Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4563/11 (A. B.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 66
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4563/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4563/11, rješavajući apelaciju Almina Bašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Almina Bašića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 002529 08 U od 27. oktobra 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija broj 07-15-561/08 od 18. septembra 2008.
godine, rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo, Komisije za rješavanje žalbi broj 10-9-06-15-329/07 od 17. marta 2008. godine i rješenja Odsjeka za inspekcijski nadzor Kantonalnog ureda u Sarajevu broj 10-9-02-15-1-888-2/07 od 5. novembra 2007.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Almin Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Amra Gurda, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 002529 08 U od 27. oktobra 2011. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) broj 07-15-561/08 od 18. septembra 2008. godine, rješenja Porezne uprave Kantonalnog ureda Sarajevo, Komisije za rješavanje žalbi (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) broj 10-9-06-15-329/07 od 17. marta 2008. godine i rješenja Odsjeka za inspekcijski nadzor Kantonalnog ureda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Odsjek za inspekcijski nadzor) broj 10-9-02-15-1-888-2/07 od 5. novembra 2007. godine.
2. Rješenjem Odsjeka za inspekcijski nadzor broj 10-9-02-15-1-888-2/07 od 5. novembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Poreske uprave broj 10-9-06-15-329/07 od 17. marta 2008. godine, naloženo je apelantu kao poreskom obvezniku, vlasiku STR «Amila», da otkloni nepravilnosti utvrđene u toku kontrole i to neprijavljenog radnika kod Zavoda PIO, uz obavezu da nevedene nepravilnosti otkloni u roku od 3 dana.
3. Rješenjem Ministarstva finansija broj 07-15-561/08 od 18. septembra 2008. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena na rješenje Poreske uprave broj 10-9-06-15-329/07 od 17. marta 2008. godine, kao neosnovana.
4. Protiv rješenja Ministarstva finansija broj 07-15-561/08 od 18. septembra 2008. godine apelant je pokrenuo upravni spor, nakon čega je Kantonalni sud svojom presudom broj 09 0 U 002529 08 U od 27. oktobra 2011. godine, tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je navedeno da su tuženi organi pravilno proveli proceduru inspekcijskog nadzora, utvrdili da je u momentu izvršene terenske kontrole 5. novembra 2007. godine kod apelanta, kao poreskog obveznika utvrđena nepravilnost, odnosno zatečena je neprijavljena radnica Nermina Bašić, što prema odredbi člana 66. stav 7. Zakona o poreskoj upravi FBiH («Službene novine FBiH» br. 33/02 i 28/04), osnov za donošenje rješenja za privremeno obustavljanje poslovnih aktivnosti poreskog obveznika. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da nisu osnovani tužbeni navodi apelanta da u svojoj radnji nije imao neprijavljenih radnika obzirom da ni sam ne osporava da je u vrijeme terenske kontrole zatečena njegova supruga, te da ista nije prijavljena kod Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje.
5. Apelant ističe da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, u koje nesporno spada i obaveza prijavljivanja radnika kako je to relevantnim zakonom predviđeno (član 66. stav 7. Zakona o preskoj upravi). Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da prijavi radnika, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Obzirom da se u konkretnom slučaju dakle ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Zakona o preskoj upravi, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se u apelantovom slučaju radi o zloupotrebi prava, slijedi da da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić