Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4329/11 (M. S.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4329/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4329/11, rješavajući apelaciju Milade Sinanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milade Sinanović podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 001206 08 U od 30. septembra 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja broj UPII/05-23-5-29/08 od 1. aprila 2008. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/I-23-279/99 od 16. januara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Milada Sinanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zlatko Tirić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 001206 08 U od 30. septembra 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UPII/05-23-5- 29/08 od 1. aprila 2008. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/I-23-279/99 od 16. januara 2008. godine.

2. Rješenjem Uprave broj 23-04/I-23-279/99 od 16. januara 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj UPII/05-23-5-29/08 od 1. aprila 2008. godine, odbijen je kao neosnovan apelanticin zahtjev za obnovu postupka koji je okončan rješenjem Uprave broj 23-04/1- 23-279/99 od 6. februara 2003. godine, a kojim je A.J. određen za nosioca stanarskog prava na stanu u Sarajevu u ulici Braće Morića broj 4, nakon smrti T.K, te je određeno da će se umjesto Ugovora o korištenju stana primjenjivati predmetno rješenje, prema kojem sva prava i obaveze koje je imala T.K. ostaju i dalje na snazi samo će glasiti na A.J. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da činjenice i dokazi koji su izneseni kao razlog za obnovu postupka nisu takvi da bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja, pa je odlučeno kao u izreci rješenja na osnovu člana 253. stav

2. Zakona o upravnom postupku («Službene novine FBiH» broj 2/98; u daljnjem tekstu: ZUP)

3. Protiv rješenja Ministarstva broj UPII/05-23-5-29/08 od 1. aprila 2008. godine apelantica je podnijela tužbu Kantonalnom sudu koji je presudom broj 09 0 U 001206 08 U od 30. septembra 2011. godine odbio tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju svoje presude Kantonalni sud je naveo da su upravni organi trebali postupiti prema odredbi člana 253. st. 1. i 2. ZUP-a i prijedlog za obnovu postupka zaključkom odbaciti, jer okolnosti na kojima se prijedlog zasniva nisu učinjene vjerovatnim, međutim, kako je prvostepenim rješenjem Uprave od 16. januara 2008. godine a i osporenim rješenjem Ministarstva od 1. aprila 2008. godine, riješeno negativno, to je Kantonalni sud cijenio da donošenjem tih akata nije povrijeđen Zakon na štetu apelanta.

4. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na odluke koje su donosene u postupku u kojem su Uprava, Ministarstvo i Kantonalni sud odlučivali o prijedlogu apelanta za obnovu postupka okončanog rješenjem Uprave broj 23-04/1-23-279/99 od 6. februara 2003. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, u postupku povodom prijedloga za obnovu predmetnog upravnog postupka ne određuju se građanska prava i obaveze apelantice. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje, odnosno ponovno odlučivanje o apelanticinom zahtjevu za donošenje rješenja koje zamjenjuje Ugovor o korištenju stana, ili ne.

7. Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanom presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 001206 08 U od 30. septembra 2011. godine, koji se vodio po apelanticinom prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Uprave broj 23-04/1-23-279/99 od 6. februara 2003. godine, odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Budući da se u predmetnom postupku nije meritorno odlučivalo o apelanticinom zahtjevu za donošenje rješenja koje zamjenjuje Ugovor o korištenju stana proizilazi da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se shodno tome apelantica ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud dalje konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje upravnog postupka okončanog rješenjem Uprave broj 23-04/1-23-279/99 od 6. februara 2003. godine, predmetni postupak nije odnosio na apelanticina prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije pa stoga, te prava iz člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju pa stoga, zaključuje da su i ovi navodi apelantice također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4329/11 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio