Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2683/12 (G. T.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2683/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2683/12, rješavajući apelaciju Grozde Tadić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Grozde Tadić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 032626 11 Rev od 15. maja 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 032626 11 Gž 2 od 18. aprila 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 032626 10 P 2 od 29. oktobra 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Grozda Tadić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Jelena Todić, advokat iz Banja Luke, podnijela je 17. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 032626 11 Rev od 15. maja 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 032626 11 Gž 2 od 18. aprila 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 032626 10 P 2 od 29. oktobra 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 032626 10 P 2 od 29. oktobra 2010. godine usvojen je tužbeni zahtjev Republike Srpske, Ministarstva za prostorno uređenje, gađevinarstvo i ekologiju – Republička direkcija za obnovu i izgradnju RS (u daljnjtem tekstu: tužitelj), kojim je tražio da se raskine Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 8/1-07-374-285/01 od 28. decembra 2001. godine, koji je zaključen između prednika tužitelja, Ministarstva odbrane RS i apelantice, a radi se o poslovnom prostoru u Banja Luci, u ulici Aleja Svetog Save broj 40. Slijedom toga, obavezana je apelantica da tužitelju preda u posjed predmetni poslovni prostor slobodan od lica i stvari i da mu na ime neisplaćene zakupnine za dva mejseca 2004. godine, za 2005, 2006. i 2007. godinu kao i osam mjeseci 2008. godine isplati 66.033,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 4. septembra 2008. godine do isplate. Istom presudom je odbijen protivtužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tužitelj obaveže da joj na ime ulaganja u predmetni poslovni prostor isplati iznos od 57.684,00 KM. Apelantica je obavezana da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.500,00 KM.
3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 032626 11 Gž 2 od 18. aprila 2011. godine odbijena je kao neosnovana apelanicina žalba i potvrđena presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 032626 10 P 2 od 29. oktobra 2010. godine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 032626 11 Rev od 15. maja 2012. godine odbačena kao neblagovremena apelanticina revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 032626 11 Gž 2 od 18. aprila 2011. godine. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpke» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesne u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da iz podataka spisa proizilazi da je apelanticinom punomoćniku, advokatu Jeleni Todić drugostepena presuda dostavljena 16. maja 2011. godine, a da je revizija izjavljena 16. juna 2011. godine. Vrhovni sud je zaključio da je revizija izjavljena nakon proteka roka od 30 dana od dana dostavljanja te presude apelanticinom punomoćniku, jer je rok od trideset dana isticao 15. juna 2011. godine.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, apelantica je izjavila reviziju protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 032626 11 Gž 2 od 18. aprila 2011. godine ali je Vrhovni sud rješenjem broj 71 0 P 032626 11 Rev od 15. maja 2012. godine odbacio kao neblagovremenu, zbog toga što je izjavljena nakon isteka zakonom propisanog roka.
9. Dakle, Vrhovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelanticine revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovoremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u osporenoj odluci na odgovarajući način obrazložio primjenu relevantnih zakonskih odredbi u konkretnom slučaju. Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim izjavljivanjem revizije Vrhovnom sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavila reviziju, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić