Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2934/12 (Opština Brod)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2934/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2934/12, rješavajući apelaciju Opštine Brod, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 6. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Opštine Brod podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 84 0 Rs 025556 11 Rev od 2. juna 2011. godine, presude Okružnog suda u Doboju, broj 84 0 Rs 025556 11 Rsž od 24. marta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Derventi, broj 84 0 P 025556 09 P od 18. januara 2011. godine, jer je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Opštine Brod podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 84 0 I 033933 12 Gž od 14. juna 2012. godine, rješenja Osnovnog suda u Derventi, broj 84 0 I 033933 11 I od 12. decembra 2011. godine i rješenja o dozvoli izvršenja Osnovnog suda u Derventi, broj 84 0 I 033933 11 I od 13. juna 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Opština Brod (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa načelnik Opštine Milovan Čerek, podnio je 31. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 84 0 I 033933 12 Gž od 14. juna 2012. godine, rješenja Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 84 0 I 033933 11 I od 12. decembra 2011. godine, rješenja o dozvoli izvršenja Osnovnog suda, broj 84 0 I 033933 11 I od 13. juna 2011. godine, rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 84 0 Rs 025556 11 Rev od 2. juna 2011. godine, presude Okružnog suda, broj 84 0 Rs 025556 11 Rsž od 24. marta 2011. godine i presude Osnovnog suda, broj 84 0 P 025556 09 P od 18. januara 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 84 0 P 025556 09 P od 18. januara 2011. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rsž od 24. marta 2011. godine, utvrđeno je da je Slobodanu Vidiću (u daljnjem tekstu: tužitelj) nezakonito prestao radni odnos kod apelanta, poništeno je rješenje o prestanku radnog odnosa broj 02-126-14/09 od 3. aprila 2009. godine, naloženo je apelantu da u zakonu propisanom roku tužitelja vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije prestanka radnog odnosa ili da ga rasporedi na drugo radno mjesto radi obavljanja poslova koji odgovaraju stručnim i radnim sposobnostima u skladu s Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Administrativne službe apelanta. Dalje, apelant je obavezan tužitelju isplatiti plaće obračunate po mjerilima koja su primjenjivana za službenika raspoređenog na radno mjesto Načelnika Odsjeka za poslove komunalne policije u Odjeljenju za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove i ekologiju, odnosno po mjerilima koja se primjenjuju za radno mjesto Načelnika Odjeljenja za poslove komunalne policije, sa obavezom uplate pripadajućih doprinosa, kao i druga primanja na koja tužilac ima pravo prema Kolektivnom ugovoru, Pravilniku o radu i Ugovoru o radu, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po svakom odnosu pojedinačno, kao i tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rev od 2. juna 2011. godine, odbačena je revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda i odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, uz obrazloženje da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. Zakona o parničnom postupku, te da odlučivanje po reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana.

4. Apelant je Ustavnom sudu podnio apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rev od 2. juna 2011. godine, presude Okružnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rsž od 24. marta 2011. godine i presude Osnovnog suda broj 84 0 P 025556 09 P od 18. januara 2011. godine, koja je odlukom Ustavnog suda broj AP 2849/11 od 15. septembra 2011. godine odbačena kao nedopuštena zbog proteka roka za podnošenje apelacije, jer je utvrđeno da je osporena presuda Okružnog suda apelantu uručena 19. aprila 2011. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. jula 2011. godine.

5. Na prijedlog tužitelja kao tražioca izvršenja a na osnovu izvršne isprave pravosnažne presude Osnovnog suda, broj 84 0 P 025556 09 P od 18. januara 2011. godine, određeno je izvršenje prema apelantu kao izvršeniku, na način, u obimu i visini kako je to opisano u rješenju o dozvoli izvršenja Osnovnog suda, broj 84 0 I 033933 11 I od 13. juna 2011. godine.

6. Apelant je izjavio prigovor protiv rješenja o dozvoli izvršenja. Rješenjem Osnovnog suda, broj 84 0 I 033933 11 I od 12. decembra 2011. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov prigovor o neblagovremenosti prijedloga za dozvolu izvršenja koji se odnosio na vraćanje tužitelja na rad, izjavljen protiv rješenja o dozvoli izvršenja, djelomično usvojen apelantov prigovor i obustavljeno izvršenje u dijelu dozvoljenog rješenje o dozvoli izvršenja koji se odnosio na naplatu potraživanja tužitelja po osnovu naknada za topli obrok i kamata na topli obrok, za period i u iznosu preciziranom u izreci rješenja, dok je u preostalom dijelu apelantov prigovor koji se odnosio na novčana potraživanja tužitelja, a sve prema obračunu vještaka, po osnovu plata, naknade za regres i zimnicu, troškova parničnog postupka, poreza na lična primanja i kamata, odbijen kao neosnovan i rješenje o izvršenju u cijelosti održano na snazi. Rješenjem je dalje obavezan tužitelj da apelantu nadoknadi troškove izvršnog postupka, kao i apelant tužitelju, u iznosima preciziranim u izreci rješenja.

7. U obrazloženju rješenje Osnovni sud je naveo da je odlučujući o apelantovom prigovoru o blagovremenosti rješenja o dozvoli izvršenja, koji se odnosi na vraćanje na rad, isti odbacio kao neblagovremen, s obzirom da je apelant rješenje o izvršenju primio 21. juna 2011. godine a prigovor istaknuo u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 26. oktobra 2011. godine, kao i na ročištu održanom 31. oktobra 2011 godine, dakle nakon isteka zakonom određenog roka za izjavu prigovora. Dalje, Osnovni sud je zaključio da je apelantov prigovor neosnovan imajući u vidu da je izvršnom ispravom jasno određena obaveza apelanta, da apelant nije postupio po obavezi određenoj izvršnom ispravom u dijelu koji se odnosi na isplatu plate, kao i da apelant isplaćuje plate svojim zaposlenicima i da je raspolagao svim podacima potrebnim za obračun naknada koje je dužan isplatiti po pravosnažnoj presudi, tako da je mogao dobrovoljno postupiti po izvršnoj ispravi. Osnovni sud je smatrao da se konačna obaveza apelanta po osnovu isplate naknade za izgubljene plate i ostala davanja, morala utvrditi po vještake ekonomske struke, te je odlučujući o nalazu vještaka ekonomske struke, isti prihvatio, smatrajući da je nalaz urađen po pravilima struke, na osnovu materijalnih dokaza. Osnovni sud je usvojio apelantov prigovor u dijelu koji se odnosio na obračun naknada na ime toplog obroka, kao i kamata za period od 29. jula 2009. do 30. septembra 2011. godine, koje po obračunu vještaka iznose 4.650,80 KM, iz razloga što tužitelj u tom periodu nije ni radio, pa mu iz tih razloga ne pripada ni pravo na topli obrok.

8. Rješenjem Okružnog suda, broj 84 0 I 033933 12 Gž od 14. juna 2012. godine, povodom apelantove žalbe, a po službenoj dužnosti, ukinuto je rješenje Osnovnog suda, broj 84 0 I 033933 11 I od 12. decembra 2011. godine u prvom stavu izreke, dok je u dijelu koji se odnosio na novčana potraživanja tužitelja sadržanom u drugom stavu njegove izreke i u dijelu koji se odnosio na troškove postupka sadržanom u četvrtom i petom stavu izreke, rješenje potvrđeno, odnosno, u preostalom dijelu koji se odnosio na naplatu potraživanja tužitelja po osnovu naknada za topli obrok i kamata na topli obrok sadržanom u drugom stavu njegove izreke, rješenje ostalo neizmijenjeno.

9. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je iz obrazloženja rješenja Osnovnog suda nejasno zbog čega je prvostepeni sud odbacio kao neblagovremen apelantov prigovor koji se odnosio na vraćanje tužitelja na rad izjavljen protiv rješenja o dozvoli izvršenja, jer je iz sadržine spisa predmeta proizilazilo da je apelant protiv rješenja o izvršenju, koje je primio 21. juna 2011. godine, uložio prigovor 27. juna 2011. godine, pa se njegov prigovor kao takav trebao smatrati blagovremenim. S obzirom da je takvim postupanjem (odbacivanjem prigovora) Osnovni sud ostavio na snazi rješenje o izvršenje u dijelu koji se odnosio na vraćanje tužitelja na rad, ujedno odlučujući o ostalim navodima iz prigovora, to je Okružni sud povodom žalbe, a po službenoj dužnosti, ocijenivši da je pobijano rješenje Osnovnog suda u prvom stavu njegove izreke nepotrebno, isto kao takvo i ukinuo. Okružni sud je smatrao da se ostalim žalbenim prigovorima apelanta nije dovelo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je iz sadržine spisa predmeta utvrđeno da je tužitelj pokrenuo ovaj izvršni postupak na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda, broj 84 0 P 025556 09 P od 18. januara 2011. godine, da je predmet potraživanja tužitelja činjenje (vraćanje na rad) i davanje (isplata naknada iz radnog donosa), te kao takvo izvršivo, jer je takve prirode i karaktera da ga je moguće ostvariti u objektivnom smislu, da je predmet potraživanja iz izvršne isprave određen, odnosno odrediv s obzirom da je istom ispravom tačno utvrđeno šta apelant treba da čini da bi ispunio svoju obavezu prema tužitelju, a visina te obaveze apelanta (iznosi novčanih potraživanja po osnovu neisplaćenih plata, toplog obroka, regresa, zimnice i uplate doprinosa) je utvrđena na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, koje vještačenje je sprovedeno u toku izvršnog postupka na osnovu raspoložive dokumentacije iz spisa predmeta i dokumentacije pribavljene od stranaka. Kako apelantovi žalbeni razlozi nisu imali uporišta u sadržini spisa predmeta, jer apelant nije istaknuo ništa bitno što bi bilo suprotno utvrđenju prvostepenog suda, osim što je ponavljao sve navode koje je u prigovoru već isticao, a koji su u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja bili predmet ocjene od strane prvostepenog suda, koje dokaze je taj sud cijenio sa dužnom pažnjom i pravilno izveo zaključak o neosnovanosti prigovora apelanta u pogledu isplate plata, regresa, zimnice i uplate doprinosa, Okružni sud je žalbu odbio kao neosnovanu u dijelu koji se odnosio na novčana potraživanja tužitelja sadržanom u drugom stavu njegove izreke i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka sadržanom u četvrtom i petom stavu izreke i u tom dijelu pobijano rješenje potvrdio. Kako se žalbom nije pobijalo prvostepeno rješenje u dijelu koji se odnosio na naplatu potraživanja tužitelja po osnovu naknada za topli obrok i kamata na topli obrok sadržanom u drugom stavu njegove izreke, to je ovaj sud pobijano rješenje u tom dijelu ostavio neizmijenjeno.

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;a. U odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rev od 2. juna 2011. godine , presude Okružnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rsž od 24. marta 2011. godine i presude Osnovnog suda broj 84 0 P 025556 09 P od 18. januara 2011. godine

12. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na parnični postupak koji je okončan presudom Okružnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rsž od 24. marta 2011. godine. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da se apelant ranije obratio Ustavnom sudu sa apelacijom koja se odnosila na ista pitanja i odluke o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda broj AP 2849/11 od 15. septembra 2011. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. b. U odnosu na rješenje Okružnog suda, broj 84 0 I 033933 12 Gž od 14. juna 2012. godine, rješenje Osnovnog suda, broj 84 0 I 033933 11 I od 12. decembra 2011. godine i rješenje o dozvoli izvršenja Osnovnog suda, broj 84 0 I 033933 11 I od 13. juna 2011. godine

13. S obzirom da je apelant osporio rješenja Okružnog i Osnovnog suda, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije u ovom dijelu ispitati u odnosu na osporene odluke. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

14. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

15. U konkretnom slučaju prava i obaveze apelanta utvrđena su presudom Osnovnog suda broj 84 0 P 025556 09 P od 18. januara 2011. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 84 0 Rs 025556 11 Rsž od 24. marta 2011. godine. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Okružnog suda, broj 84 0 I 033933 12 Gž od 14. juna 2012. godine, nisu utvrđivana «nova prava i obaveze apelanta».

16. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

17. S obzirom na zaključak Ustavnog suda iznesen u prethodnoj tačci u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud apelantove navode da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, smatra, također, ratione materiae inkompatibilnim sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U skladu sa naprijed navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 6. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2934/12 (Opština Brod) | Sudska praksa | Aktio