko preduzeće» Beograd (u daljnjem tekstu: trećetuženi) i DP «BIGZ Grafičko preduzeće» Beograd (u daljnjem tekstu: četvrtotuženi), radi poništenja ugovora, sklapanja glavnog ugovora, raskida predugovora i vraćanja kapare v.s.p. 100.000,00 KM.
10. Presudom Općinskog suda broj Ps-1131/04 od 19. juna 2007. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi ugovor o kupoprodaji zaključen 7. septembra 2004. godine između drugotuženog kao kupca i prvotuženog, trećetuženog i četvrtotuženog kao prodavaca, ovjeren kod Općinskog suda pod brojem OV-3076/04, da se naloži zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda brisanje upisa izvršenog u zemljišnoj knjizi na osnovu tog ugovora, te da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje zk. ul. br. 4903 k.o. Bihać koje je prethodilo provedbi kupoprodajnog ugovora. Stavom drugim navedene presude odbačen je dio tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio da sa prvotuženim, trećetuženim i četvrtotuženim u roku od 30 dana zaključi ugovor o kupoprodaji nekretnina pobliže označenih u navedenom stavu presude. Zatim, stavom trećim presude odbačen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se raskine predugovor o kupoprodaji zaključen 8. augusta 2002. godine i ovjeren kod Općinskog suda pod brojem Ov-3197/2002, kao i dopuna predugovora od 8. augusta 2002. godine ovjerena kod istog suda pod brojem Ov-3198/2002, uz naznaku da se radi o alternativnom tužbenom zahtjevu. Četvrtim stavom presude odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu prvotuženi, trećetuženi i četvrtotuženi isplate iznos od 199.715,36 KM (iznos od 194.015,36 KM na ime duple kapare i iznos od 5.700,00 KM na ime advokatskih troškova), dok je stavom pet presude odbijen apelantov zahtjev kojim je tražio naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.159,00 KM. Stavom šest i sedam presude obavezan je apelant da prvotuženom i drugotuženom naknadi troškove postupka u iznosu od po 3.159,00 KM odnosno, a konstatovano je da je povučena protivtužba prvotuženog.
11. Odlučujući o apelantovoj žalbi, koju je Općinski sud 2. oktobra 2007. godine dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje, Kantonalni sud je donio Presudu broj 001-0-Pž-07- 000235 od 7. maja 2010. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda.
12. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv drugostepene presude, donio Presudu broj 70 0 P 001159 10 Rev od 10. novembra 2011. godine kojom je apelantovu reviziju odbio kao neosnovanu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant je naveo da mu je, zbog nedonošenja odluke u postupku koji je pokrenuo tužbom pred Općinskim sudom 23. septembra 2004. godine, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). S tim u vezi apelant navodi da je u vrijeme podnošenja apelacije postupak pred Kantonalnim sudom bio još u toku, tako da od podnošenja tužbe predmetni postupak traje duže od pet godina, od čega pred Kantonalnim sudom duže od dvije godine. U apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju od 5. aprila 2010. godine Kantonalni sud je naveo da je predmet formiran 2. oktobra 2007. godine, te da bi mogao biti uzet u rad «tokom ovog mjeseca». Kantonalni sud je također naveo da redoslijed rješavanja predmeta nije rigidan već je promjenjiv, te da je osnovni kriterij za rangiranje predmeta starost inicijalnog akta (Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutrašnjem sudskom poslovanju, „Službeni glasnik BiH“ broj 74/10). Sud dalje navodi da će svaki prvostepeni predmet koji dođe na postupak odlučivanja po žalbi, a stariji je po inicijalnom aktu od konkretnog predmeta, potisnuti taj predmet za jedno ili više mjesta, odnosno, imaće prednost u odnosu na predmet koji je kasnije pokrenut. Osim toga, kako navodi dalje Kantonalni sud, redoslijed rješavanja predmeta ovisi i o njihovoj prirodi zbog koje po samom zakonu imaju prioritet bez obzira na starost tužbe (privremene mjere, smetanje posjeda, izdržavanje, izvršenje), te smatra da je neosnovano pozivanje apelanta da postupak traje nerazumno dugo i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Kantonalni sud je 17. maja 2010. godine dostavio presudu donesenu u predmetu broj 001-0-Pž-07-000235 od 7. maja 2010. godine.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Apelant se Ustavnom sudu obratio navodeći da predmetni postupak nerazumno dugo traje, te da postupak u vrijeme podnošenja apelacije još traje pred Kantonalnim sudom. Dakle, apelant ističe da u njegovom slučaju nije u «razumnom roku» donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja iako je u međuvremenu Kantonalni sud donio Presudu broj 001-0-Pž-07-000235 od 7. maja 2010. godine, a Vrhovni sud Presudu broj 70 0 P 001159 10 Rev od 10. novembra 2011. godine, kojom je predmetni postupak okončan. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant navodi da zbog nerazumno dugog trajanja postupka koji je pokrenuo tužbom pred Općinskim sudom 23. septembra 2004. godine, posebno pred Kantonalnim sudom koji ni nakon duže od pet godina od podnošenja tužbe nije donio odluku povodom apelantove žalbe, zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. U vezi s navedenim, Ustavni sud naglašava da je istovjetno pravno pitanje – dužine trajanja postupka, sa naglaskom na dužinu postupka pred Kantonalnim sudom, razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3770/09 od 15. maja 2012. (dostupna na www.ustavnisud.ba) i da je u cjelini gledano, dužini predmetnog postupka u najvećoj mjeri doprinio Kantonalni sud (tačka 37), te zaključio da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u konkretnom predmetu apelant se žali na dužinu trajanja postupka, s posebnim akcentom na dužinu postupka pred Kantonalnim sudom, koji je u međuvremenu okončan presudom Vrhovnog suda, tako da su razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 3770/09 u cijelosti primjenjivi i na ovaj predmet. Ustavni sud zapaža da je cjelokupni postupak povodom apelantove tužbe na sve tri sudske instance trajao šest godina i deset mjeseci. S druge strane, Ustavni sud zapaža da Općinski sud nije dostavio Ustavnom sudu predmetni spis iz kojeg bi se eventualno mogla utvrditi okolnost koja bi ukazivala na to da je apelant doprinio dužini trajanja postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
22. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).
23. Ustavni sud je uzeo u obzir vrstu spora o kojem su rješavali redovni sudovi, njegov značaj za apelanta i činjenicu da je postupak u međuvremenu okončan i zaključio da je u predmetnim okolnostima za apelanta odgovarajuća satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava.
VIII. Zaključak
24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak trajao šest godina i deset mjeseci i nije okončan u rokovima koji se mogu smatrati razumnim, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnim sudovima, posebno Općinskom i Kantonalnom sudu.
25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić