Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-558/12 (Hydro & eco system d.o.o. Kotor Varoš i Đ. K.)

Odluka donesena 19. 07. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-558/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 07. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine, u predmetu broj AP-558/12, rješavajući zahtjev Hydro & eco system d.o.o. Kotor Varoš i Đurađa Kušljića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Hydro & eco system d.o.o. Kotor Varoš i Đurađa Kušljića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Hydro & eco system d.o.o. Kotor Varoš i Đurađ Kušljić (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant odnosno apelanti) iz Kotor Varoši, podnijeli su 9. februara 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 0Pr 088100 11Pžp od 30. novembra 2011. godine, rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Pr 08810010 Pr V od 5. septembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda broj 71 0 Pr 086979 10 Pr V od 5. septembra 2011. godine. Apelant i su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja o prinudnoj naplati do donošenja odluke o apelaciji.

2. Osnovni sud donio je rješenje broj 71 0 Pr 08810010 Pr V od 5. septembra 2011. godine kojim je utvrdio odgovornost prvoapelanta, kao pravnog lica, što je otpočelo obavljati djelatnost prije nabavke fiskalnog sistema i fiskalizacije fiskalne registar kase čime je počinio prekršaj iz člana 51 Zakona o fiskalnim kasama. Istim rješenjem sud je kaznio prvoapelanta novčanom kaznom od 2.100,00KM i obavezao ga na plaćanje troškova prekršajnog postupka.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prvoapelant prihvatio odgovornost i napomenuo da se obratio Poreskoj upravi Banja Luka (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) ali mu niko nije saopštio obavezu fikalizacije firme, niti je on smatrao da treba da izvrši fiskalizaciju zbog djelatnosti koju obavlja-komunalna djelatnost u skladu sa članom 5 stav 2 točka g) Zakona o fiskalnim taksama. Navedeno je da je na osnovu prihvatanja odgovornosti predstavnika prvoapelanta i uvidom i u ostalu dokumentaciju Osnovni sud zaključio da su se u radnjama prvoapelanta stekla obilježja prekršaja iz člana 51. Zakona o fiskalnim kasama.

4. Osnovni sud je također donio rješenje broj 71 0 Pr 086979 10 Pr V od 5. septembra 2011. godine kojim je utvrdio odgovornost drugoapelanta, kao odgovornog lica u pravnom licu što je otpočelo obavljati djelatnost prometa robe i pružanja usluga prije nabavke fiskalnog sistema i fiskalizacije fiskalne registar kase čime je počinio prekršaj iz člana 51 Zakona o fiskalnim kasama. Istim rješenjem sud je kaznio drugoapelanta novčanom kaznom od 500,00KM i obavezao ga na plaćanje troškova prekršajnog postupka.

5. U obrazloženju rješenja je navedeno da je drugoapelant prihvatio odgovornost. Takođe, drugoapelant je naveo da se obratio Poreskoj upravi ali mu niko nije saopštio obavezu fikalizacije firme, niti je on smatrao da treba da izvrši fiskalizaciju firme zbog djelatnosti koju obavlja-komunalna djelatnost. Osnovni sud je prihvatio odgovornost te je uvidom i u ostalu dokumentaciju Osnovni sud zaključio da su se u radnjama drugoapelanta stekla obilježja prekršaja iz člana 51. Zakona o fiskalnim kasama.

6. Rješavajući po žalbama apelanata Okružni sud je donio rješenje broj 71 0 0Pr 088100 11Pžp od 30. novembra 2011. godine kojim je odbio žalbe apelanata i potvrdio rješenja Osnovnog suda.

7. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da žalba nije osnovana. S tim u vezi, Okružni sud je istako da je Zakona o fiskalnim kasama donesen, objevljen i da kao takav egzistira i nije osporen na Ustavnom sudu. Takođe, u vezi sa navodom da je kazna veća od prekršaja, Okružni sud je naveo da su apelantima izrečene kazne u minimalnom iznosu. Takođe, je istaknuto da je drugoapelant kao ogdgovorno lice i vlasnik odnosno zastupnik oprvoaopelanta kao pravnog lica prihvatio odgovornost za predmetni prekršaj zbog čega nema osnova osporavanju valjanosti prvostepenih rješenja. Obzirom na izrečene minimalne kazne Okružni sud je naveo da su neosnovani žalbeni prigovori apelanta o visini kazne.

8. Poreska uprava je donijela rješenje broj 06/1.02/0702/3-457-11491-10/11-HB od 16. januara 2012. godine o naplati novčanih obaveza iz novčanih sredstava (zbog neizmirenja obaveza po pravosnažnom rješenju Osnovnog suda broj 71 0 Pr 08810010 Pr V) za prvoapelanta, u ukupnom iznosu od 2.305,00KM i naložio „Unicredit“ bank a.d. Banja Luka da izvrši prijenos sa računa prvoapelanta i prebacivanjem na račun poreske uprave.

9. Poreska uprava je također donijela rješenje broj 06/1.02/0702/3-457-11492-12/11-HB od 17. januara 2012. godine o naplati novčanih obaveza iz novčanih sredstava (zbog neizmirenja obaveza po pravosnažnom rješenju Osnovnog suda broj 71 0 Pr 086979 10 Pr V) za drugoapelanta, u ukupnom iznosu od 750,00KM i obredio naplatu na način da je naložio OŠ „Vuk Stefanović Karadžić“, da izvrši obustavu ličnih primanja drugoapelanta u iznosu od 250,00KM i prebacivanjem na račun Poreske uprave.

10. Apelanti ističu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda(u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i na prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti navode da su tokom postupka tražili da „po službenoj dužnosti“ sud ispita ustavnost člana 5. Zakona o fiskalnim kasama. Osim toga, apelanti ističu da osporena rješenja ne sadrže razloge zašto privatno komunalno preduzeće mora imati fiskalnu kasu a javno ne mora, kao nikako je utvrdio osnovanom zahtjeva Poreske uprave. Apelanti ukazuju na različitost u postupanju između ovih preduzeća (javnih i privatnih). Takođe apelanti ističu da im je izrečena kazna veća od učinjenog prekršaja jer je napravio promet bez nabavke fiskalne kase u iznosu od 500,00KM , a kazna je 2.000,00KM.

11. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

13. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, apelanti nisu naveli niti jedan razlog zbog kojeg traže donošenje privremene mjere. Ustavni sud ukazuje da apelanti u suštini traže od Ustavnog suda da obustavi prinudno izvršenje rješenja, kojim su izrečene novčane kazne apelantima, po rješenjima koja osporavaju predmetnom apelacijom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da o ovako postavljenom zahtjevu ne može odlučivati na način na koji to traže apelanti, jer bi u suprotnom Ustavni sud prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da je predmetna apelacija podnesena protiv odluka kojima je utvrđena prekršajna odgovornost apelanata i izrečene im prekršajne sankcije, a koje Ustavni sud tek treba da razmatra u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

14. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-558/12 (Hydro & eco system d.o.o… | Sudska praksa | Aktio