Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4483/11 (N. H.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4483/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4483/11, rješavajući apelaciju Nijaza Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nijaza Hadžića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Dn 001347 11 Rev od 4. oktobra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nijaz Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 18. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Dn 001347 11 Rev od 4. oktobra 2011. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sanskom Mostu - Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 022-0-DN-z-08-000 754 od 7. maja 2008. godine, donesenom u zemljišnoknjižnom predmetu predlagača Hasibe Koluh (u daljnjem tekstu: predlagač), radi sticanja prava vlasništva na neknretninama Hasiba Trožića, pozvan je predlagač da, u smislu člana 40. stav
1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, otkloni nedostatke koji se suprotstavljaju predloženom upisu na način preciziran rješenjem u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.
3. Odlučujući o žalbi apelanta i predlagača i Fuada Koluha podnesenoj protiv prvostepenog rješenja Općinski sud je rješenjem broj 022-0-DN-z-08-000 754 od 26. maja 2008. godine žalbu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da se osporenim rješenjem tražilo otklanjanje nedostataka i da se radi o procesnim pitanjima protiv takvog rješenja nije dozvoljena posebna žalba, već samo žalba uz glavnu stvar. Pored toga je navedeno da Fuad Koluh i apelant nisu ovlašteni za izjavljivanje žalbe jer nisu stranke u postupku, te da apelant kao notar nije ovlašten za izjavljivanje žalbe jer se njegova ovlaštenja odnose na obradu ugovora kao osnov za uknjižbu, a ne i sam postupak uknjižbe. S obzirom na navedeno, sud je u skladu sa članom 213. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postuku FBiH (u daljnjem tekstu: ZPP), čija primjena je određena odredbom člana 76. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, žalbu apelanta, predlagača i Fuada Koluha odbacio kao nedopuštenu.
4. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 004053 08 Gž od 24. januara 2011. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda broj 022-0-DN-z-08-000 754 od 26. maja 2008. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odluka suda - rješenje kojim je sud pozvao predlagača da ispravi nedostatke, procesne naravi i neposredno je u službi vođenja postupka upisa, te protiv takve odluke stranke nemaju pravo na posebnu žalbu. Ovo iz razloga što nakon takve procesne odluke i isteka ostavljenog roka sud donosi drugo rješenje – kojim odlučuje o sudbini zahtjeva za upis a protiv tog rješenja stranke imaju pravo na posebnu žalbu i u toj žalbi se može napadati i ranija procesna odluka suda. Ovakav status procesnih odluka izričito propisuje član 64. ZPP, a koje odredbe se mogu primjeniti i u ovoj vrsti postupka u smislu člana 83. Zakona o zemljišnim knjigama i člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZVP). Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je žalba apelanta, kao notara, i Fuada Koluha izjavljene protiv predmetnog procesnog rješenja su također bile nedopuštene i iz razloga što apelant i Fuad Koluh nisu niti podnosioci zahtjeva, a ni zainteresovane osobe, jer se zahtjevani upis ni u čemu ne odnosi na njihova prava i obaveze, a notar je svoju ulogu imao samo kod notarske obrade isprave podobne za zemljišno knjižni upis, ali te radnje ne daju notaru pravo na žalbu.
5. Protiv rješenja Kantonalnog suda apelant je izjavio revizju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 70 0 Dn 001347 11 Rev od 4. oktobra 2011. godine istu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je predmet spora u konkretnom postupku upis nekretnina u zemljišne knjige na osnovu ugovora o poklonu nekretnina. Odredbom člana 76. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH je propisano da je protiv odluke zemljišno-knjižnog referata dozvoljena žalba u roku od 15 dana nadležnom sudu, a članom 83. istog zakona je regulisano da se na pitanja postupka upisa u zemljišne knjige koja nisu regulisana ovim zakonom primjenjuju odgovarajuće odredbe općeg dijela ZVP-a. Nadalje je navedeno da je članom 18. ZVP regulisano da se protiv rješenja u prvom stepenu može izjaviti žalba, a izuzetak je predviđen samo za odlučivanje u stambenim stvarima i o naknadi za eksproprisane nekrentine (član 26. ZVP) u kojima je dozvoljeno izvajljivanje vanrednog pravnog lijeka. Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o rješenju donesenom u vanparničnom postupku u kome revizija nije dopuštena kao vanredni pravni lijek, pa je istu odbacio, primjenom člana 247. stav 1. ZPP, koji se primjenjuje po članu 2. stav 2. ZVP, u vezi sa članom 83. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH.
6. Apelant navodi da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
10. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluke redovnih sudova kojim su odbačene kao nedopuštena njegove žalbe i revizija, protiv prvostepenog rješenja kojim je predlagaču naloženo da otkloni nedostatke u prijedlogu za upis u zemljišne knjige. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost apelantove žalbe i revizije u postupku u kojem apelant nije stranka jer nije ni podnosilac zahtjeva ni zainteresovana osoba. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama apelanta» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić