Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4470/11 (B. S.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4470/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4470/11, rješavajući apelaciju Bore Srdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bore Srdića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 002979 11 Uvp od 26. oktobra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Boro Srdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Glamoča, podnio je 17. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 002979 11 Uvp od 26. oktobra 2011. godine.
2. Rješenjem Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Stručne službe Sarajevo (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj 1032185904 od 3. decembra 1998. godine, apelant je ostvario pravo na starosnu penziju.
3. Rješenjem Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Stručne službe fonda, Filijala Doboj (u daljnjem tekstu: Fond PIO RS, Filijala Doboj) broj 1032185904 od 17. augusta 2000. godine apelantu je priznato pravo na dodatak uz penziju u mjesečnom iznosu od 717,30 dinara, počev od 1. novembra 1998. godine. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je u toku postupka utvrđeno da je apelant ostvario pravo na starosnu penziju 1. novembra 1998. godine, da je prema uvjerenju Ministarstva odbrane Modriča od 12. marta 1997. godine bio pripadnik oružanih snaga RS, te da mu stoga, u skladu sa članom 25. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 16/96 i 22/96) pripada pravo na dodatak uz penziju.
4. Iz stanja spisa predmeta proizilazi da je Fond PIO RS Filijala Banja Luka donio rješenje broj 1032185904 od 12. jauara 2010. godine kojim je utvrdio prestanak prava na dodatak uz penziju počev od 30. marta 2007. godine. U obrazloženju tog rješenja je navedeno da je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata RS («Službenom glasniku RS» broj 20/07) propisano da borački dodatak lice ostvaruje kod organa nadležnog za rješavanje te vrste prava, a to je organ uprave nadležan za pitanje boraca.
5. Rješenjem Fonda PIO RS, Odjeljenja za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banja Luci (u daljnjem tekstu: tuženi organ) broj 1032185904 od 19. marta 2010. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Fonda PIO RS Filijala Banja Luka od 12. jauara 2010. godine.
6. Presudom Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 002 979 10 U od 9. decembra 2010. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja tuženog organa od 19. marta 2010. godine.
7. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 002979 11 Uvp od 26. oktobra 2011. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružni sud broj 11 0 U 002 979 10 U od 9. decembra 2010. godine.
8. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
10. Apelant navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na život. U vezi sa navodima o kršenju prava na život, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenljivosti člana 2. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
11. Ustavni sud podsjeća da je članom 2. Evropske konvencije propisano da je «1) pravo na život svakog čovjeka zaštićeno zakonom. Niko neće biti namjerno lišen života, osim izvršenjem smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za krivično djelo za koje je ova kazna propisana zakonom. 2) Lišavanje života nije u suprotnosti sa ovim članom ako proizlazi iz upotrebe sile koja je apsolutno neophodna: a) u odbrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja; b) prilikom zakonitog hapšenja ili spriječavanja bijega osobe koja je zakonito lišena slobode; c) u akciji preduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune.» Ustavni sud primjećuje da iz sadržaja prava na život proizlazi da ovo pravo ne pruža garanciju protiv svih prijetnji životu, niti garantuje pravo na određeni kvalitet i standard življenja, već je navedenim članom zajamčeno pravo na život svakom pojedincu u smislu garancija da pojedinac neće biti arbitrarno lišen života (vidi, odluka Ustavnog suda, broj AP-2332/07 od 25. februara 2010. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ccbh.ba).
12. Dakle, žrtva kršenja ovog prava, u navedenom kontekstu, ne može biti lice kojem je utvrđen prestanak prava na dodatak uz penziju. S tim u vezi Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić