Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2472/10 (M.B.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2472/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2472/10, rješavajući apelaciju M.B, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.B. podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 002481 09 U od 23. aprila 2010. godine, rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci broj 1045205563 od 30. septembra 2009. godine i zaključka Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - Filijala Prijedor broj 1045205563 od 2. jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Majdanpeka, Republika Srbija, podnio je 21. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 002481 09 U od 23. aprila 2010. godine, rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 1045205563 od 30. septembra 2009. godine i zaključka Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske - Filijala Prijedor (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj 1045205563 od 2. jula 2009. godine. Apelant je 7. jula 2011. godine dopunio apelaciju dostavom rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 002481 10 Uvp od 15. juna 2011. godine.

2. Zaključkom Fonda PIO broj 1045205563 od 2. jula 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem tuženog broj 1045205563 od 30. septembra 2009. godine, odbačen je apelantov zahtjev za utvrđivanje staža osiguranja provedenog u «Seljačkoj radnoj zadruzi» za period od 1950. do 1954. godine, sa obrazloženjem da nisu ispunjeni uslovi iz odredbe člana 113. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku, obzirom da je o navedenoj upravnoj stvari već odlučeno. Naime, u obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenjem Fonda PIO - Filijala Prijedor broj R-20611 od 14. septembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem broj R-20611 od 30. aprila 2008. godine, već odlučeno po istovjetnom zahtjevu apelanta od 25. oktobra 2006. godine.

3. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 002481 09 U od 23. aprila 2010. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanata podnesena protiv rješenja tuženog broj 1045205563 od 30. septembra 2009. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 U 002481 10 Uvp od 15. juna 2011. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 23. aprila 2010. godine.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji pobija presudu Okružnog suda broj 11 0 U 002481 09 U od 23. aprila 2010. godine, rješenje tuženog broj 1045205563 od 30. septembra 2009. godine i zaključak Fond PIO broj 1045205563 od 2. jula 2009. godine, a kojim je apelantov zahtjev za utvrđivanje staža provedenog u «Seljačkoj radnoj zadruzi» za period od 1950. do 1954. godine, odbačen zato što je već odlučeno u ovoj upravnoj stvari. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje uživa li predmetni postupak zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H v. Franceod 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita jesu li ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza.

9. Ustavni sud podsjeća na to da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost apelantovog zahtjeva za utvrđivanje staža provedenog u «Seljačkoj radnoj zadruzi» za period od 1950. do 1954. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da se u predmetnom postupku pred organima uprave i Okružnim sudom, u kojem su donijete predmetne odluke, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obvezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetni zahtjev nedopustiv zato što je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog zahtjeva već pravosnažno odlučeno. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena pobijana odluka nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domenu člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2472/10 (M.B.) | Sudska praksa | Aktio