Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2967/12 (M. P.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2967/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP-2967/12, rješavajući zahtjev Miroslava Prerada za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Miroslava Prerada za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Miroslav Prerad (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 7. augusta 2012. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikata Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Pr 030296 12 Pžp od 24. jula 2012. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovien (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Pr 030296 11 Pr od 8. juna 2012. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje rješenja Apelacionog suda broj 96 0 Pr 030296 12 Pž od 24. jula 2012. godine do okončanja postupka o apelaciji.

2. Osnovni sud je rješenjem broj 96 0 Pr 030296 11 Pr od 8. juna 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda, apelanta oglasio krivim zbog prekršaja iz čl. 44. stav 1., 63. stav 1. i 43. stav 3. Zakona o osnovama bezbijednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: ZOOBSNP BiH). U izreci rješenja opisana su sva tri počinjena prekršaja pojedinačno, nakon čega je primjenom čl. 12. stav 2. i 14. Zakona o prekršajima Brčko Distrikta BiH, apelantu za svaki od počinjenih prekršaja izrečena novčana kazna, a zatim jedinstvena novčana kazna u iznosu od 220,00 KM uz troškove prekršajnog postupka u iznosu od 110,00 KM. Primjenom odredbe člana 235. u vezi sa stavom 2. ZOOBSNP BiH apelantu je za prekršaj iz tačke 2. (jer je dolaskom u nepreglednu krivinu u mjestu Krepšić izvršio preticanje putničkog motornog vozila marke «Golf») izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima «B» kategorije u trajanju od dva mjeseca.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Policija Brčko Distrikta apelantu dostavila prekršajni nalog zbog počinjenog prekršaja, nakon čega je apelant zatražio sudsko odlučivanje, pa je nastavljen redovan sudski postupak. Apelant je u svojoj odbrani istakao da ne prihvata odgovornost za počinjene prekršaje, posebno za prekršaj opisan u tački 2. prekršajnog naloga kojim mu je stavljeno na teret da je u nepreglednoj krivini izvršio preticanje vozila. Osnovni sud je u toku dokaznog postupka saslušao svjedoke Ermina Muratovića i Jozu Markovića – policajce koji su tom prilikom vršili kontrolu. Na osnovu iskaza navedenih svjedoka Osnovni sud je utvrdio: da je 1. aprila 2011. godine zaustavljeno apelantovo vozilo na punktu gdje se vrši kontrola, da su od apelanta kao vozača vozila uzeti podaci, da je brzina vozila izmjerena radarom bila 84 km/h a da je ograničenje brzine 60 km/h i da se radilo o naseljenom mjestu Krepšić. Osim toga utvrđeno je da apelant nije tražio potvrdu (isječak) sa radara jer mu se žurilo i na licu mjesta nije ispoljio primjedbu. Imajući u vidu izjave svjedoka koji su stajali 300 metara od mjesta događaja, Osnovni sud je utvrdio de je apelant počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret i za koje mu je izrečena jedinstvena novčana kazna. Za prekršaj koji se odnosi na preticanje vozila u nepreglednoj krivini, apelantu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima «B» kategorije u trajanju od dva mjeseca, budući da je u postupku utvrđeno da na mjestu gdje je izvršeno preticanje postoji znak zabrane preticanja i gdje je prema statistici bilo dosta saobraćajnih nesreća. Prilikom odmjeravanja kazne, kako je navedeno u obrazloženju rješenja, uzete su u obzir sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, nalazeći da je ovakva vrsta i visina prekršajne sankcije primjerena težini učinjenih prekršaja i stepenu prekršajne odgovornosti.

4. Apelacioni sud je rješenjem broj 96 0 Pr 030296 12 Pžp od 24. jula 2012. godine odbio kao neosnovane žalbe apelanta i Policije Brčko Distrikta BiH i prvostepeno rješenje potvrdio. Obrazlažući rješenje, Apelacioni sud je istakao da je apelant u svojoj žalbi uglavnom iznio razloge koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U odredbi člana 68. Zakona o prekršajima Brčko Distrika jasno su navedeni žalbeni osnovi zbog kojih se može pobijati rješenje o perkršaju, zbog čega je zaključeno da apelantovi žalbeni razlozi u tom pravcu nisu relevantni. Apelacioni sud je ocijenio da je prvostepeni sud u pogledu apelantove prekršajne odgovornosti pravilno postupio kada ga je oglasio odgovornim za počinjene prekršaje, uzimajući u obzir sve dokaze koji su apelantu bili predočeni, a naročito iskaze svjedoka koji su jasno potvrdili da su se radnjama apelanta stekla sva obilježja prekršaja koja su mu stavljena na teret. Prvostepeni sud je stoga po mišljenju Apelacionog suda donio pravilno i na zakonu zasnovano rješenje.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovien i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Razloge vidi u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Ovo iz razloga što se pobijana rješenja zasnivaju na izjavama policajaca u svojstvu svjedoka a neprovođenjem dokaza uviđajem sa rekonstrukcijom onemogućen mu je ravnopravan status u postupku. U zahtjevu za privremenu mjeru apelant je istakao da postoji opravdana mogućnost da mu izvršenjem rješenja bude nanesena nenadoknadiva šteta jer je po zanimanju advokat i u naredna dva mjeseca ima zakazane rasprave van sjedišta kancelarije. Šteta bi se manifestovala u odgodama rasprava odnosno neblagovremenom pristupu raspravama.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.

8. U brojnim odlukama, Ustavni sud je ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu da je predmetna apelacija podnesena protiv odluka kojima je utvrđena prekršajna odgovornost apelanta i izrečena prekršajna sankcija, a koje Ustavni sud tek treba da razmatra u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2967/12 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio