Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4605/11 (Ž. K.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4605/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4605/11, rješavajući apelaciju Željka Kecmana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Kecmana podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01-0-K-004571-11-Kž-2 od 23. septembra 2011.
godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Kecman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banja Luke, podnio je 30. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01-0-K-004571-11-Kž-2 od 23. septembra 2011. godine.
2. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0 Kžk-07-000023 od 24. decembra 2008. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, u koju mu je, na osnovu člana 50. tačka 1. preuzetog Krivičnog zakona SFRJ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 11. maja 2007. do 16. oktobra 2008. godine.
3. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 K 004571 10 Kvl 2 od 11. jula 2011. godine odbijen je apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka.
4. Rješavajući apelantovu žalbu protiv rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 K 004571 10 Kvl 2 od 11. jula 2011. godine, Vrhovni sud je donio rješenje broj 01-0-K-004571-11-Kž-2 od 23. septembra 2011. godine kojim je odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu.
5. Apelant je protiv rješenja Vrhovnog suda broj 01-0-K-004571-11-Kž-2 od 23.
septembra 2011. godine, rješenja Kantonalnog broj 01-0-K-004571-10-Kvl-2 od 11. jula 2011. godine i presude Vrhovnog suda broj 070-0-Kžk-07-000023 od 24. decembra 2008. godine ranije podnio apelaciju, koja je registrovana pod brojem AP 985/09. Ustavni sud je 6. decembra 2011. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 985/09 (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je apelantovu apelaciju, podnesenu protiv presude Vrhovnog suda broj 070-0-Kžk-07- 000023 od 24. decembra 2008. godine odbio kao neosnovanu i istom odlukom odbacio kao nedopuštenu apelaciju podnesenu protiv rješenja Vrhovnog suda broj 01-0-K-004571-11-Kž-2 od 23. septembra 2011. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 01-0-K-004571-10-Kvl-2 od 11. jula 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. U obrazloženju odluke Ustavni sud je, između ostalog, naveo (tačka 31. Odluke) da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjima Kantonalnog [broj 01-0-K-004571-10-Kvl-2 od 11. jula 2011. godine] i Vrhovnog suda [broj 01-0-K-004571-11-Kž-2 od 23. septembra 2011. godine]nije odlučivalo niti o građanskim pravima i obavezama apelanta niti o osnovanosti krivične optužbe protiv njega u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se odlučivalo samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravosnažno je odlučeno u krivičnom postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Kžk-07-000023 od 24. decembra 2008. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u ovom dijelu u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine. Nadalje, Ustavni sud je u istoj odluci naveo (tačka
39. Odluke) da obrazloženje osporene odluke ne ostavlja utisak bilo kakve proizvoljnosti u odlučivanju, već sadrži jasne i konzistentne razloge za zaključak da je apelant počinio predmetno krivično djelo onako kako je navedeno u dispozitivu presude. Stoga, Ustavni sud smatra da su u cijelosti neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda [broj 070-0-Kžk-07-000023 od 24. decembra 2008. godine].
6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
8.radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
9. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 29. marta 2009. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu presude Vrhovnog suda broj 070-0-Kžk-07-000023 od 24. decembra 2008. godine, a da je dopunom te apelacije od 19. oktobra 2011. godine osporio i rješenje Vrhovnog suda broj 01-0-K-004571-11-Kž-2 od 23. septembra 2011. godine, kao i rješenje Kantonalnog suda broj 01-0-K-004571-10-Kvl-2 od 11. jula 2011. godine. Ta apelacija je Odlukom o dopustivosti i meritumu AP 985/09, odbijena kao neosnovana u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Kžk-07-000023 od 24. decembra 2008. godine, dok je odbačena kao nedopuštena u odnosu na rješenja Vrhovnog suda broj 01-0-K-004571-11-Kž-2 od 23. septembra 2011. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 01-0-K-004571-10-Kvl-2 od 11. jula 2011. godine, zbog toga što je, u tom dijelu, ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na isto pitanje na koje se odnosila ranija apelacija, jer apelant ovom apelacijom osporava istu odluku koju je osporavao i u apelaciji broj AP 985/09, te se poziva i na iste odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za koje smatra da su osporenim odlukama povrijeđene. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da se apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud 6. decembra 2011. godine donio konačnu i obavezujuću odluku broj AP 985/09, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić