Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2702/12 (Ž. R.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2702/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2702/12, rješavajući apelaciju Žana Raspudića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Žana Raspudića podnesena protiv obavijesti Federalnog tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 000064 12 od 14. aprila 2012. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Žan Raspudić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, podnio je 18. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavijesti Federalnog tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 000064 12 od 14. aprila 2012. godine.
2. Kantonalno tužilaštvo Hercegovačko – neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) je apelantu dostavilo obavještenje broj T07 0 KT 0004080 11 od 21. decembra 2011. godine kojim ga obavještava da je donijelo naredbu o neprovođenju istrage broj T07 0 KT 00004080 11 od 21. decembra 2011. godine protiv osumnjičenog Đorđe Stjepana, zbog krivičnog djela – davanja lažnog iskaza iz člana 348. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), advokata Karla Sesara i pripravnika kod tog advokata Davora Bunoze zbog krivičnog djela – zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ FBiH, Pehar Krunoslava zbog krivičnog djela - ugrožavanja javnog prometa iz člana 332. KZ FBIH, Pere Maričnić i Zdravka Marinčić zbog krivičnog djela – lažno svjedočenje iz člana 348. KZ FBiH, jer se u radnjama osumnjičenih nisu stekla zakonska obilježja krivičnih djela koja im se stavljaju na teret, niti nekog drugo krivičnog djela. Apelant je poučen da ima pravo pritužbe Uredu glavnog tužilaca u roku od osam dana od dana prijema obavijesti.
3. Iz stanja spisa proizilazi da je odlučujući o apelantovoj pritužbi Ured glavnog kantonalnog tužioca je odlukom broj T07 0 Ktp 0004080 12 od 5. aprila 2012. godine obavijestilo apelanta da je, nakon analize svih podataka i dokaza u spisu, utvrđeno da je ranija odluka tužioca pravilna i zakonita.
4. Apelant je 23. aprila 2012. godine izjavio prigovor Federalnom tužilaštvu, koje je osprenim dopisom broj T11 0 KTA 000064 12 od 14. aprila 2012. godine obavijestilo apelanta da je odluka Ureda glavnog kantonalnog tužioca broj T07 0 Ktp 0004080 12 od 5. aprila 2012. godine zasnovana na zakonu.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
7. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavijesti Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 000064 12 od 14. aprila 2012. godine, jer navedeno obavještenje nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda broj AP-5011/11 od 23. februara 2012. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić