Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2346/12 (J. D.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2346/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2346/12, rješavajući apelaciju Jasminke Došenović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Došenović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 91 0 P 005860 10 Rev od 3. aprila 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 005860 09 Gž od 17. marta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 P 005860 09 P od 13. maa 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasminka Došenović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 20. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 91 0 P 005860 10 Rev od 3. aprila 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 P 005860 09 Gž od 17. marta 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 91 0 P 005860 09 P od 13. maa 2009. godine. Apelantica je 19. jula 2012. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 164558 10 I od 2. jula 2012. godine, do okončanja postupka povodom apelacije.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-138/05 od 22. decembra 2006. godine odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tuženi Opština Višegrad i Republika Srpska (u daljnjem tekstu: tuženi) obavežu da joj predaju u posjed pokretne stvari pobliže označene u izreci presude ili solidarno naknade štetu u visini od 4.849,00 KM. Istom presudom odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se drugotužena, Republika Srpska, obaveže da joj na ime naknade materijalne štete, prouzrokovane sprečavanjem povratka njene porodice u stan, isplati iznos od 500,00 KM. Apelantica je obavezana da tuženim na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 3.660,00 KM.
3. Presudom Okružnog suda broj 014-0-Gž-07-000099 od 18. marta 2009. godine djelimično je usvojena apelanticina žalba tako što je prvostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu, kojim je odlučeno o apelanticinom zahtjevu za nakandu štete, žalba odbijena i prvostpena presuda potvrđena.
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 91 0 P 005860 09 P od 13. maja 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 91 0 P 005860 09 Gž od 17. marta 2010. godine, apelantica je obavezana da tuženim naknadi troškove postupka u iznosu od 3.420,00 KM.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 91 0 P 005860 10 Rev od 3. aprila 2012. godine odbačena je revizija koju je apelantica izjavila protiv rješenja Okružnog suda broj 91 0 P 005860 09 Gž od 17. marta 2010. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da se prema odredbi člana 316. stav 2. istog zakona za vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, a da se prema odredbi člana 316. stav 3. istog zakona kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Također, naveo je da prema odredbi člana 318. stav 1. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva koji se zasnivaju na istom činjeničnom pravnom osnovu, vrijednost se određuje po zbiru vrijednosti svih tih zahtjeva, te da je članom 321. stav 2. propisano da ako se tužbeni zahtjev odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi. Konstatujući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 5.349,00 KM, odnosno ne prelazi cenzus iz člana 237. stav 2. ZPPa-, kao i da odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbi člana 237. stava 3. navedenog zakona, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom odredbe člana 247. istog zakona.
6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelantica je protiv rješenja Okružnog suda broj 91 0 P 005860 09 Gž od 17. marta 2010. godine izjavila reviziju ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 91 0 P 005860 10 Rev od 3. aprila 2012. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda.
10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljeno osporeno rješenje Okružnog suda broj 91 0 P 005860 09 Gž od 17. marta 2010. godine budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji izjavljenoj protiv te presude doneseno 3. aprila 2012. godine pa se podrazumijeva da je osporeno rješenje Okružnog suda morala primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. juna 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno rješenje.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić