Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2701/12 («BOKSIT» a.d)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2701/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2701/12, rješavajući apelaciju «BOKSIT» a.d, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «BOKSIT» a.d podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 012663 12 Rev od 6. juna 2012. godine, rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 23. novembra 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 012663 07 od 7. jula 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. «BOKSIT» a.d (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, kojeg zastupa Rade K. Ćulibrk, advokat iz Banja Luke, podnio je 18. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 012663 12 Rev od 6. juna 2012. godine, rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 23. novembra 2011. godine i rješenja Okružnog suda broj 57 0 Ps 012663 07 od 7. jula 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 20. augusta 2009. godine obavezana je Republika Srpska – Vlada Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 2.078.966,74 KM od čega, na ime kamata koje je apelant platio po osnovu reprogramiranih obaveza prema budžetu i po osnovu poreza i doprinosa iznos od 1.152.448,44 KM i 926.518,30 KM dio koji se odnosi na kamate koje je apelant isplatio javnim preduzećima. Istom presudom tužena je obavezana da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.450,00 KM.

3. Presudom Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 012663 10 Pž od 13. aprila 2011. godine usvojena je žalba tužene i prvostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je tužena obavezana da apelantu isplati iznos od 1.152.448,44 KM i u tom dijelu tužba odbačena, a zahtjev za isplatom iznosa od 926.518,30 KM je preinačenjem prvostepene presude odbijen, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 57 0 Ps 012663 07 od 7. jula 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 012663 11 Pž 2 od 27. januara 2012. godine, apelantova revizija izjavljena protiv presude Višeg privrednog suda od 13. aprila 2011. godine, je odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 49/09) propisano da rok za izjavljivanje revizije u privrednim sporovima iznosi 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da iz stanja spisa proizilazi da je drugostepena presuda dostavljena apelantu 13. maja 2011. godine, te da se revizija, saglasno navedenoj zakonskoj odrebi, mogla izjaviti najkasnije do 30. maja 2011. godine. Obzirom da je revizija izjavljena preporučenom pošiljkom od 9. juna 2011. godine, dakle nakon zakonom propisanog roka, te je istu odbacio kao nebalgovremenu na osnovu člana 244. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03,74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Okružni sud je donio rješenje broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 23. novembra 2011. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je apelant 22. jula 2011. godine izjavio žalbu i prijedlog za povraćaj u pređašnje stanja protiv rješenja Okružnog suda broj 57 0 Ps 012663 07 od 7. jula 2011. godine, a zbog propuštanja izjavljivanja revizije, sa prijedlogom da se revizija izjavljena protiv presude Višeg suda od 13. aprila 2011. godine smatra blagovremenom. Nadalje, Okružni sud je istakao da je članom 328. stav 2. ZPP propisano da ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i usljed toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen prijedlog dozvoliti da naknadno izvrši tu radnju (povraćaj u pređašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći. Okružni sud je naveo da je drugostepena presuda dostavljena apelantu 13. maja 2011. godine na način kako je to predviđeno članom 339. stav

2. ZPP, te da razlozi koji su doveli do propuštanja blagovremenog izjavljivanja revizije nisu opravdani iz čega proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 328. stav 1. ZPP.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 012663 12 Rev od 6. juna 2012. godine apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 23. novembra 2011. godine i presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 012663 10 Pž od 13. aprila 2011. godine, je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 254. stav 1. ZPP propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen, dakle, protiv rješenja koje uzrokuje konačno rješenje spora između stranaka u određenoj pravnoj stvari. Prema tome, revizija nikada nije dozvoljena protiv rješenja prvostepenog suda, pa ni onda kada protiv takvog rješenja nije dozvoljena posebna žalba. Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju revizijom pobija prvostepeno rješenje kojim je odbijen apelantov zahtjev za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za izjavljivanje revizije. Takva revizija, shodno naprijed citiranim odredbama ZPP nije dozvoljena. Osim toga, sud je naveo da, i pod uslovom da se radi o drugostepenom rješenju, ni ono ne bi bilo reverzibilno, jer se rješenjem kojim se odlučuje o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje, ne odlučuje o glavnoj stvari (tužbenom zahtjevu), niti o tužbi i zato ono nema karakter rješenja o kojem govori odredba člana 254. stav 1. ZPP, protiv kojeg je dozvoljena revizija. Konačno, Vrhovni sud je naveo da je apelantova revizija izjavljena protiv presude Višeg privrednog suda od 13. aprila 2011. godine već odbačena kao neblagovremena pravosnažnim drugostepenim rješenjem protiv kojeg apelant nije izjavio reviziju (iako bi takva revizija bila dozvoljena prema odredbi člana 254. stav 3. ZPP), te zbog toga, o toj odbačenoj reviziji nije moguće raspravljati, ni pod uslovom da se radi o ponovo izjavljenoj reviziji protiv iste drugostepene presude, jer je i takva revizija neblagovremena (član 237. stav 1. ZPP).

7. Apelant ističe da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Ustavni sud, najprije, zapaža da je, u skladu sa članom 237. ZPP propisano da «Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana».

11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

12. Ustavni sud zapaža da je apelant izjavio reviziju protiv presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 012663 10 Pž od 13. aprila 2011. godine, ali je Okružni sud rješenjem broj 57 0 Ps 012663 07 od 7. jula 2011. godine odbacio kao neblagovremenu, zbog toga što je izjavljena nakon isteka zakonom propisanog roka. Nakon toga, Okružni sud je donio rješenje broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 23. novembra 2011. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, da bi, konačno, Vrhovni sud rješenjem broj 57 0 Ps 012663 12 Rev od 6. juna 2012. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv rješenja Okružnog suda od 23. novembra 2011. godine i presude Višeg privrednog suda od 13. aprila 2011. godine.

13. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima je njegova revizija izjavljena protiv presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 012663 10 Pž od 13. aprila 2011. godine odbačena kao neblagovremena, budući da nije podnesena u roku koji je propisan zakonom. Dakle, pobijanim odlukama redovnih sudova nije meritorno odlučeno o apelantovoj reviziji, već je ista odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem revizije nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Propust apelanta da izjavi reviziju u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni (povraćaj u pređašnje stanje), jer se nadležni sudovi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za izjavljivanje revizije, odnosno da li postoje opravdani razlozi za propuštanje apelanta da blagovremeno izjavi reviziju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2701/12 («BOKSIT» a.d) | Sudska praksa | Aktio