Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1062/09 (R. P.)
Odluka donesena 19. 07. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1062/09
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 07. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1062/09, rješavajući apelaciju Rame Planičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Rame Planičića podnesena zbog povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-10-000691 od 16. septembra 2010.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ramo Planičić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, podnio je 7. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) nije u razumnom roku donio odluku o žalbi koju je Federacija Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), podnijela protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-06-005461 od 24. oktobra 2007. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda je 2. jula 2009. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Od Kantonalnog suda je 13. marta 2012. godine, a od Općinskog suda 21. maja 2012. godine zatraženo da dostave na uvid spis broj 009-0-Gž-08-001102, odnosno broj 065-0-P-06- 005461.
4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. jula, a Kantonalni sud 12. augusta 2009. godine. Kantonalni sud je dostavio spis 22. marta 2012. godine. Općinski sud je dostavio spis 21. juna 2012. godine.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 21. augusta 2009. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 27. oktobra 2006. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tužene. On je tužbom tražio da sud obaveže tuženu da mu na ime neisplaćenih plaća za februar i mart 2001. godine isplati iznos od 816,00 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.
8. Tužena je dostavila odgovor na tužbu 15. januara 2007. godine.
9. Općinski sud je u predmetnom postupku održao jedno pripremno ročište i jedno ročište za glavnu raspravu, pa je donio Presudu broj 065-0-P-06-005461 od 24. oktobra 2007. godine kojom je u cijelosti udovoljeno apelantovom tužbenom zahtjevu.
10. Tužena je 15. novembra 2007. godine podnijela žalbu protiv Presude Općinskog suda broj 065-0-P-06-005461 od 24. oktobra 2007. godine, a apelant je 4. decembra 2007. godine dostavio odgovor na žalbu tužene.
11. Postupajući povodom žalbe tužene, Kantonalni sud je Presudom broj 009-0-Gž-08-001102 od 10. jula 2009. godine prvostepenu presudu preinačio na način da je apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.
12. Odlučujući o apelantovoj reviziji, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Rev-10-000691 od 10. septembra 2010. godine kojim je reviziju odbacio s obzirom na to da nije ispunjavala uvjete iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
13. Apelant je naveo da je, nakon što je pokrenuo radni spor 27. oktobra 2006. godine, Općinski sud donio presudu 24. oktobra 2007. godine, dakle 12 mjeseci nakon što je tužba podnesena. Dalje, apelant je naveo da je protiv prvostepene presude tužena podnijela žalbu, na koju je on 4. decembra 2007. godine sudu dostavio odgovor, te da, iako je od tada proteklo više od godinu dana, nije dobio drugostepenu presudu tako da «čeka na ostvarenje svojih novčanih prava iz radnog odnosa preko 2 godine» . Također, smatra da je žalba koju je tužena podnijela usmjerena na odugovlačenje sudskog postupka i odgađanje isplate njegovih potraživanja, te navodi da, s obzirom na to da su njegova potraživanja dospjela 1. aprila 2001. godine, čeka na ostvarivanje svojih prava već osam godina. Apelant smatra da mu je postupanjem Kantonalnog suda očigledno povrijeđeno pravo na efikasan pristup sudu i pravično suđenje, te je predložio Ustavnom sudu da naloži Kantonalnom sudu da u razumnom roku donese pravičnu i na zakonu zasnovanu drugostepenu presudu, uz uvažavanje činjenice da se radi o sporu iz radnog odnosa.
b) Odgovor na apelaciju
14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je žalbu tužene primio 21. februara 2008. godine. Dalje je navedeno da postupanjem Kantonalnog suda nisu povrijeđena apelantova prava propisana odredbama člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer je postupak u konkretnom predmetu proveden u skladu sa odredbama ZPP. Također, Kantonalni sud je istakao da je, s obzirom na velik broj predmeta u radu, spis sudiji dat u rad 1. jula 2009. godine, a da je presuda donesena 10. jula 2009. godine, te smatra da odluka o ovom predmetu nije donesena ranije zbog objektivnih razloga.
15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je u konkretnoj pravnoj stvari presudu donio 24. oktobra 2007. godine, da se spis nalazi u Kantonalnom sudu na rješavanju o žalbi, zbog čega nije mogao izvršiti uvid u spis i da smatra da nikakvo posebno izjašnjenje u ovom trenutku ne može dati.
V.Relevantni propisi 16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se u apelaciji pozvao na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na «suđenje u razumnom roku», jer Kantonalni sud u momentu podnošenja apelacije nije donio odluku o žalbi tužene. Iako je za vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom Kantonalni sud donio Presudu o žalbi tužene broj 009-0-Gž-08-001102 od 10. jula 2009. godine, a nakon toga Vrhovni sud Rješenje broj 070-0-Rev-10-000691 od 16. septembra 2010. godine, kojim je odbacio apelantovu reviziju, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena, iako je postupak pravosnažno okončan nakon podnošenja apelacije.
20. Prema tome, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
21. Apelant je u apelaciji naveo da mu je u postupku pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Evropski sud je, također, ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
25. Ustavni sud zapaža da je apelant 27. oktobra 2006. godine pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u kojem je tražio da sud obaveže tuženu da mu isplati razlike plaća za februar i mart 2001. godine, a da je postupak okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-10-000691 od 16. septembra 2010. godine. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantove tužbe je trajao tri godine i nepunih 11 mjeseci, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati u konkretnom slučaju.
26. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak prema svojoj suštini ne može smatrati složenim.
27. Ustavni sud zapaža da su tokom trajanja postupka sudovi odlučivali u relativno primjerenim rokovima budući da je prvostepeni sud svoju odluku donio nakon godinu dana, da je drugostepeni sud, koji je istakao da ima velik broj predmeta u radu, odluku o žalbi donio u roku od godinu dana i sedam mjeseci, a da je Vrhovni sud odluku o reviziji donio u roku od jedne godine. Imajući u vidu navedeno, te podržavajući praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1684/09 od 18. aprila 2012. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, apelant ne nudi činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da su mu redovni sudovi povrijedili pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te zaključuje da su apelacioni navodi o povredi ovog prava u cijelosti neosnovani.
28. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da mu je u postupku pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te zaključuje da su apelantovi navodi o povredi ovog prava u cijelosti neosnovani.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da u postupku pred Kantonalnim sudom nije prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao princip prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak o apelantovom tužbenom zahtjevu pred tri sudske instance trajao tri godine i 11 mjeseci.
30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić