Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3697/09 (N. G.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3697/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3697/09, rješavajući apelaciju Nevenka Gojkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nevenka Gojkovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 V 000 111 09 GŽ od 16. septembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu-Odjeljenje u Istočnom Sarajevu broj 89 1 V 000 111 07 V od 5. juna 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Nevenko Gojković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Novog Sarajeva, podnio je 30. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 V 000 111 09 GŽ od 16. septembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Sokocu-Odjeljenje u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 1 V 000 111 07 V od 5. juna 2009. godine.

2. Sreto Gojković (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 3. jula 2007. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv apelanta kojom je tražio da sud obaveže apelanta da otkloni uzrok štete koja se javlja u kupatilu tužitelja u prizemlju porodične kuće pobliže označene u navedenoj tužbi, na način što će podići postojeću podnu keramiku, izvršiti zamjenu dotrajalih vodovodnih instalacija novim instalacijama, urediti hidroizolaciju kompletnog kupatila te ponovo postaviti podne keramičke pločice, a sve će te radove izvršiti ovlaštena lica, majstori predmetnih struka. Tužba je registrirana pod brojem 089-I-P-07-000362.

3. Apelant je 16. jula 2007. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog radi sudskog obezbjeđenja dokaza protiv tužitelja navodeći da je tužitelj zatvorio ventil za vodu u zajedničkoj porodičnoj kući i onemogućio apelanta da koristi vodu zbog čega apelant predlaže da se utvrdi stvarni uzrok puštanja vodovodnih cijevi. Osnovni sud je 4. juna 2008. godine donio zaključak broj 89 1 V 000111 07 V kojim je odredio da će se u predmetnoj stvari provesti dokaz-vještačenje vještaka građevinske struke poimenično navedenog u zaključku a na okolnosti utvrđivanja stvarnog uzroka propusta i oštećenja na vertikalnim vodovodnim cijevima kako je to zahtijevao apelant. Zaključkom je određeno da će se provođenjem građevinskih radova utvrditi stvarni uzrok i ispravnost vodovodnih instalacija te da se u tom cilju nalaže vještaku da provede sve neophodne radove uz minimalna oštećenja koja mogu biti prouzrokovana te da nakon provedenog postupka vještačenja izvrši sve radnje za dovođenje objekta u prvobitno stanje zbog čega je dužan angažirati nadležnu građevinsku službu koja će provoditi nadzor nad radovima, te nakon utvrđivanja stvarnog uzroka Osnovnom sudu dostaviti nalaz i mišljenje. Zaključkom je naloženo apelantu da na ime troškova provođenja građevinskih radova uplati, na depozitni račun suda preciziran u zaključku, iznos od 1.000,00 KM i o tome obavijesti sud te da će u suprotnom taj sud odustati od daljnjeg vještačenja.

4. Nakon toga, Osnovni sud je donio rješenje broj 89 1 V 000 111 07 V od 5. juna 2009. godine kojim je obustavljen postupak po navedenom prijedlogu apelanta odobren zaključkom od 4. juna 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da je nakon podnošenja apelantovog prijedloga izvršen uviđaj na licu mjesta te da je vještak izjavio da je, da bi se utvrdila stvarna ispravnost odvodnih instalacija u predmetnom kupatilu potrebno izvršiti znatnije građevinske radove s čim se i apelant saglasio, nakon čega je sačinjen zapisnik koji su potpisali i apelant i tužitelj. Nadalje, navedeno je da je apelant tom sudu 25. juna 2008. godine „vratio predmetni zaključak kao nepoznat i nepotreban pozivajući se tom prilikom na rješenja i postupak koji je vođen kod drugog sudećeg sudije“. Osnovni sud je naveo i da je cijeneći obavezu tog suda da provede navedeno vještačenje kako bi se utvrdio stvarni uzrok puštanja vodovodnih cijevi, dopisom od 21. augusta 2008. godine pozvao apelanta da izvrši uplatu troškova vještačenja određenih predmetnim zaključkom ali da je apelant ponovno podneskom od 29. augusta 2008. godine tražio da na lice mjesta izađe komisija i izvrši pregled stanja u kupatilu te je sud nakon toga ponovno pozvao apelanta da izvrši uplatu troškova Kako apelant nije postupio prema navedenom zaključku i nije predujmio navedene troškove, Osnovni sud je, shodno odredbama člana 385. Zakona o parničnom postupku (kojim je propisano da kada stranka predloži izvođenje dokaza dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos za podmirenje troškova koji će nastati povodom izvođenja dokaza,a ako tako ne postuci sud će odustati od izvođenja predloženog dokaza) odlučio da prekine postupak po apelantovom prijedlogu za obezbjeđenje dokaza.

5. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Okružnom sudu koji je rješenjem broj 89 1 V 000 111 09 GŽ od 16. septembra 2009. godine žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja su ponovljene činjenice konkretnog predmeta i navedeo da su neosnovani žalbeni navodi apelanta kojima je tvrdio da prvostepeni sud nije postupao po njegovom prijedlogu za obezbjeđenje dokaza, da je komisija prilikom uviđaja na licu mjesta utvrdila jedne činjenice a u zapisnik unijela druge činjenice, te da je on vjerujući komisiji potpisao zapisnik mada je bio nečitak. Okružni sud je obrazložio da su ovi žalbeni navodi neosnovani budući da iz sadržaja zapisnika proizlazi da je čitak i da ga je potpisao i apelant i tuženi kao i da se apelant saglasio i tražio da se izvrše građevinski radovi pobliže navedeni u zapisniku i zaključku prvostepenog suda. S tim u vezi, Okružni sud je naveo kako je nesporno da apelant kao predlagač obezbjeđenja nije po nalogu prvostepenog suda izvršio uplatu troškova za vještačenje, pa je pravilnom primjenom odredbe člana 385. stav 3. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, prvostepeni sud donio pravilnu odluku zbog čega je i odbijena apelantova žalba.

6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje ovog prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava i s tim u vezi nepostupanju redovnih sudova po njegovom prijedlogu za obezbjeđenje dokaza i smatra da su sve prepiske sa sudovima bile suvišne i u svrhu odlugovlačenja spora na njegovu štetu a u korist suprotne strane jer da je postupljeno po njegovom prijedlogu nikada ne bi došlo do podnošenja apelacije i utvrdio bi se stvarni uzrok kvara.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag protiv Švedske, od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske, od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjivim.

10. Ustavni sud smatra da se u postupku koji se odnosi na obezbjeđenje i izvođenje dokaza ne utvrđuju građanska prava i obaveze. Naime, ovakav postupak ne završava donošenjem odluke nego sačinjavanjem zapisnika o izvedenom dokazu, odnosno njegovom dostavom sudu, pa stoga protiv zapisnika nije dopuštena žalba. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza, već je apelantsvoja građanska prava i obaveze mogao ostvarivati u parnici zbog koje je i tražio konkretno obezbjeđenje dokaza. Stoga, Ustavni sud slijedeći praksu Evropskog suda kao i svoju raniju praksu (vidi npr. odluku Ustavnog suda broj AP 1029/04 od 15. juna 2005. godine objavljena na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ) smatra da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenljiv u konkretnom slučaju. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite, apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3697/09 (N. G.) | Sudska praksa | Aktio