Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2710/12 (M. B.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2710/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2710/12, rješavajući apelaciju Mire Begić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mire Begić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 004338 12 U od 16. maja 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mira Begić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnijela je 19. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 004338 12 U od 16. maja 2012. godine.
2. Rješenjem Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03-23-12-3588/99 od 25. februara 2003. godine, potvrđenim rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona Zenica (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23-413/03 od 18. augusta 2003. godine, odbijen je apelantičin zahtjev za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u Zenici, u ulici Bulevar Kulina Bana broj 28 A/IV.
3. Rješavajući o apelanticinom prijedlogu za obnovu postupka Ministarstvo je donijelo rješenje broj 12-23-4132/03 od 24. juna 2004. godine kojim je dozvoljena obnova postupka okončanog rješenjem broj 12-23-413/03 od 18. augusta 2003. godine, predmetno rješenje poništeno i uvažen apelanticin zahtjev za povrat predmetnog stana.
4. D.O.O. Željezara «Zenica» (u daljnjem tekstu: tužitelj) je pred Kantonalnim sudom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 24. juna 2004. godine, kojim je dozvoljena obnova postupka i apelantici priznato svojstvo nosioca stanarskog prava, te pravo na posjed predmetnog stana. Kantonalni sud je odlučujući o tužbi donio presudu broj U-191/04 od 12. oktobra 2004. godine kojom je tužba odbijena kao neosnovana.
5. Vrhovni sud je odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Kantonalnog suda donio presudu broj Už-627/04 od 25. marta 2009. godine kojom je žalba uvažena, presuda Kantonalnog suda preinačena tako što se tužba uvažava i osporeno rješenje Ministarstva broj 12-23-413/03 od 24. juna 2004. godine kojim je dozvoljena obnova postupka, poništeno.
6. Apelantica je protiv navedene odluke Vrhovnog suda 17. juna 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu, koji je odlukom o dopustivosti AP 1900/09 od 14. marta 2012. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio navedenu apelaciju zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
7. Nakon toga, Ministarstvo je, u ponovnom postupku, rješavajući o apelanticinom prijedlogu za obnovu postupka koji je okončan rješenjem Ministarstva broj 12-23-413/03 od 18. augusta 2003. godine, donijelo rješenje broj 12-23-413/03 od 7. jula 2011. godine kojim je zahtjev za obnovu postupka odbijen kao neosnovan.
8. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 004338 12 U od 16. maja 2012. godine odbijena je tužba kojom je apelantica pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj 12-23-413/03 od 7. jula 2011. godine. Kantonalni sud je tokom postupka utvrdio da je odluka Ministarstva pravilna i na zakonu zasnovana, te da Ministarstvo nije počinilo nikakve bitne povrede odredaba Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), niti je došlo do nepravilne primjene materijalnog prava, niti osporeno rješenje sadrži takve nedostatke koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti, niti je Ministarstvo donošenjem takvog rješenja povrijedilo bilo koje pravo apelantice zagarantovano Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), zbog čega je odlučeno kao u izreci presude na osnovu člana 36. stav 2. ZUP-a.
9. Apelantica smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo da ne bude diskriminisana iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
11. Ustavni sud primjećuje da apelantica osporava presudu donesenu u postupku u kojem je odlučivano o njenom prijedlogu za ponavljanje postupka. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Ustavni sud je u svojoj praksi zauzeo stav da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer u takvom postupku se ne određuju apelantova građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-
3163/07 od 12. juna 2008. godine, AP-2573/09 od 14. aprila 2010. godine i AP-1695/10 od 29. juna 2010. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku u kojemu je odlučivano o apelanticinom zahtjevu za ponavljanje postupka nije odlučivalo o njenim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom. Također, apelacija je ratione materiae inkompatibilna i u odnosu na navode o povredi prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
13. Također, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o apelanticinom pravu na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravu na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navodne povrede ovih prava ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić