Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2728/12 (S. C. iz Dervente, P. T. iz Broda, S. M. iz Broda, M. S. iz Broda, V. P. iz Broda i R. R. iz Broda)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2728/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2728/12, rješavajući apelacije Save Cvjetkovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Save Cvjetkovića, Pave Trifunovića, Stanislava Markovića, Momira Stojanovića, Vidosave Pantić i Rajka Rađana podnesene protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 84 0 Rs 029516 12 Rev od 12. juna 2012. godine i presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Rs 029516 11 Rsž od 16. februara 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Savo Cvjetković iz Dervente, Pavo Trifunović iz Broda, Stanislav Marković iz Broda, Momir Stojanović iz Broda, Vidosava Pantić iz Broda i Rajko Rađan iz Broda (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 18. jula 2012. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 84 0 Rs 029516 12 Rev od 12. juna 2012. godine i presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 Rs 029516 11 Rsž od 16. februara 2012. godine.

2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2728/12, AP 2729/12, AP 2730/12, AP 2731/12, AP 2732/12, i AP 2733/12 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2728/12.

3. Apelanti su protiv «Transtter» A.D. Bosanki Brod (u daljnjem tekstu: tuženi) podnijeli tužbe Osnovnom sudu u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) radi isplate naknade na ime toplog obroka, regresa za godišnji odmor i troškova prevoza, a apelant Momir Stojanović je tužbom tražio i isplatu sindikalnog dodatka.

4. Presudom Osnovnog suda broj 84 0 Rs 029516 10 Rs od 6. oktobra 2011. godine obavezan je tuženi da apelantima isplati naknade za topli obrok, troškove prevoza i regresa za korištenje godišnjeg odmora, a apelantu Momiru Stojanoviću i razliku neisplaćene plate na ime sindikalnog dodatka od 15% na osnovnu platu za period i u iznosima pobliže navedenim u dispozitivu presude, da im naknadi troškove postupaka, kao i da naknadi troškove postupka Savezu sindikata Republike Srpske, dok su sa preostalim dijelom tužbenih zahtjeva preko dosuđenih iznosa, apelanti odbijeni.

5. Presudom Okružnog suda broj 84 0 Rs 029516 11 Rsž od 16. februara 2012. godine žalba tuženog je djelimično usvojena i prvostepena presuda preinačena, tako što je zahtjev apelanata za isplatu naknade na ime toplog obroka, regresa za godišnji odmor i naknade za prevoz odbijen, dok je u dijelu kojim je apelantu Momiru Stojanoviću dosuđen sindikalni dodatak od 15% na osnovnu platu od juna 2009. godine do oktobra 2010. godine, žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 84 0 Rs 029516 12 Rev od 12. juna 2012. godine revizija koju su apelanti izjavili protiv presude Okružnog suda broj 84 0 Rs 029516 11 Rsž od 16. februara 2012. godine je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Također, Vrhovni sud je konstatovao da su apelanti u konkretnom slučaju formalni suparničari u smislu odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP, te da su predmet spora njihovi zahtjevi iste vrste, koji se zasnivaju na bitno istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu. Shodno tome, Vrhovni sud je naveo da okolnosti, na koje je ukazano, upućuju na zaključak da se vrijednost predmeta spora kada postoji formalno aktivno suparničarstvo, u smislu odredbe člana 316. ZPP, određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, a ne njihovog zbira. Zatim, Vrhovni sud je istakao je u konkretnom slučaju odlučivano o zahtjevu apelanata, čiji svaki pojedini zahtjev ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, pa da prema tome proizlazi da saglasno odredbi člana 237. stav 2. ZPP revizija nije dozvoljena. Isto tako, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima i da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP, te da je, slijedom navedenog, reviziju valjalo odbaciti, primjenom odredbe člana 247. stav 1. u vezi sa članom 237. stav 2. ZPP.

7. Apelanti se nisu direktno pozvali na povrede njenih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuju na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Apelanti su protiv presude Okružnog suda broj 84 0 Rs 029516 11 Rsž od 16. februara 2012. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 84 0 Rs 029516 12 Rev od 12. juna 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

11. S obzirom na to da je, prema navodima apelacija, apelantima 19. marta 2012. godine uručena presuda Okružnog suda broj 84 0 Rs 029516 11 Rsž od 16. februara 2012. godine, a da su apelacije Ustavnom sudu podnesene 18. jula 2012. godine, proizlazi da su podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacija predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2728/12 (S. C. iz Dervente, P. T. iz… | Sudska praksa | Aktio