Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3410/09 (Pravobranilaštvo Republike Srpske – sjedište zamjenika Banjaluka)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3410/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3410/09, rješavajući apelaciju Pravobranilaštva Republike Srpske - sjedište zamjenika Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pravobranilaštva Republike Srpske – sjedište zamjenika Banjaluka podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-09-000 124 od 16. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Pravobranilaštvo Republike Srpske – sjedište zamjenika Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Banjaluci, podnio je 30. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-09-000 124 od 16. septembra 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-135/01 od 28. januara 2008. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev R.B. i A.B. (u daljnjem tekstu: tužitelji) kojim su tražili da sud obaveže Republiku Srpsku (u daljnjem tekstu: tužena) da im na ime naknade materijalne i nematerijalne štete isplati iznose precizirane u stavu 1. izreke presude. Istovremeno, stavom 2. izreke tužitelji su obavezani da tuženoj naknade troškove postupka u iznosu od 1.800,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv prvostepene presude Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Presudu, broj 011-0-Gž-08-000974 od 3. septembra 2008. godine, kojom je žalbu djelimično uvažio, te prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o glavnoj stvari kojom je odbijen zahtjev tužitelja kojim su tražili naknadu na ime materijalne štete u iznosu od 19.894, 56 KM, te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka, na način da je tužena obavezana da tužiteljima na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 13.346,84 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. januara 2008. godine, a zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen. Stavom 2. izreke presude žalba tužitelja u ostalom dijelu je odbijena i u preostalom odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari prvostepena presuda je potvrđena.

4. Tužena, koju je tokom parničnog postupka zastupao apelant kao zakonski zastupnik, je protiv drugostepene odluke izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je Presudom, broj 118-0-Rev-09-000 124 od 16. septembra 2009. godine reviziju odbio.

5. Apelant je u apelaciji naveo „Osporenom presudom Vrhovnog suda […] povrijeđeno je pravo apelanta na pravično suđenje“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U navodima se ističe da apelant, u okviru svojih zakonskih ovlaštenja, podnio apelaciju kao jedino preostalo pravno sredstvo u okviru kojeg bi se preispitala odluka Vrhovnog suda, koja je prema ocjeni apelanta, nezakonita.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Apelant u svojoj apelaciji tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Kao prvi uslov za ratione personae primjenu ovih ustavnih prava, apelant mora dokazati da je pobijanim presudama pogođen u „svojoj“ pravnoj poziciji, inače, zaštićenoj ustavnim pravima, na koje se poziva. Ustavni sud ukazuje da aktivnu legitimaciju, u tom smislu, ima onaj „čije građansko pravo ili obaveza se utvrđuje“.

8. U tom kontekstu Ustavni sud prvo zapaža da je apelant podnio apelaciju u svoje ime a da iz obrazloženja osporenih presuda proizilazi da apelant u predmetnom parničnom postupku nije imao poziciju parnične stranke već je u tom postupku učestvovao kao zakonski zastupnik tužene. U vezi s tim Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-929/06 od 17. aprila 2008. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je apelant podnio apelaciju u svoje ime, mada ukazuje na povredu prava iz Ustava Bosne i Hercegovine za drugog pravnog subjekta, te da prema tome, on nije pogođen u svojoj pravnoj poziciji i nema pravo da bude apelant, već samo zastupnik pogođenog subjekta, čiji je on zakonski zastupnik, a to pitanje Ustavni sud nije htio prejudicirati.

9. Imajuću u vidu navedenu praksu, Ustavni sud smatra da se razlozi navedeni u odluci AP-

929/06 od 17. aprila 2008. godine u cjelosti odnose i na predmetni slučaj te zaključuje da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine budući da se u konkretnom slučaju apelant pred Ustavnim sudom mogao pojaviti samo u ulozi zakonskog zastupnika tužene Republike Srpske, kao eventualnog apelanta, i u toj ulozi tvrditi da su povrijeđena prava subjekta kojeg zastupa.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3410/09 (Pravobranilaštvo Republike Srpske… | Sudska praksa | Aktio