Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1704/12 (B.S.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1704/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1704/12, rješavajući apelaciju B.S, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.S. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 V 104676 12 Gž 2 od 17. aprila 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. B.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, dostavio je 26. aprila 2012. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) koji je registrovan pod brojem SU-11/12. Budući da podnesak nije sadržavao neophodne elemente u smislu člana 19. stav 2. tač. 2. i
3. Pravila Ustavnog suda, jer u istom nisu navedene odredbe Ustava i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovine a za koje apelant smatra da su povrijeđene, niti su navedene činjenice i dokazi na kojima se apelacija zasniva, Ustavni sud je dopisom od 30. aprila 2012. godine obavijestio apelanta koje elemente apelacija treba da sadrži u smislu člana 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, te ga upozorio na posljedice neotklanjanja nedostataka u apelaciji u smislu člana 20. Pravila Ustavnog suda, te mu dostavio obrazac apelacije.
2. Apelant je popunio obrazac apelacije i isti 10. maja 2012. godine, zajedno sa određenom dokumentacijom dostavio Ustavnom sudu, koji je apelaciju zaveo pod brojem AP-1704/12, a iz koje proizilazi da istu podnosi protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonlani sud) broj 65 0 V 104676 12 Gž 2 od 17. aprila 2012. godine.
3. Rješenjem Općinskog suda (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 V 104676 09 V od 13. februara 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 V 104676 12 Gž 2 od 17. aprila 2012. godine, odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 V 104676 11 Gž od 15. decembra 2011. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant 17. januara 2012. godine izjavio reviziju na rješenje Kantonalnog suda od 15. decembra 2011. godine, te da je rješenjem suda od 23. januara 2012. godine apelant pozvan da reviziju dopuni, obzirom da revizija nije sadržavala sve što je određeno odredbom člana 240. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP). Kako po prednjem nalogu suda nije postupljeno, obzirom da je 31. januara 2012. godine dostavljen isti podnesak kao i 17. januara 2012. godine bez ikakvih izjašnjenja, sud je donio odluku kao u dispozitivu rješenja na osnovu člana 244. ZPP u vezi sa članom 2. Zakona o vanparničnom postupku. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda je navedeno da je odluka prvostepenog suda zakonita jer je prvostepeni sud u cijelosti postupio u skladu sa odredbom člana 240. ZPP.
4. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, rješenjem Općinskog suda broj 65 0 V 104676 09 V od 13. februara 2012. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda suda broj 65 0 V 104676 12 Gž 2 od 17. aprila 2012. godine, odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda od 15. decembra 2011. godine iz razloga što apelant nije dopunio reviziju na način kako je pozvan da to uradi.
8. Na osnovu navedenog, proizilazi da se, u konkretnom slučaju, redovni sudovi nisu bavili meritornim ispitivanjem apelanatove revizije, već isključivo pitanjem da li su ispunjene procesne pretpostavke predviđene Zakonom o parničnom postupku za postupanje po predmetnoj reviziji. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da je apelant morao dopuniti reviziju na način kako je to traženo, te na taj način iscrpiti pravne lijekove. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić