Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4072/09 (Federacija Bosne i Hercegovine - Vlada Federacije Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4072/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4072/09, rješavajući apelaciju Federacije Bosne i Hercegovine – Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federacije Bosne i Hercegovine – Vlade Federacije Bosne i Hercegovine podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-005530 od 17. septembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-4327/05 od 27. marta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Federacija Bosne i Hercegovine - Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, zastupana po Federalnom pravobranilaštvu (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 23. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-005530 od 17. septembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-4327/05 od 27. marta 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj Pr-4327/05 od 27. marta 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-005530 od 17. septembra 2009. godine, odbačen je kao neblagovremen prijedlog apelantice za povrat u prijašnje stanje od 10. septembra 2007. godine.
3. Prvostepeni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari dostavljena zakonskom zastupniku apelantice na odgovor 14. decembra 2005. godine, te da s obzirom da apelantica nije u zakonskom roku od 30 dana dostavila odgovor na tužbu, sud je 13. juna 2007.godine donio presudu zbog propuštanja „kojom je u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu, osim u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate u pogledu koga je sud našao da je očigledno neosnovan, pa je isti odbijen“. Nadalje, Općinski sud je istakao da je apelantica podneskom od 10. septembra 2007.godine izjavila prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a u kome je istovremeno sadržan odgovor na tužbu. Također, Općinski sud je naveo da je odredbom člana 329. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi u roku od osam dana, računajući od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propust, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, od dana kada je za to saznala. Isto tako, sud je istakao da pored navedenog subjektivnog roka, odredba člana 329. stav 3. ZPP-a propisuje i objektivni rok, tako da se nakon proteka 60 dana od dana propusta više ne može tražiti povrat u prijašnje stanje. Shodno tome, Općinski sud je konstatovao da kako je apelantici dostavljena tužba na odgovor dana 14. decembra 2005. godine, to je apelantica mogla dostaviti svoj odgovor na tužbu sve do 13. januara 2006. godine, a što nije učinila. Također, navedeno je da je apelantica potom mogla u daljem roku od 60 dana, podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje, sve do 14. marta 2006. godine, međutim, apelantica je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnijela tek 10. septembra 2007. godine, iz čega slijedi da je predmetni prijedlog podnijet neblagovremeno.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koji smatra da se ključno pitanje, da li su standardi prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) primjenljivi ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda, Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.
7. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje prava i obaveza apelantice, odnosno da li se apelantica može pozivati na povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, u slučaju kada je odbačen kao neblagovremen njen prijedlog za povrat u prijašnje stanje. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP 73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...].» (dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primijeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbačen kao neblagovremen prijedlog apelantice za povrat u prijašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedlog za povrat u prijašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se prava i obaveze, nije se odlučivalo o meritumu tužbenog zahtijeva, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza,. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelantice na ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-
2743/06 od 15. februara 2007. godine-dostupna na www.ustavnisud.ba ).
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić