Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3022/09 (L. M. I.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3022/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3022/09, rješavajući apelaciju Ljubice Močnik Ibrahimagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubice Močnik Ibrahimagić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 001049 07 U od 17. augusta 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubica Močnik Ibrahimagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Portoroža, Republika Slovenija, koju zastupaju Goran Jezdić i Vlada Matuzović, advokati iz Tuzle, podnijela je 23. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 001049 07 U od 17. augusta 2009. godine.
2. Rješenjem Službe za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05-02/I-
2-PS-23-3483/98 v. 5426/99 od 3. oktobra 2006. godine potvrđeno je da je apelantica bila sunosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Tuzli, u Ulici Bosne srebrene broj 111, sprat I, stan broj 2, na osnovu čega joj pripada pravo na vraćanje stana u posjed, a Muhamedu Kataniću prestaje pravo korišćenja predmetnog stana i istom ne pripada pravo na alternativni smještaj.
3. Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo rješenja broj 12-06/1-23-894/01 od 24. novembra 2006. godine i broj 12-
06/1-23-2324/99 v. 894/01 i 833/06 od 6. marta 2007. godine kojima su odbijene žalbe Muhameda Katanića (u daljnjem tekstu: drugotužilac) i Rudnika «Kreka» u Tuzli (u daljnjem tekstu: prvotužilac) izjavljene protiv rješenja Službe od 3. okobra 2006. godine.
4. Kantonalni sud je donio presudu broj 03 0 U 001049 07 U od 17. augusta 2009. godine kojom je tužba prvotužioca uvažena u cijelosti, a tužba drugotužioca uvažena djelimično, i to u dijelu u kojem se traži da sud odbije apelanticin zahtjev za vraćanje stana u posjed, dok je u ostalom dijelu tužba odbijena, pa je osporeno rješenje Ministarstva broj 12-06/1-23-2324/99 v. 894/01 i 833/06 od 6. marta 2007. godine poništeno u cijelosti, dok je osporeno rješenje Ministarstva broj 12-06/1-23-
894/01 od 24. novembra 2006. godine poništeno djelimično, i to u dijelu kojim je žalba drugotužitelja odbijena u dijelu odluke o vraćanju stana apelantici, dok je u ostalom dijelu osporeno rješenje potvrđeno, pa je prvostepeno rješenje Službe broj 05-02/I-2-PS-23-3483/98 v. 5426/99 od 3. oktobra 2006. godine djelimično preinačeno i predmetna upravna stvar rješena na način da je apelanticin zahtjev za vraćanje stana u posjed odbijen kao neosnovan, a drugotužitelju prestaje pravo korištenja predmetnog stana, pa je utvrđeno da mu ne pripada pravo na alternativni smještaj.
5. Apelantica je Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude Kantonalnog suda broj 03 0 U 001049 07 U od 17. augusta 2009. godine, te nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestila Ustavni sud da li je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.
6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
10. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi:
Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.
1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za venredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.
2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.
3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
4) Zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»
11. Apelantica odlučuje koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelantice je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelantica Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić