Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4503/11 («Invest gradnja» doo Zvornik)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4503/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4503/11, rješavajući apelaciju «Invest gradnja» doo Zvornik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Invest gradnja» doo Zvornik podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 59 0 Ps 000556 10 Rev od 25. augusta 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Invest gradnja» doo Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Dejan Bogdanović, advokat iz Bijeljine, podnio je 23. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 59 0 Ps 000556 10 Rev od 25. augusta 2011. godine.

2. Presudom zbog propuštanja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0Ps-04-000 512 od 11. septembra 2007. godine, obavezan je apelant da plati Mjesnoj zajednici Pilica (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime neosnovanog obogaćenja iznos od 46.830,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. maja 2003. godine do isplate kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 750,00 KM.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 80-0-Ps-000 556 04 Ps od 9. aprila 2008. godine odbijen je prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje.

4. Odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Osnovnog suda broj 80-0-Ps-000 556 04 Ps od 9. aprila 2008. godine, Viši privredni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) je rješenjem broj 59 0 Ps 000556 08 Pž od 15. juna 2010. godine ukinuo prvostepeno rješenje kojim je odbijen prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje te je usvojio prijedlog i tužbu odbacio.

5. Apelant je protiv rješenja Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 000556 08 Pž od 15. juna 2010. godine izjavio reviziju, koju je Vrhovni sud rješenjem broj 59 0 Ps 000556 10 Rev od 25. augusta 2011. godine usvojio, drugostepeno rješenje Višeg suda preinačio tako što je žalbu apelanta odbio i potvrdio prvostepeno rješenje Osnovnog suda broj 80-0-Ps-000 556 04 Ps od 9. aprila 2008. godine.

6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).

9. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, nije se odlučivao o meritumu tužbenog zahtijeva, tj. osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prema apelantu, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na ustavno pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine-dostupna na www.ustavnisud.ba ).

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4503/11 («Invest gradnja» doo Zvornik) | Sudska praksa | Aktio