Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4985/11 (R. B.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4985/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4985/11, rješavajući apelaciju Redžepa Brkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Redžepa Brkića podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 002061 11 Gž od 9. septembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 002061 08 P od 13. juna 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Redžep Brkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 23. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 002061 11 Gž od 9. septembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 P 002061 08 P od 13. juna 2011. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 P 002061 08 P od 16. marta 2011. godine konstatovano je da se tužba koju je apelant podnio protiv Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i DOO «EG ENERGOGROUP» Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotuženi) u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom. Istim rješenjem, apelant je obavezan da prvotuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 1.125,00 KM, a drugotuženom u iznosu od 900,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud zakazao pripremno ročište za 16. mart 2011. godine, na koje nije pristupio uredno obaviješteni apelant kao tužitelj, niti je opravdao svoj izostanak, a zakonski zastupnik prvotuženog i drugotuženog se nisu htjeli upuštati u raspravljanje, pa je sud primjenom odredbi člana 210. stav 3. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 8/09; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja.

3. Apelant je 19. maja 2011. godine podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje koji je Osnovni sud rješenjem broj 96 0 P 002061 08 P od 13. juna 2011. godine odbacio kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja sud je citirao član 81. ZPP kojim je propisano da se prijedlog mora podnijeti u roku od 8 dana računajući od dana kada je prestao razloga koji je uzrokovao propuštanje, a ako se povrat u pređašnje stanje podnosi zbog propuštanja roka, predlagač je dužan istovremeno sa podnošenjem prijedloga da izvrši i propuštenu radnju. Nadalje, sud je naveo da je članom 82. ZPP propisano da se povrat u pređašnje stanje ne može tražiti ako je propušten rok za stavaljanje prijedloga da se dopusti povrat u pređašnje stanje, dok je članom 84. ZPP propisano da će neblagovremene i nedozovljene prijedloge za povrat u pređašnje stanje sud odbaciti rješenjem. Imajući u vidu navedeno, sud je naveo da je od dana prijema rješenja (20. aprila 2011. godine) do podnošenja prijedloga (19. maja 2011. godine) prošlo više od 8 dana, odnosno od propuštanja ročišta od 16. marta 2011. godine do podnošenja prijedloga (19. maja 2011. godine) proteklo više od 60 dana, pa kada je protekao objektivni rok od trenutka propuštanja, prijedlog za povrat u pređašnje stanje je neblagovremen, bez obzira kada je prestao razlog za propuštanje, odnosno bez obzira na vrijeme saznanja propuštanja, a budući da je apelant bio uredno obaviješten o ročištu i primio rješenje o povlačenju, a propustio je da na vrjieme uloži prijedlog za povrat, sud je primjenom odredbe člana 84. ZPP, odlučio kao u izreci rješenja.

4. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 P 002061 11 Gž od 9. septembra 2011. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda broj 96 0 P 002061 08 P od 13. juna 2011. godine.

5. Apelant se nije direktno pozvao na povrede svojih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz priložene dokumentacije u spisu i iz navoda apelacije proizilazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).

8. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se i ovdje radi o situaciji kada je odbačen kao neblagovremen apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedlog za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, nije se odlučivao o meritumu tužbenog zahtijeva, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza,. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine)

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4985/11 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio