Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3431/09 (V. R., H. H., Z. P., A. O., A. K. i Z. H.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Propisano zakonom
  • Građanski postupak
  • Kamata
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3431/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3431/09, rješavajući apelaciju Vesne Raić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Vesne Raić, Hamdije Hakalovića, Zahide Pirkić, Azre Odobašić, Alme Kreso, Zaima Hebibovića, Vezire Hadžajlije, Elvedine Omerović, Hate Macić i Anđe Kozarić.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.

Ukidaju se presude Kantonalnog suda u Mostaru br. 58 0 P 010506 09 Gž i 58 0 P 011913 08 Gž od 7. septembra 2009. godine.

Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan da po hitnom postupku donese nove odluke, u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Vesna Raić, Hamdija Hakalović, Zahida Pirkić, Azra Odobašić, Alma Kreso i Zaim Hebibović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 3. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 010506 09 Gž od 7. septembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 010506 06 od 17. novembra 2008. godine. Navedena apelacija evidentirana je pod poslovnim brojem AP 3431/09.

2. Vezira Hadžajlija, Elvedina Omerović, Hata Macić i Anđa Kozarić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Konjica, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijele su 4. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 011913 08 Gž od 7. septembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 011913 06 od 10. novembra 2008. godine. Navedena apelacija evidentirana je pod poslovnim brojem AP 3439/09.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3431/09. Spojene su sljedeće apelacije: AP 3431/09 i AP 3439/09.

4. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Hercegovačko-neretvanskog kantona – Ministarstva unutrašnjih poslova kao učesnika u postupku, zatraženo je 12. maja 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

5. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. maja 2010. godine, Općinski sud 17. maja 2010. godine i Hercegovačko-neretvanski kanton, kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo, 20. maja 2010. godine.

6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori učesnika u postupku dostavljeni su punomoćniku apelanata 31. maja 2010. godine.

III.Činjenično stanje Činjenice iz apelacije broj AP 3431/09

7. Apelanti su Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate naknade za ishranu, povećanja plaće po osnovu rezultata rada i kamata na isplaćeni iznos duga. Tuženi je osporio osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva osporivši primjenu Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH («Službene novine FBiH» broj 23/00) zbog toga što je navedeni ugovor potpisan između Vlade FBiH i Samostalnog sindikata kao ugovornih strana.

8. Općinski sud je Presudom broj 07 58 P 010506 06 od 17. novembra 2008. godine djelimično usvojio tužbene zahtjeve apelanata na način što je obavezao tuženog da apelantima isplati na ime dijela naknade za ishranu, povećanja plaće po osnovu rezultata rada i doprinosa iz plaće za penzijsko i invalidsko osiguranje iznose kako je navedeno u izreci presude za svakog od apelanata pojedinačno, dok je iznad dosuđenog iznosa tužbene zahtjeve odbio. Također je tuženi obavezan da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.873,97 KM sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do konačne isplate.

9. Usvajajući djelimično tužbene zahtjeve apelanata, Općinski sud je istakao da je uvidom u Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH («Službene novine FBiH» broj 23/00) utvrdio da je tuženi potpisnik navedenog ugovora, što ukazuje na neosnovanost njegovog prigovora o neprimjenjivanju navedenog ugovora. Prvi zahtjev apelanata odnosi se, kako je obrazloženo u presudi, na potraživanje razlike na ime naknade za ishranu, koji je usvojen prema nalazu i mišljenju vještaka finansijske struke za svakog apelanta pojedinačno. Odluka o zakonskim zateznim kamatama donesena je na osnovu odredbe iz člana 279. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Drugi zahtjev se odnosi na uvećanje plaće po osnovu rezultata rada. U tom smislu, Općinski sud je, također, proveo dokaz vještačenjem, te je na osnovu pismenog nalaza i mišljenja ustanovljeno da tuženi nije donio pravilnik o ocjenjivanju, a da su apelanti dobili rješenja kojima su ocijenjeni kao «uspješni» u radu, te da, stoga, imaju pravo na povećanje plaće u visini do 5% od osnovne plaće radnog mjesta na kojem su zaposleni. Budući da je u postupku utvrđeno samo pravo apelanata za povećanje plaće po ovom osnovu a ne i visina, Općinski sud im je utvrdio procent od 1% kao najniži u okviru utvrđenog raspona. Pri tome je djelimično prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka koji je izvršio obračun plaća i povećanja od 5% na način da su prihvaćeni samo polazni podaci za svakog od apelanata pojedinačno. Treći zahtjev odnosi se, kako je navedeno, na isplatu kamata i prema nalazu vještaka taj dug je osnovan, zbog čega je u nalazu i mišljenju obračunat za svakog od apelanata pojedinačno. Zakonske kamate su dosuđene shodno odredbama čl. 279. i 277. ZOO-a, kojima je propisano da ukoliko dužnik zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze, on duguje pored glavnice i kamatu. Kamata se odnosi, kako je obrazloženo, na ispunjenje obaveze glavnog duga za isplatu naknade na ime toplog obroka. U toku postupka je utvrđeno da je tuženi izvršio obavezu dijela plaćanja glavnog duga na ime toplog obroka, tako da su zakonske kamate postale glavno potraživanje, te su se stekli uvjeti za plaćanje zakonske zatezne kamate kao glavnog duga za vremenski period koji je obuhvaćen nalazom i mišljenjem vještaka finansijske struke. Četvrti zahtjev apelanata se odnosi na uplatu doprinosa iz plaće i na plaću za penzijsko i invalidsko osiguranje. Tim zahtjevima je udovoljeno prema nalazu i mišljenju vještaka finansijske struke, a shodno odredbi člana 101. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka zasniva se na odredbi člana 386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), pri čemu je Općinski sud prihvatio troškove koje su apelanti imali tokom postupka, osim troškova za sastav podneska od 10. juna 2008. godine kada je održavano pripremno ročište jer su se navodi iz podneska mogli podnijeti na pripremnom ročištu.

10. Kantonalni sud je Presudom broj 58 0 P 010506 09 Gž od 7. septembra 2009. godine žalbu apelanata djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u odnosu na naknadu na ime povećanja plaće po osnovu rezultata rada na način što je taj dio zahtjeva povećao u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Kantonalni sud je u dijelu tužbenog zahtjeva koji se tiče povećanja plaće po osnovu rezultata rada apelantima dosudio maksimalni iznos tražene naknade koji je propisan Zakonom o namještenicima u organima državne službe u FBiH, a u odnosu na kamate i troškove postupka prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. Obrazlažući presudu, Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za ishranu apelantima utvrdio dug tuženog, budući da im je isplaćivan manji iznos od pripadajućeg iznosa, za što je dao valjane razloge koje je kao svoje prihvatio Kantonalni sud. Posebno je ukazano na neosnovanost osporavanja primjene Granskog kolektivnog ugovora jer je on potpisan između Vlade FBiH i Samostalnog sindikata kao ugovornih strana, koji obavezuje i tuženog. Obrazlažući dalje, Kantonalni sud je istakao da su apelanti osnovano ukazali na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom odlučivanja o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu povećanja plaće po osnovu rezultata rada. Prema mišljenju Kantonalnog suda, radi se o povredi prava koja proizilazi iz zakona, što je ustanovljeno u odredbi čl. 34. i 42. Zakona o namještenicima u organima državne službe u FBiH. Naime, apelanti ne mogu snositi štetne posljedice zbog propusta tuženog da svojim aktima utvrdi visinu tog procenta, jer sud u takvoj situaciji može dosuditi maksimalan iznos utvrđen zakonom. Apelantima, kako je dalje navedeno, pripada isplata kamate u apsolutnom iznosu koju je prvostepeni sud, prema mišljenju Kantonalnog suda, pravilno dosudio u skladu sa nalazom vještaka. Dakle, radi se o zateznoj kamati koja se nakon izmirenja glavnog novčanog potraživanja može samostalno tražiti, a kako se radi o potraživanjima iz radnog odnosa, zatezna kamata teče od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, a ne od dana dospijeća, zbog čega su žalbeni navodi apelanata u tom dijelu odbijeni. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da, prema pravnom stanovištu Vrhovnog suda FBiH, novčana potraživanja iz radnog odnosa predstavljaju povremena potraživanja iz člana 279. stav 3. ZOO-a pa zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, zbog čega su žalbeni navodi u ovom dijelu odbijeni kao neosnovani. Kantonalni sud je u pogledu žalbenih navoda koji se tiču troškova postupka istakao da su neosnovani jer je prvostepeni sud pravilno odmjerio i dosudio troškove na osnovu čl. 383, 386. i

387. Zakona o parničnom postupku, uz primjenu Advokatske tarife za svaku pojedinačnu parničnu radnju.

Činjenice iz apelacije broj AP 3439/09

11. Apelantice su Općinskom sudu podnijele tužbu protiv tuženog radi isplate naknade za ishranu, povećanja plaće po osnovu rezultata rada i kamata na isplaćeni iznos duga. Tuženi je osporio podneseni tužbeni zahtjev ističući razloge kao u predmetu broj AP 3431/09.

12. Općinski sud je Presudom broj 07 58 P 011913 06 od 10. novembra 2008. godine djelimično usvojio tužbene zahtjeve apelantica na način što je obavezao tuženog da apelanticama isplati na ime dijela naknade za ishranu, povećanja plaće po osnovu rezultata rada i doprinosa iz plaće za penzijsko i invalidsko osiguranje iznose kako je navedeno u izreci presude za svaku od apelantica pojedinačno, dok je iznad dosuđenog iznosa tužbene zahtjeve odbio. Također je tuženi obavezan da apelanticama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.567,96 KM sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do konačne isplate.

13. Usvajajući djelimično tužbene zahtjeve apelantica, Općinski sud je naveo iste razloge koji su navedeni u presudi koja je osporena u apelaciji broj AP 3431/09. U pogledu svih zahtjeva apelantica (razlike na ime naknade za ishranu, uvećanja plaće po osnovu rezultata rada, kamate i uplate doprinosa), Osnovni sud je naveo identične razloge kao u presudi koja je osporena apelacijom u predmetu broj AP 3431/09.

14. Kantonalni sud je Presudom broj 58 0 P 011913 08 Gž od 7. septembra 2009. godine žalbu apelantica djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u odnosu na naknadu na ime povećanja plaće po osnovu rezultata rada na način što je taj dio zahtjeva povećao u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Kantonalni sud je naveo iste razloge kao u presudi koja je osporena apelacijom u predmetu broj AP 3431/09.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelanti smatraju da su im presudama redovnih sudova povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, istakli su da je pogrešan stav redovnih sudova prema kojem njihovi tužbeni zahtjevi predstavljaju povremeno potraživanje zbog čega su im kamate pogrešno dosuđene od dana podnošenja tužbe, primjenom odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a. Redovni sudovi su u osporenim presudama konstatirali da njihovi tužbeni zahtjevi predstavljaju povremena potraživanja, pozivajući se na Odluku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-970/04 od 6. decembra 2005. godine, prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa predstavljaju povremena potraživanja pa zatezna kamata teče od dana kad je sudu postavljen zahtjev za njihovu isplatu, iako je u predmetu broj AP 658/07 Ustavni sud izrazio drugačiji stav. Osim toga, istakli su nezadovoljstvo dosuđenim troškovima parničnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su presude donesene pravilnom primjenom materijalnog prava bez počinjenih povreda odredaba parničnog postupka, pa je predloženo da se apelacije odbiju kao neosnovane.

17. Općinski sud je naveo da presude koje su osporene apelacijom sadrže sve odgovore u vezi sa navodima apelacije, da su presude zasnovane na provedenim dokazima, te je predloženo da se apelacije odbiju.

18. Tuženi je istakao da su osporene presude donesene uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Predloženo je da se apelacije odbiju.

V.Relevantni propisi

19. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Službeniku pripada naknada za ishranu (topli obrok) u toku rada, najmanje u iznosu od 2% prosječne plaće u Federaciji, prema posljednjem objavljenom statističkom podatku.

20. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94, te «Službene novine FBiH» broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

III. Zatezna kamata

Kad se duguje Član 277.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje uz glavnicu i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

Kamata na kamatu Član 279.

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Kad dužnik dolazi u docnju Član 324.

(1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjene obaveze.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom u predmetu broj AP 3431/09 je Presuda Kantonalnog suda broj 07 58 P 010506 06 od 17. novembra 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelanti su primili 9. septembra 2009. godine, a apelacija je podnesena 3. novembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U predmetu broj AP 3439/09 predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 011913 08 Gž od 7. septembra 2009. godine, koju su apelanti primili 9. septembra 2009. godine, a apelacija je podnesena 4. novembra 2009. godine, dakle u roku od 60 dana. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama Kantonalnog suda i Općinskog suda povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na imovinu

26. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

k) Pravo na imovinu.

27. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

28. Ustavni sud podsjeća na to da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 658/07 (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu od 10. juna 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanata Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva sudu, shodno odredbama člana 279. stav 3. ZOO-a, povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je istakao da se plaće i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena potraživanja u smislu odredbi člana 372. stav 1. ZOO-a, te da, stoga, nema mjesta primjeni odredbi člana 279. stav 3. ZOO-a u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate na ta potraživanja. Također, Ustavni sud je naglasio da predmetna novčana potraživanja dospijevaju tačno određenog datuma, nakon čega poslodavac pada u docnju, te da plaća zakonsku zateznu kamatu od tog dana, shodno odredbama člana 277. ZOO-a.

29. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 658/07 od 10. juna 2009. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud je zbog istih razloga zaključio da je povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da nije potrebno posebno razmatrati ostale navode apelanata. Ostali navodi

30. Uzimajući u obzir zaključke u odnosu na povredu prava na imovinu, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navode apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud smatra da je zbog odluka Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva sudu primjenom odredbi člana 279. stav 3. ZOO-a povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić