Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2342/09 (B. B.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2342/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2342/09, rješavajući apelaciju Branislava Blagojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branislava Blagojevića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. X-KRN-
06/318 od 18. maja 2009. godine i X-KRN-06/318 od 27. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Branislav Blgojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnio je 18. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. X-KRN-06/318 od 18. maja 2009. godine i X-KRN-06/318 od 27. aprila 2009. godine.
2. Sudija za prethodni postupak Suda BiH je, u postupku pružanja pravne pomoći Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: MKSJ), odlučujući o prijedlogu Tužilaštva BiH broj A-232/09 od 27. marta 2009. godine za izdavanje naredbe za pretres i privremeno oduzimanje predmeta, istog dana (27. marta 2009. godine) izdao naredbu za pretres stana/kuće Ljubice Kerleta –Zelen i „pretres kuće u kojoj su smještene prostorije radia „Sv. Jovan“, a koja je dio Instituta Sveti Jovan na Palama na adresi: ul. Trifka Grabeža 117, 71 420 Pale“ (apelantova porodična kuća). Naredba je izdata u cilju pronalaska dokaza važnih za krivični postupak koji je u toku pred MKSJ zbog krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
3. Apelant je 9. aprila 2009. godine izjavio „prigovor na pretres porodične kuće“. Sudija za prethodni postupak je prigovor tretirao kao žalbu, te je istu rješenjem broj X-KRN-06/318 od 27. aprila 2009. godine odbacio kao neblagovremenu uz obrazloženje da je predmetna naredba izdata 27. marta 2009. godine i da je isti dan uručena apelantu i da je isti dan izvršen pretres a da je apelant podnio žalbu tek 9. aprila 2009. godine tj. nakon 13 dana od izvršenog pretresa, a ne nakon tri dana što predstavlja opći rok za podnošenje žalbi ukoliko zakonom nije preciziran poseban rok (član 69. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, u daljnjem tekstu: ZKP BiH).
4. Rješenjem Suda BiH broj X-KRN-06/318 od 18. maja 2009. godine djelomično je uvažena apelantova žalba i rješenje Suda BiH od 27. marta 2009. godine je preinačeno na način da se apelantov prigovor izjavljen protiv naredbe za pretres broj X-KRN-06/318 od 27. marta 2009. godine odbačen kao nedopušten. U obrazloženju rješenja Sud BiH je ukazao na odredbu člana 295. stav 1. ZKP BiH kojim su propisani bitni elementi žalbe, te je s tim u vezi naveo da je sudija za prethodni postupak pogrešno izveo zaključak da se prigovor u konkretnom slučaju može smatrati žalbom. Naime, po mišljenju suda, iz sadržaja apelantovog podneska jasno proizlazi da se radi o apelantovom prigovoru o nezakonitosti vršenja pretresa njegove porodične kuće u kojoj su bile smještene prostorije radia „Sveti Jovan“, te da se ne radi o žalbi na naredbu o pretresu. Stoga, Sud BiH je zaključio da je osnovan apelantov žalbeni navod da se prigovor nije trebao razmatrati „kao žalba“, već kao prigovor kojim se prigovara svrsi i načinu sprovođenja naredbe.
5. Nadalje, Sud BiH je razmatrajući naredbu donesenu od strane sudije za prethodni postupak ukazao da se u konkretnom slučaju radi o naredbi koja se odnosi na pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari i koja je donesena u skladu sa odredbom člana 51. ZKP BiH. Također, po mišljenju suda „radi se o vrsti odluke koja postaje izvršna momentom donošenja, te na koju nije dopuštena žalba“. Sud BiH je istakao da u slučaju oduzimanja predmeta na osnovu naredbe o pretresu, zakon nije predvidio mogućnost ulaganja žalbe kao što je slučaj kada se predmeti oduzimaju bez naredbe o pretresu (član 69. ZKP BiH). S druge strane budući da je apelntov punomoćnik podnio žalbu na rješenje na koje je imao pravo žalbe (na rješenje o odbacivanju žalbe), Sud BiH se, imajući u vidu da žalbeno vijeće postupa u okviru žalbenih navoda, osvrnuo i na prigovore vezane za svrhu i način provođenja naredbe. U tom kontekstu Sud BiH je ukazao na odredbu člana 60. stav 4. ZKP BiH kojom je propisano da „osobe koje prisustvuju pretresanju kao svjedoci imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan“. Dakle, po mišljenju Suda BiH, zakon je predvidio mogućnost isticanja prigovora na pretres stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari, ali prilikom same radnje pretresanja, a ne nakon izvršenja sudske naredbe o pretresu i u vidu pravnog lijeka. S tim u vezi, Sud BiH je ukazao da iz predmetnog zapisnika o pretresu proizilazi da od strane osoba koje su prisustvovale pretresanju nije bilo primjedbi. S obzirom na navedeno, Sud BiH je zaključio da apelantov prigovor u konkretnom slučaju nije dopušten te ga je kao takvog trebloa odbaciti a što je propustio učiniti sudija za prethodni postupak.
6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Vezano za apelantove navode da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na to da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom „utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe“ protiv nekog lica. S obzirom na to da su u konkretnom slučaju osporena rješenja donesena u postupku pružanja pravne pomoći MKSJ u cilju pronalaska dokaza važnih za krivični postupak koji je u toku pred MKSJ zbog krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina očigledno je da se predmetni postupak ne odnosi na utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3376/07 od 28. aprila 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 95/10, tačka 23). Stoga slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U odnosu na apelantove navode da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da su osporena rješenja, kojim je u konačnici apelantova žalba protiv naredbe o pretresanju odbačena kao nedopuštena, procesnog karaktera. Naime tim rješenjima je isključivo odlučivano o procesnim pitanjima vezanim za dopuštenosti prigovora odnosno žalbe protiv naredbe o pretresanju te se osporenim odlukama, dakle, nije odlučivalo pravima apelanta garantiranim navedenim odredbama. Iz navedenog proizlazi da je apelacija i u odnosu na navode o povredi prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. Apelant također, smatra da mu je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju, navodi apelanata o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje i prava na privatni i porodični život. Imajući u vidu da je Ustavni sud već zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava i prava na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije u konkretnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelanta o povredi člana
13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić