Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4707/11 (F. M.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4707/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4707/11, rješavajući apelaciju Fatime Mustafić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Mustafić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 83 0 P 002435 10 Rev od 27. septembra 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Fatima Mustafić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Janje, koju zastupa Ozrenka Jakšić, advokat iz Zvornika, podnijela je 9. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 83 0 P 002435 10 Rev od 27. septembra 2011. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 P 002435 07 P od 14. juna 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 002435 10 Gž od 25. augusta 2010. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelantice i Rahime Mustafić kojom su tražile da im tuženi «Metalno» a.d. Zvornik (u daljnjem tekstu: tuženi), po osnovu neisplaćenog deviznog dijela plate njihovog umrlog prednika Idriza Mustafića, isplati iznos od 6.041,50 USA dolara u protuvrijednosti konvertibilne marke po srednjem kursu na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, zajedno sa troškovima postupka. Prvostepenim rješenjem apelantice su obavezane da tuženom na ime naknade troškova postupka isplate iznos od 1.660,00 KM u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja.
3. U obrazloženju prvostepenog rješenja Osnovni sud je naveo da je odrebom člana 118. stav
1. Zakona o radu, prečišćeni teskt («Službeni glasnik RS», br. 55/07) propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava, s tim da pravo na podnošenje tužbe nije uslovljeno prethodnim obraćanjem radnika poslodavcu za zaštitu prava. Stavom 2. pomenutog člana je propisano da radnik može podnijeti tužbu u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od 3 godine od dana učinjene povrede. Nadalje, Osnovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju tužba tužiteljica, apelantice i Rahima Mustafić, odnosi na potraživanje neisplaćene plate iz perioda 1990. i 1991. godine njihovog prednika, a plate predstavljaju povremena novčana potraživanja, da je njihov prednik i prije svoje smrti 13. juna 1992. godine znao da mu tuženi nije isplatio zarađene plate, a i apelantica i Rahima Mustafić, te da je nesporno da su tužbu podnijele 22. januara 2007. godine. S obzirom na navedeno, Osnovni sud je naveo da je tužba podnesena po isteku zakonskog roka, stoga je odlučio kao u izreci shodno članu 67. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelantica i Rahima Mustafić su protiv drugostepenog rješenja Okružnog suda broj 83 0 P 002435 10 Gž od 25. augusta 2010. godine izjavile reviziju, te su 11. novembra 2010. godine podnijele apelaciju Ustavnom sudu. Ustavni sud je na sjednici održanoj 21. decembra 2010. godine donio Odluku o dopustivosti AP-5068/10 (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je odbacio navedenu apelaciju kao preuranjenu, budući da je podnesena prije odluke o izjavljenoj reviziji. Također, Ustavni sud je istakao da, nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelantice imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužne na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 83 0 P 002435 10 Rev od 27. septembra 2011. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 83 0 P 002435 10 Gž od 25. augusta 2010. godine.
6. Apelantica smatra da su osporenom odlukom povrijeđena njezina prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog tužbenog zahtjeva već je njezina tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da apelantica nije u zakonom propisanom roku podnijela tužbu nadležnom sudu, čime je izgubila pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, te nadležni sudovi, u postupku koji je okončan osporenom odlukom, nisu mogli meritorno odlučivati o njezinoj tužbi. Nakon navedenog, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić