Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3616/09 (E.B.)

Odluka donesena 19. 07. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Bračna stečevina
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3616/09

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 07. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3616/09, rješavajući apelaciju E.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija E.B..

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši pod brojem 23-0-P-010498-10-P.

Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 23-0-P-010498-10-P.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantici E.B., u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. E.B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 19. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se po njenoj tužbi vodi u predmetu broj P-393/99 (novi broj 23-0-P-010498-10-P) pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelantica je 16. augusta 2010. godine dopunila svoju apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 27. maja 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 1. juna 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 14. juna 2010. godine.

5. Općinski sud je, na pismeno i usmeno traženje Ustavnog suda, 11. maja i 18. juna 2012. godine dostavio informaciju o trenutnoj fazi predmetnog sudskog postupka.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelantica je 5. novembra 1999. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv bivšeg supruga H.B. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi podjele bračne tekovine.

8. Općinski sud je Presudom broj P-393/99 od 1. novembra 2003. godine utvrdio da je apelantica tokom braka s tuženim stekla pokretnu i nepokretnu imovinu bliže navedenu u izreci presude i naložio tuženom da trpi diobu nekretnina i pokretnina i preda ih apelantici u posjed i slobodno raspolaganje. Općinski sud je odbio apelantičin zahtjev da joj tuženi izda ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos vlasništva na nekretninama na njeno ime.

9. Tuženi je 24. marta 2004. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj P-393/99 od 1. novembra 2003. godine. Predmet je 13. aprila 2004. godine Općinski sud proslijedio Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbi.

10. Kantonalni sud u Bihaću je donio Rješenje broj 01-0-P-003082-04-Gž od 13. jula 2010. godine kojim je žalbu tuženog uvažio, prvostepenu presudu u usvajajućem dijelu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Kantonalni sud je utvrdio da postoje bitne povrede parničnog postupka u postupku pred Općinskim sudom.

11. Općinski sud je, odlučujući u ponovnom postupku, donio Presudu broj 23-0-P-010498-10-P od 9. maja 2012. godine kojom je usvojio apelantičin tužbeni zahtjev.

12. Tuženi je protiv Presude Općinskog suda broj 23-0-P-010498-10-P od 9. maja 2012. godine izjavio žalbu koju je, prema stanju spisa, Općinski sud proslijedio apelantici na odgovor.

13. Prema informaciji Općinskog suda od 18. juna 2012. godine, predmet se još uvijek nalazi pred ovim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelantica vidi u tome što je postupak pred prvostepenim sudom od podnošenja tužbe, tj. 5. novembra 1999. godine do dana kada je primila prvostepenu presudu, tj. 18. februara 2004. godine, trajao nerazumno dugo. Apelantica, također, ističe da je nerazumno dugo trajao i postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom od aprila 2004. godine, te da do dana podnošenja apelacije još nije bio okončan. Apelantica je zatražila od Ustavnog suda da naloži isplatu naknade štete zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je ovaj sud, postupajući po apelantičinoj tužbi podnesenoj 5. novembra 1999. godine, održao prvo ročište 25. januara 2001. godine, ali da sva naredna ročišta nisu mogla biti održana zbog činjenice da tuženi živi u Austriji, pa, prema tome, apelantičin predmet nije okončan u razumnom roku iz objektivnih razloga.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

17. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03,73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 214.

(1) Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu odgovor na žalbu.

(2) Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju odmah, a najkasnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.

Član 215.

(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.

Član 217.

(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. (2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

18. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Ustavni sud ukazuje da, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pa je u konkretnom slučaju apelacija u ovom dijelu dopustiva. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008, godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

20. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na Bosni i Hercegovini je da svoj pravni sistem organizira tako da njeni sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, Serija A, broj 206-A, str. 10. i 11, stav 19). Ustavni sud naglašava da svako nepotrebno odugovlačenje praktično lišava pojedinca njegovih prava, čime se dovode u pitanje efikasnost pravnog sistema i pravna sigurnost pojedinaca.

24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je apelantica 5. novembra 1999. godine pokrenula predmetni parnični postupak i da taj postupak u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije pravomoćno okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od 12 godina i osam mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče utvrđivanja bračne tečevine. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.

27. U odnosu na ponašanja nadležnih sudova, Ustavni sud zapaža da su u toku 12 godina i osam mjeseci, koliko je do donošenja predmetne odluke Ustavnog suda ukupno trajao postupak pred redovnim sudovima, Općinskom sudu su trebale četiri godine da donese presudu u apelantičinom predmetu, uz napomenu da mu je prema navodima Općinskog suda trebala jedna godina i dva mjeseca od podnošenja tužbe da održi prvo ročište. Ustavni sud smatra da se razlozi koje je Općinski sud naveo u pogledu poteškoće vezane za utvrđivanje tačne adrese tuženog ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka pred ovim sudom u periodu od četiri godine, jer Općinski sud nije dokazao da je pri tome koristio svoje zakonske dužnosti i ovlaštenja kako bi postupak proveo bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Zatim, Ustavni sud zapaža da je i drugostepeni postupak pred Kantonalnim sudom trajao nerazumno dugo. Naime, Kantonalnom sudu je trebalo pet godina i tri mjeseca da donese odluku o žalbi tuženog, što je izvan svih rokova koji su jasno propisani Zakonom o parničnom postupku. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je nakon što je Kantonalni sud donio odluku o žalbi tuženog, predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, koji je trajao još jednu godinu i 10 mjeseci pred Općinskim sudom i još uvijek nije pravomoćno okončan.

28. Što se tiče apelantičinog ponašanja, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini predmetnog postupka.

29. S obzorom na navedeno, Ustavni sud smatra da, uzeto u cjelini, nema valjanog opravdanja za to što je postupak u navedenom predmetu pred Općinskim i Kantonalnim sudom trajao ukupno 12 godina i osam mjeseci i još uvijek nije pravomoćno okončan. Stoga, podržavajući praksu u sličnim predmetima, koja se na analogan način može primijeniti i u konkretnom slučaju (vidi mutatis mutandis Ustavni sud odluka broj AP 3298/07 od 14. aprila 2010. godine), Ustavni sud smatra da je dužina postupka u ovom predmetu bila prekomjerna i nije zadovoljila zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. S obzirom na to da se u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda predmetni postupak nalazio pred Općinskim sudom koji je proslijedio žalbu tuženog apelantici na odgovor, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Općinskom sudu da postupak po žalbi hitno okonča u skladu s članom 215. ZPP-a, s obzirom na dosadašnje trajanje postupka u cjelini i već utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

32. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji prema zakonu nije hitan, Ustavni sud smatra da apelantici za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.800,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada postupak po apelantičinoj tužbi podnesenoj radi podjele bračne tekovine pred Kantonalnim i Općinskim sudom ukupno traje 12 godina i osam mjeseci i još uvijek nije pravomoćno okončan.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3616/09 (E.B.) | Sudska praksa | Aktio