Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4312/11 («Zidar» d.o.o. Istočno Sarajevo)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4312/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4312/11, rješavajući apelaciju «Zidar» d.o.o. Istočno Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Zidar» d.o.o. Istočno Sarajevo podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 61 0 Ps 000283 11 Pž od 29. augusta 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. «Zidar» d.o.o. Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa Neđo Šutanović, advokat iz Sokoca, podnio je 4. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 61 0 Ps 000283 11 Pž od 29. augusta 2011. godine i rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 61 0 Ps 000283 09 Ps od 27. juna 2011. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 61 0 Ps 000283 09 Ps od 27. juna 2011. godine odlučeno je da se apelantova tužba podnesena protiv tuženog MP «Šomot RS» d.o.o. Sokolac (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate duga, vsp 29.133,55 KM, smatra povučenom. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na pripremnom ročištu zakazanom za 17. februara 2011. godine punomoćnik apelanta obaviješten da se novo pripremno ročište zakazuje za 31. maj 2011. godine, te je ujedno istom naloženo da dostavi izvod iz registra suda za tuženog, radi utvrđivanja tačne adrese na kojoj je tuženi registrovan. Nadalje, sud je naveo da je na dan održavanja odloženog pripremnog ročišta, punomoćnik apelanta putem faksa obavijestio sud da zbog ranije preuzetih obaveza nije u mogućnosti da pristupi na raspravu. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio da zahtjev za odlaganje pripremnog ročišta nije opravdan, iz kojih razloga je na temelju odredbe člana 84. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.
3. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 61 0 Ps 000283 11 Pž od 29. augusta 2011. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno rješenje Okružnog suda broj 61 0 Ps 000283 09 Ps od 27. juna 2011. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da su apelantovi navodi, da je imao obavezu zastupanja stranke u krivičnom predmetu, te da je imao neodložan roditeljski sastanak djetetu, samo paušalni, bez i jednog dokaza kojim bi se isti dokazali, te po ocjeni suda nisu opravdavajući.
4. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je postupak po njegovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, obzirom da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu ZPP. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno pravdati izostanak ili obezbijediti adekvatnu zamjenu sa valjanom punomoći. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove kako bi došao do konačne odluke, te obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić