Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3098/09 (P. S.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3098/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3098/09, rješavajući apelaciju Predraga Suše, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Predraga Suše podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br. 070-

0-Kžž-08-000001 od 7. maja 2008. godine i Kžk-8/05 od 15. oktobra 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru broj K-11/99 od 28. juna 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Predrag Suša (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kragujevca, podnio je 1. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kžž-08-

000001 od 7. maja 2008. godine i broj Kžk-8/05 od 15. oktobra 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-11/99 od 28. juna 2004. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj K-11/99 od 28. juna 2004. godine optuženi Miralem Salihović, Muharem Hujdur, Sadat Sarajlić, Safet Sarajlić, Senad Begluk, Muhamed Sarajlić i Jasmin Guska, ., (u daljnjem tekstu: optuženi) na osnovu člana 299. tačka c) Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), oslobođeni su od optužbe da su učinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ (u daljnjem tekstu: KZ SFRJ). Istom presudom odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava, a obitelji oštećenih Slavka Suša i Lijeskić Novaka su sa imovinsko pravnim zahtjevom upućene na parnični postupak.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj Kž-448/04 od 17. novembra 2005. godine uvažena je žalba Kantonalne tužiteljice iz Mostara, pa je presuda Kantonalnog suda broj K-11/99 od 28. juna 2004. godine ukinuta i u ovom predmetu određeno održavanje pretresa pred Vrhovnim sudom.

4. Presudom apelacionog vijeća Vrhovnog suda broj Kžk-8/05 od 15. oktobra 2007. godine, optuženi Miralem Salihović i Safet Sarajlić su oglašeni krivim, da su na način opisan u osuđujućem dijelu izreke presude „izvršili nezakonito hapšenje Suša Slavka.[…] te ga odveli u nepoznatom pravcu da bi narednog dana leš Suša Slavka[…], bio pronađen u blizini Jablaničkog jezera“ čime su kao saizvršitelji učinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. preuzetog KZ SFRJ, za koje su, uz primjenu članova 41. stav 1, 42. tačka 2. i člana 43. stav 1. tačka 1. preuzetog KZ SFRJ, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po dvije godine i šest mjeseci, te su na temelju člana 202. stav 4. ZKP FBiH, oslobođeni su dužnosti naknade troškova krivičnog postupka, dok je po članu 202. stav 3. ZKP FBiH, obitelj oštećenog S. S. sa imovinsko pravnim zahtjevom upućena na parnicu. Istom presudom optuženi Miralem Salihović, Muharem Hujdur, Sadat Sarajlić, Safet Sarajlić, Senad Begluk, Muhamed Sarajlić i Jasmin Guska su na temelju člana 299. tačka c) ZKP FBiH oslobođeni su optužbe za krivično djelo iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. preuzetog KZ SFRJ za inkriminacije navedene u oslobađajućem dijelu izreke presude.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Kžž-08-000001 od 7. maja 2008. godine odbijene su žalbe branitelja optuženih Miralem Salihović i Safet Sarajlić i federalnog tužitelja u Sarajevu i potvrđena presuda Vrhovnog suda broj Kžk-8/05 od 15. oktobra 2007. godine u osuđujuće dijelu u odnosu na optužene.

6. Apelant je naveo da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u (daljnjem tekstu:Evropska konvencija), pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) i člana 3. Evropske konvencije, pravo na ličnu bezbjednost i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.

7. Apelant smatra da, pošto osporenim presudama nije utvrđena krivično-prava odgovornost pojedinih lica, „jasno govori da su te presude donešene ili pod ogromnim poličkim pritiskom ili uslijed ogromne greške i previda neospornih činjenica“ da se mora utvrditi i maksimalnom kaznom sankcionisati neosporna odgovornost načelnika CJB Konjic 1992 godine, a za počinjeni ratni zločin nad apelantovim ocem.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1 i 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. U konkretnom slučaju, apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zato što je osporenom presudom Vrhovnog suda okončan krivično-pravni postupak protiv drugih lica za krivično djelo koje im je bilo stavljeno na teret. U ovakvom slučaju postavlja se pitanje da li je osporenom presudom, donesenom u krivičnom postupku protiv trećeg lica, a u kojem je apelant imao status oštećenog, moglo doći do kršenja član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije na štetu apelanta. Postavlja se, dakle, pitanje uživa li u ovom slučaju apelant zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

10. Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava, član 6. Evropske konvencije u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo onome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice se može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se garancije člana 6. protezale i na nekoga ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica ili ko je na drugi način zainteresiran za rezultat tog krivičnog postupka, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, odluka Ustavnog suda, broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine).

11. Iz činjenica konkretnog predmeta proizlaz, da je u krivičnom postupku okončanom osporenom presudom odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećih lica, od kojih su pojedina od njih oglašena krivim za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. preuzetog KZ SFRJ te za navedeno djelo kažnjena a drugi oslobođeni su optužbe. S obzirom na navedeno te na činjenicu da u predmetnom postupki nije utvrđivana krivična optužba protiv apelata nesporno je da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U tom kontekstu, vezano za navode apelanta o povredi ostali ustavnih prava, Ustavni sud konstatira da je predmetnom postupku Vrhovni sud osporenom presudom odlučivao o krivičnoj odgovornosti trećih lica od kojih su pojedina oglašena krivim za predmetno krivično djelo a apelant je u tom postupku kao jedan od članova porodice Suša Slavka., koji je prema utvrđenju suda bio nezakonito uhapšen i čiji je leš naknadno pronađen, imao ulogu oštećenog. S obzirom na navedeno, nesporno je da u okolnostima konkretnog predmeta, kad su nadležni organi proveli krivični postupak koji je okončan osuđujućom presudom te kad je apelant sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen da svoja prava ostvaruje u parnici, navedeni postupak ne pokreće pitanje zaštite apelantovih ustavnih prava iz člana II/3.a), b), d), f) i k) odnosno čl. 2, 3, 5. i 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju kao ni prava iz člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da je apelacija, i u ovom dijelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3098/09 (P. S.) | Sudska praksa | Aktio