Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4183/11 (R. D.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4183/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4183/11, rješavajući apelaciju Ranke Drljača, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ranke Drljača podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 I 006342 11 Gž od 29. marta 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 071-0-I-07-002625 od 19. oktobra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ranka Drljača (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Svetozar Davidović, advokat iz Banja Luke, podnijela je 26. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 I 006342 11 Gž od 29. marta 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-07-002625 od 19. oktobra 2009. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-07-002625 od 19. oktobra 2009. godine određeno je da su kupcu Narodnom pozorištu Republike Srpske iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) dosuđene nepokretnosti pobliže označene u izreci rješenja, na kojim nekretninama je izvršenik Dragan Jokić upisan sa dijelom 1/1, a koje nekretnine su prodane za iznos od 50.000,00 KM, te je određena predaja nepokretnosti kupcu tražiocu izvršenja. Istim rješenjem je određeno da će se po pravosnažnosti rješenja naložiti ZK uredu Osnovnog suda i Republičkoj upravi za geodetsko-imovinske i pravne poslove, da upišu pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, te da se briše upisano pravo trećih lica. U obrazloženju rješenje je navedeno da je zaključkom Osnovnog suda broj 071-0-I-07-002408 od 29. septembra 2010. godine, određeno treće ročište za prodaju predmetnih nekretnina, radi naplate potraživanja tražioca izvršenja po izvršnoj ispravi tog suda broj P-2379/97 od 30. juna 2006. godine. Dalje je navedeno da je na ročištu održanom 19. oktobra 2010. godine tražilac izvršenja kupio navedene nekretnine za iznos od 50.000,00 KM. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja također naveo da je apelantica, kao i tražilac izvršenja mogla učestvovati na licitaciji, ali se ista izjasnila da ne želi, pa je sud prodao predmetne nekretnine tražiocu izvršenja, kao jedinom kupcu. Sud je naveo da je tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje u ovom predmetu 23. aprila 2007. godine, a ZK ured je primio rješenje 10. jula 2007. godine radi zabilježbe izvršenja, na koji način je tražilac izvršenja stekao pravo prvenstva u namirenju prodajom nekretnina, jer je apelantica zasnovala hipoteku na navedenim nekretninama u 2008. godini. S obzirom na navedeno, sud je odlučio kao u izreci rješenja na osnovu člana 93. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).
3. Okružni sud je rješenjem broj 11 0 I 006342 11 Gž od 29. marta 2011. godine odbio kao neosnovnu žalbu apelantice kao zainteresovanog lica i potvrdio rješenje Osnovnog suda broj 071-0- I-07-002625 od 19. oktobra 2009. godine. Istim rješenjem je odbijen zahtjev tražioca izvršenja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.540,00 KM. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je predmet ovog izvršnog postupka sprovođenje izvršenja određenog rješenjem o izvršenju prvostepenog suda broj 071-0-I-07-002408 od 6. jula 2007. godine kojim je izvršenje dozvoljeno na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda broj P-2379/97 od 30. juna 2006. godine, koja presuda je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06- 001465, a radi naplate novčanog potraživanja kojeg je tražilac izvršenja imao prema izvršeniku u iznosu od 51.008,48 KM sa kamatama i troškovima postupka. Okružni sud je naveo da su bez uticaja na pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja apelanticini žalbeni navodi kojima tvrdi da izvršenik nije vlasnik nepokretnosti koja je predmet prodaje, premda je u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje 2007. godine tražilac izvršenja uz prijedlog dostavio dokaz o vlasništvu izvršenika, ali da su se u međuvremenu izvršile promjene u katastru i zemljišnoknjižnoj evidenciji, pa se kao zakonit posjednik predmetne parcele pojavljuje apelantica. Okružni sud je naveo da je članom 72. stav 2. ZIP-a određeno da zabilježbom tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisane zabilježbe izvršenja stekne određena prava na toj nepokretnosti dužno je trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tržioca izvršenja stečenog tom zabilježbom.
4. Također, Okružni sud je naveo da je bez osnova i apelanticin žalbeni navod kojim tvrdi da je sud bio dužan da prihvati njenu ponudu i predmetnu nekretninu putem neposredne pogodbe proda njoj, jer ista ima pravo prvenstva prodaje nekretnine za ponuđen novčani iznos od 9.000,00 KM. Okružni sud je naveo da je članom 84. stav 1. ZIP-a određen način prodaje nepokretnosti i to putem usmenog javnog nadmetanja, a članom 130. stav 1. istog zakona prodaja pokretnih stvari se vrši pored usmenog javnog nadmetanja i neposrednom pogodbom. Dakle, predmetna nekretnina se jedino mogla prodati putem javnog nadmetanja, na ročištu od 19. oktobra 2010. godine na kojem je bila prisutna i apelantica, ali nije pristala da učestvuje u javnom nadmetanju, pa je jedini ponuđač bio tražilac izvršenja, kojem je nekretnina dosuđena, prodata i predana. S obzirom na navedeno, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno primjenio odredbe člana 84, 90, 91, 92. i 93. ZIP-a, pa je žalbu apelantice, kao zainteresnovanog lica, odbio i potvrdio prvostepeno rješenje shodno odredbi člana 235. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 21. ZIP.
5. Apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično saslušanje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Obzirom da apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvenstveno mora odlučiti da li su garancije predviđene navedenim članovima uopće primjenjive na apelanticin slučaj.
8. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda utvrđivanje da li je osporenim rješenjem Okružnog suda donesenom po apelanticinoj žalbi kao zainteresovanog lica u izvršnom postupku odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelantice.
9. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju proizilazi da se predmetni izvršni postupak vodio po prijedlogu Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banja Luke, kao tražioca izvršenja, protiv izvršenika Dragana Jokića. Apelantica je u predmetnom izvršnom postupku učestvovala u postupku javne prodaje nekretnina koje su predmet izvršenja kao zainteresirano lice, shodno odredbama ZIP. Imajući u vidu prednje činjenice nesporno je dakle da u predmetnom izvršnom postupku nije odlučivano o građanskim pravima apelantice već o građanskim pravima tražioca izvršenja odnosno obavezama izvršenika (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-1261/07 od 10. januara 2008. godine dostupnana www.ustavnisud.ba ), te da je apelantica u navedenom postupku učestvovala kao ponuđač, odnosno kupac predmetnih nekretnina.
10. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da u sporu koji se vodio pred Okružnim sudom nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelantice te shodno tome apelantica ne može uživati zaštitu prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije usljed čega je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U odnosu na apelanticine navode o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud konstatuje da odredba člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ili imovinu za koju apelant ima «opravdano očekivanje» da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995., serija A, br. 332, tačka 31). Međutim, ovaj pojam ne uključuje prava ili očekivanja na sticanje imovine u budućnosti (vidi Ustavni sud, odluka broj U-12/01 od 25. februara 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02). Dakle, navedeni član Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije može se primijeniti samo na postupke koji imaju za predmet spora «imovinu» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a ne na postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na sticanje imovine. U konkretnom slučaju, apelantica je tražila da joj sud dosudi predmetne nekretnine putem neposredne pogodbe za iznos od 9.000,00 KM. Na osnovu toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju predmet spora nije bila apelanticina postojeća «imovina», niti se može govoriti o «opravdanom očekivanju», koji bi uživali zaštitu člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
12. Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić