Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2671/12 (A. D.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2671/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2671/12, rješavajući zahtjev Armine Dereta za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Armine Dereta za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Armina Dereta (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Marsela Bajramović, advokat iz Ilidže, podnijela je 17. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 004123 12 Kž od 17. aprila 2012. godine. Apelantica je, takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "naložio odlaganje izvršenja Presude Suda BiH broj S1 2 K 004123 12 Kž od 17. aprila 2012. godine u odnosu na apelanticu" do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Suda BiH broj S1 2 K 004123 11 K od 10. novembra 2011. godine apelantica i optuženi Zoran Dereta i Sejad Sušić su oglašeni krivim što su, protivno Konvenciji Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala i članu 6. Protokola protiv krijumčarenja kopnenim, morskim i vazdušnim putem, 22. januara 2011. godine dogovorili da prevedu Elvisa Binakaja, te njegovu sestru Enisu Šahinović i njenog maloljetnog sina D.Š. iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, za šta je Elvis Binakaj isplatio optuženom Zoranu Dereti iznos od 600,00 EUR-a. Naime, apelantica i ostali optuženi su se dogovorili da apelantica preveze putničkim vozilom Elvisa Binakaja, koji ima važeće putne isprave izdate u Republici Francuskoj, a optuženi Sejad Sušić da prevede Enisu Šahinović i njenog maloljetnog sina preko tzv. Kote Jasen na kojoj ne postoji mjesto za dozvoljen prelazak državne granice. U skladu sa navedenim dogovorom, apelantica je prevezla Elvisa Binakaja u Republiku Hrvatsku u mjesto Ličko Petrovo Selo, dok se Sejad Sušić sa Enisom Šahinović i njenim maloljetnim sinom uputio prema tzv. Koti Jasen, putem koji je poznavao, kroz snijeg, u namjeri da ih oboje ilegalno prevede u Republiku Hrvatsku. Međutim, kada su prešli u Republiku Hrvatsku, Enisa Šahinović je zbog iscrpljenosti i hladnoće pala u snijeg sa djetetom, nakon čega je optuženi Sejad Sušić telefonom pozvao optuženog Zorana Deretu da dođe i donese ćebe, što je ovaj odbio da učini. Istovremeno na to mjesto je došao Elvis Binakaj, koji je im je krenuo u susret iz pravca Ličkog Petrova Sela, koji je uzeo dijete iz snijega i odnio ga kod apelantice u Ličko Petrovo Selo, dok je optuženi Sejad Sušić krenuo nazad prema kući optuženog Zorana Derete po pomoć, te ostavio Enisu Šahinović u snijegu, koja je oko 2h ujutru usljed smrzavanja umrla. Sud BiH je naveo da iz naprijed navedenog proizlazi da su apelantica i optuženi Zoran Dereta i Sejad Sušić kao saizvršioci, iz koristoljublja vršili krijumčarenje ljudi preko državne granice, pri čemu je nastupila smrt jednog lica, čime su počinili krivično djelo krijumčarenja ljudi iz član 189. stav 5. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), a sve u vezi sa članom 29. KZ BiH. Za navedeno krivično djelo apelantica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, optuženi Zoran Dereta na kaznu zatvora u trajanja od tri godine, a optuženi Sejad Sušić na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

3. Protiv prvostepene presude žalbe su izjavili apelantica i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH). Sud BiH je donio Presudu broj S1 2 K 004123 12 Kž od 17. aprila 2012. godine kojom je odbio kao neosnovanu apelantičinu žalbu, dok je žalbu Tužilaštva BiH uvažio, pa je prvostepenu presudu preinačio u pogledu odluke o krivičnopravnoj sankciji tako što je apelantica osuđena na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, optuženi Zoran Dereta na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, a optuženi Sejad Sušić na kaznu zatvora u trajanju od šest godina. U preostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.

4. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je Tužilaštvo BiH izjavilo žalbu protiv prvostepene presude zbog odluke o visini sankcije izrečene apelantici i ostalim optuženima, smatrajući da su izrečene kazne preblage. Međutim, apelantica navodi da se Tužilaštvo BiH, na javnoj sjednici održanoj pred Sudom BiH, izjasnilo da je ipak saglasno sa ranije izrečenom kaznom zatvora apelantici u trajanju od jedne godine, cijeneći da je apelantica majka dvoje maloljetne djece o kojima mora brinuti (budući da je njen suprug Zoran Dereta prvostepenom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine). Apelantica smatra da je Sud BiH naprijed navedeno trebao cijeniti na način da je Tužilaštvo BiH odustalo od žalbe u pogledu odluke o kazni koja je izrečena apelantici, odnosno da je trebao poštovati načelo zabrane reformatio in peius, te imati u vidu načelo in dubio pro reo.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. U vezi sa postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da Zakon Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 12/10; u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija) propisuje u kojim slučajevima izvršenje kazne zatvora može biti odgođeno, te proceduru i organ koji će o takvom zahtjevu odlučiti (čl. 131.do 133.). Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica ničim nije dokazala da je iscrpila mogućnosti koje je imala na raspolaganju prema navedenim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija.

8. Pored toga, Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da njeni navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelantica, osim navoda u vezi sa kršenjem prava koja se tiču merituma predmeta, nije ponudila argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada apelantica nije koristila mogućnosti koje ima prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2671/12 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio