Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2657/12 (V. M.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2657/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2657/12, rješavajući apelaciju Veselina Milinkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Veselina Milinkovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 039329 12 Gvlž od 20. aprila 2012. godine i broj 71 0 P 039329 11 Gvl od 13. jula 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Veselin Milinković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 16. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 039329 12 Gvlž od 20. aprila 2012. godine i broj 71 0 P 039329 11 Gvl od 13. jula 2011. godine. Apelant je također predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru zabrane provođenja prinudnog izvršenja po zahtjevu Investiciono-razvojne banke Republike Srpske [a u skladu sa presudom Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 039329 07 P od 23. aprila 2010. godine], do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 039329 07 P od 23. aprila 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 P 039329 10 Gz od 12. novembra 2010. godine, naloženo je apelantu da Fondu stanovanja RS (u daljnjem tekstu: tužilac) isplati iznos od 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 29. marta 2002. godine do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 1.219,00 KM.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 039329 11 Gvl od 13. jula 2011. godine, koje je u cijelosti potvrđeno rješenjem vijeća istog suda broj 71 0 P 039329 12 Gvlž od 20. aprila 2012. godine, odbijen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka. U obrazloženju je, između ostalog, istaknuto da je apelant svoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka temeljio na novom dokazu i to ovjerenoj kopiji uplatnice na iznos od 5.784,00 KM ističući da smatra da su se stekli razlozi koji su propisani odredbom člana 255. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03 do 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP). Prema navedenoj odrebi, postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može se po prijedlogu stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donijeta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Sud je u obrazloženju rješenja naveo da je predmetni prijedlog za ponavljanje postupka neosnovan obzirom da se radi o dokazu koji je ranije već predlagan, pa je odlučio kao u izreci rješenja na osnovu člana 224. ZPP.
4. Apelant smatra da je osporenim rješenjima Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant također navodi da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pored toga, apelant smatra da mu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete (najmanje u visini tužbenog zahtjeva).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja Okružnog suda koja su donesena u postupku po prijedlogu apelanta za ponavaljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. U vezi s navedenim apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno, između ostalog, i njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, u postupku koji je okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se meritorno raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtijeva, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine,odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njegovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se povreda navedenih prava ne može dovesti u kontekst predmetnog postupka, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U odnosu na apelanov zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae nedopuštena, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić