Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2524/09 (DŽEKOS d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 19. 07. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2524/09

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 07. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2524/09, rješavajući apelaciju DŽEKOS-a d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija DŽEKOS-a d.o.o. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 09 65 PS 015891 04 PS (stari broj P-2608/04), koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 015891 07 Pž od 2. februara 2010. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. DŽEKOS d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 6. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku u postupku koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi donošenja odluke povodom žalbe Centrotransa d.d. Transport robe Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) izjavljene protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 09 65 PS 015891 04 PS od 26. aprila 2007. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 4. januara 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 13. januara 2010. godine, a Kantonalni sud 8. februara 2010. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog i Općinskog suda dostavljeni su apelantu 24. februara 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 15. oktobra 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi duga u iznosu od 193.899,00 KM. Općinski sud je evidentirao predmetnu tužbu pod brojem Ps-520/02 (CMS broj predmeta: 09 65 PS 015891 04 PS). U daljnjem toku postupka Općinski sud je zakazao šest ročišta (22. marta, 27. decembra 2004. godine, 18. februara 2005. godine, 30. maja 2006. godine, 23. i 26. marta 2007. godine) i donio Presudu broj 09 65 PS 015891 04 PS od 26. aprila 2007. godine. Protiv navedene presude tuženi je 25. maja 2007. godine izjavio žalbu.

7. Općinski sud je 26. septembra 2007. godine dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu radi donošenja odluke povodom žalbe.

8. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 015891 07 Pž od 2. februara 2010. godine žalba tuženog je djelimično uvažena, te prvostepena presuda preinačena na način kako je pobliže navedeno u izreci presude.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da su mu u predmetnom sudskom postupku povrijeđeni pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da je 15. oktobra 2002. godine podnio tužbu Općinskom sudu, a da predmetni postupak još uvijek nije pravosnažno okončan. Pri tome, apelant je naveo da je Općinski sud «nakon pet godina» donio presudu kojom je usvojen apelantov tužbeni zahtjev, ali da Kantonalni sud još uvijek nije donio odluke povodom žalbe tuženog protiv prvostepene presude iako je proteklo «dvije i po godine» od dostavljanja spisa sudu. Stoga, apelant traži da mu Ustavni sud dodijeli novčanu kompenzaciju u iznosu od 5.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru naveo da je predmetni spis tom sudu dostavljen 26. septembra 2007. godine radi donošenja odluke povodom žalbe tuženog. Također, Kantonalni sud je naveo da je postupak povodom žalbe okončan 2. februara 2010. godine zbog toga što se «radi o složenom predmetu i sudija ima veliki broj predmeta u referatu».

11. Općinski sud je naveo da nije u mogućnosti dati konkretan odgovor na apelaciju budući da je kompletan spis proslijeđen Kantonalnom sudu na rješavanje.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

13. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije postupak povodom žalbe tuženog pred Kantonalnim sudom nije bio okončan, te da je u međuvremenu okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 015891 07 Pž od 2. februara 2010. godine. Imajući u vidu da, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant smatra da su mu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 15. oktobra 2002. godine, te da je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 015891 07 Pž od 2. februara 2010. godine. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno je trajao sedam godina, tri mjeseca i 18 dana, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

23. Vezano za doprinos redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud o apelantovom tužbenom zahtjevu odlučio tek nakon četiri godine i šest mjeseci, te da je ovaj sud presudu donio na osnovu materijalnih dokaza u spisu. Ustavni sud smatra da je period od četiri godine i šest mjeseci za jednu instancu sudske nadležnosti (prvostepeni sud) a priori nerazuman i traži globalnu ocjenu. Njegova bi se dužina mogla opravdati samo pod izuzetnim okolnostima. Što se tiče Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo dvije godine i pet mjeseci da odluči o žalbi protiv prvostepene presude, te je očigledno da se Kantonalni sud u konkretnom predmetu nije kretao u okviru rokova propisanih Zakonom o parničnom postupku. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za velik broj neriješenih predmeta u referatu sudije. S tim u vezi, Ustavni sud je u ovoj odluci ukazao na to da velik broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Ustavni sud, također, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da u predmetima postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23). S obzirom na to da ni Općinski i Kantonalni sud nisu ponudili opravdane razloge za ovako dugo trajanje postupka, Ustavni sud iz stanja predmeta nije mogao utvrditi ni apelantov eventualni doprinos ukupnoj dužini predmetnog postupka.

24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Kompenzacija

25. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

26. Uzimajući u obzir predmet konkretnog sudskog postupka, njegov značaj za apelanta i činjenicu da je donesena konačna odluka, Ustavni sud smatra da je za apelanta dovoljna satisfakcija ova odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovih ustavnih prava.

Ostali navodi

27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

28. S obzirom na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati ove apelantove navode.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je predmetni postupak trajao sedam godina, tri mjeseca i 18 dana, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima koji nisu pružili opravdane razloge za tako dugo trajanje postupka.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2524/09 (DŽEKOS d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio