Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2303/12 (E. R.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2303/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2303/12, rješavajući apelaciju Esada Ramića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Ramića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 U 000210 09 Uvp od 24. februara 2012. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Ramić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 16. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 U 000210 09 Uvp od 24. februara 2012. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio obustavu iseljenja apelanta iz stana u Tuzli, ulica Fadila Jahića Španca broj pet, prizemlje, stan broj tri (u daljnjem tekstu: sporni stan), do donošenja konačne i zakonite odluke.

2. Rješenjem Federalnog Ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: FMO) broj 27-18-17-34-9-

210-3/05 od 28. decembra 2005. godine, apelantu je dodijeljen na korištenje sporni stan koji je u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine – FMO i Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VF BiH). U predmetnom rješenju je tačkom tri utvrđeno da će isto, nakon što postane konačno, služiti kao osnov za zaključenje ugovora o korištenju stana sa nadležnim organom za stambene poslove.

3. Rješenjem Službe za stambene poslove općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05-02/I-

1-ČM-23-2044/98 od 24. aprila 2006. godine, u ponovnom postupku, odbijen je zahtjev C.J. za vraćanje spornog stana u posjed. Nadalje, u istom rješenju je utvrđeno da su C.J. i drugi dužni da u roku od sedam dana od dana prijema rješenja isprazniti od lica i stvari sporni stan i isti predati FMO VF BiH – Odjel za odbranu Tuzla pod prijetnjom prinudnog izvršenja, s tim da C.J. ne pripada pravo na alternativni smještaj. Također je u predmetnom rješenju zaključeno da će se sporni stan koristiti za potrebe alternativnog smještaja osoblja FMO VF BiH – Odjela za odbranu Tuzla.

4. U ponovnom postupku, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoline Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo rješenje broj 12/1-1-23-912/02 od 29. aprila 2008. godine kojim je žalba C.J., izjavljena protiv akta prvostepenog organa, odbijena.

5. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 000210 08 U od 15. oktobra 2009. godine, u upravnom sporu tužitelja C.J. protiv akta broj 12/1-1-23-912/02 od 29. aprila 2008. godine tuženog Ministarstva, u upravnoj stvari povrata stana u posjed, tužba C.J. je odbijena.

6. Presudom Vrhovnog suda broj 03 0 U 000210 09 Uvp od 24. februara 2012. godine zahtjev C.J. za vanredno preispitivanje sudske odluke je uvažen i presuda Kantonalnog suda broj 03 0 U 000210 08 U od 15. oktobra 2009. godine preinačena. Naime, izrekom predmetne presude je odlučeno da se tužba uvažava, osporeno rješenje tuženog Ministarstva broj 12/1-1-23-912/02 od 29. aprila 2008. godine od 29. aprila 2008. godine, kao i prvostepeno rješenje Službe broj 05-02/I-1-ČM-23-

2044/98 od 24. aprila 2006. godine se poništavaju i predmetna upravna stvar rješava tako da se potvrđuje da je C.J. nositelj stanarskog prava na spornom stanu, te da mu kao takvom pripada pravo na vraćanje u posjed istog stana.

7. Apelant navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

9. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio u svoje ime apelaciju protiv osporene presude u upravnoj stvari povrata stana u posjed, odnosno postupku u kojem se odlučivalo o tužbenom zahtjevu C.J. kao tužitelja.

10. Ustavni sud zapaža da apelant nije bio stranka u postupku pred nadležnim sudovima, pa proizlazi da apelant nije lice koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2303/12 (E. R.) | Sudska praksa | Aktio