Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1673/09 (Društvo „Intermedical“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1673/09
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1673/09, rješavajući apelaciju Društva „Intermedical“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Društva „Intermedical“ d.o.o. Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 09 65 Ps 014902 04 Ps (stari broj Ps-887/04), koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Ps 014902 11 Rev od 3. novembra 2011.
godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Društvo „Intermedical“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) podnijelo je 29. maja 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 09 65 Ps 014902 04 Ps (stari broj Ps- 887/04). Apelant je na zahtjev Ustavnog suda 6. juna 2012. godine dopunio apelaciju te je izvijestio Ustavni sud da je ovlastio dr. Nedima Ademovića, advokata iz Sarajeva, da ga zastupa u predmetnom postupku.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 4. juna 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je zatraženo 6. marta 2012. godine i 4. jula 2012. godine da dostavi informaciju da li je predmetni postupak u međuvremenu okončan, kao i da na uvid stavi spis broj 09 65 Ps 014902 04 Ps (stari broj Ps- 887/04) odnosno odluku Vrhovnog suda donesenu po reviziji. Od Vrhovnog suda je zatraženo 11. juna 2012. godine da dostavi informaciju da li je postupak po reviziji tuženog, koji je vođen pred tim sudom, okončan, a 14. jula 2012. godine da dostavi donesenu odluku.
3. Općinski sud je dostavio odgovor 17. juna 2009. godine, ali nije dostavio informaciju da li je postupak okončan niti je dostavio traženi spis i odluku. Vrhovni sud je 13. juna 2012. godine dostavio informaciju da je postupak u konkretnom predmetu okončan, dok je Općinski sud 13. jula 2012. godine dostavio revizionu odluku.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda na apelaciju dostavljen je apelantu 25. juna 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 20. aprila 2004. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Kantonalne javne ustanove „Dom zdravlja“ Vrazova Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga u iznosu od 352.063,50 KM, koji se odnosio na isporučenu a neplaćenu robu za opremu laboratorije tuženog. Apelant je 18. oktobra 2004. godine podnio još jednu tužbu protiv tuženog, a radi naknade duga u iznosu od 190.000,00 KM po osnovu zakupa poslovnih prostorija. Rješenjem Općinskog suda od 21. februara 2005. godine navedeni postupci su spojeni u jedan, koji je vođen pod brojem 09 65 Ps 014902 04 Ps (stari broj Ps-887/04).
7. Općinski sud je za 30. maj 2005. godine zakazao pripremno ročište koje je odgođeno zbog toga što je bilo potrebno da se pribave informacije od Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo i Federalnog tužiteljstva o predmetu broj KT-141/02 koji je vođen protiv apelantovog direktora i drugih uposlenika u vezi s ugovorima zaključenim s tuženim, koji su predmet konkretnog postupka zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 2. Krivičnog zakona FBiH, između ostalog, i zbog činjenice što su obje parnične strane pokretale pitanje određenih dokaza iz tog krivičnog spisa (nalaze i mišljenje vještaka urađenih u tom predmetu, a u vezi sa spornim ugovorima o kojima se vodila konkretna parnica). Nakon toga, Općinski sud je do 27. septembra 2006. godine zakazao još šest ročišta te 27. septembra 2006. godine donio Rješenje broj 09 65 Ps 014902 04 Ps (Ps-887/04) kojim je predmetni postupak prekinut zbog pokretanja krivičnog postupka protiv lica pobliže navedenih u rješenju, te je odlučeno da će se postupak nastaviti nakon okončanja tog krivičnog postupka.
8. Protiv navedenog rješenja apelant je 17. oktobra 2006. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji je Rješenjem broj 65 0 Ps 014902 07 PZ od 12. marta 2008. godine žalbu uvažio, osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na daljnji postupak po tužbi uz obrazloženje da ishod krivičnog postupka, koji se vodi protiv apelantovih odgovornih lica i tuženog u vezi sa spornim ugovorima, ne predstavlja prethodno pitanje za rješavanje konkretne pravne stvari.
9. Kantonalni sud je predmetni spis dostavio prvostepenom sudu 18. decembra 2008. godine, pa je Općinski sud zakazao pripremno ročište za 12. februar 2009. godine nakon čega je 16. novembra 2009. godine donio Presudu broj 09 65 Ps 014902 04 Ps kojom je djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način preciziran u presudi, te odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na zahtjev za isplatu iznosa preko dosuđenog.
10. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je Presudom broj 65 0 Ps 014902 10 Pz 2 od 23. marta 2011. godine žalbu djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka i to na način kako je precizirano u presudi, dok je u ostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijenjena.
11. Protiv navedene presude tuženi je izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) koji je Presudom broj 65 0 PS 014902 11 Rev od 3. novembra 2011. godine odbio reviziju kao i apelantov zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju obrazloživši da je, o obzirom na činjenično utvrđenje da je ugovor među predmetnim strankama zaključen, da je apelant ispunio svoju ugovornu obavezu, da tuženi nije platio iznose po ispostavljenim fakturama za preuzetu robu, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženi prema odredbama čl. 456. i
516. ZOO obavezan na plaćanje dugovanog.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelant vidi u činjenici da je od dana podnošenja tužbe do dana podnošenja predmetne apelaciji prošlo pet godina a da u tom periodu Općinski sud nije donio odluku o njegovoj tužbi, iako je sudija koji je zadužen s predmetom već u vrijeme kada je prekinuo postupak zbog vođenja krivičnog postupka imao sve činjenice i elemente za donošenje prvostepene presude. Apelant smatra da sud namjerno odugovlači postupak i pokušava postići da glavna rasprava ponovno počinje. Također apelant navodi da je pokretanjem krivičnog postupka u kojem je istraga prekinuta i neispunjenjem zaključenih ugovora pretrpio veliku štetu, ne samo materijalnu, već je doveden u pitanje i njegov poslovni ugled jer je zastupnik svjetski poznate kompanije „Bayer“. Apelant je naveo da Ustavni sud treba naložiti Općinskom sudu da, bez daljnjeg odlaganja, okonča predmetni postupak te Kantonu Sarajevo da apelantu isplati iznos od 2.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud navodi hronologiju predmeta, te ističe da nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje jer je taj sud sve radnje poduzimao u zakonom propisanim rokovima.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak koji se po njegovoj tužbi u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Ps 014902 11 Rev od 3. novembra 2011. godine, nije okončan u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Dakle, iako je apelacija podnesena u vrijeme kada parnični postupak nije bio okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija je dopustiva u odnosu na apelantove navode o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i
3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić stav 38).
23. U konkretnom slučaju Ustavni sud, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, smatra da se nije radilo o složenom sudskom postupku te zapaža da je predmetni postupak trajao ukupno sedam godina i osam mjeseci (računajući od dana podnošenja prve tužbe do donošenja presude Vrhovnog sud. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je nakon podnošenja apelantovih tužbi 20. aprila 2004. godine i 18. oktobra 2004. godine, Općinski sud u februaru 2005. godine donio odluku o spajanju predmeta i vođenju jednog postupka, odnosno da iz dokumenata koje je Ustavnom sudu dostavio apelant, budući da Općinski sud nije dostavio predmetni spis, proizlazi da je Općinski sud u septembru 2006. godine prekinuo predmetni postupak zbog pokretanja krivičnog postupka protiv pojedinih uposlenika apelanta i tuženog. Međutim Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi, to rješenje Općinskog suda ukinuo jer nije bilo zakonskog osnova za njegovo donošenje odnosno za prekid postupka, nakon čega je Općinski sud u roku od devet mjeseci od dana vraćanja spisa tom sudu donio prvostepenu presudu. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se od ukupnog trajanja postupka od sedam godina i osam mjeseci predmet nalazio pred Općinskim sudom duže od četiri godine. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da činjenica da se predmet nalazio relativno kratko na određenim sudskim instancama (Kantonalni sud i Vrhovni sud) to ne umanjuje odgovornost Općinskog suda koji je predmetni postupak bespotrebno prekinuo i pri tom nije ponudio nikakve razloge i argumente kojim bi opravdao ovako dugo trajanje postupka koji se ne može okarakterisati kao složen. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka ne zadovoljava standarde "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
24. Uzimajući u obzir sve navedeno, uključujući zaključak o složenosti predmeta, ponašanje apelanta odnosno sudova, a prije svega Općinskog suda, cijeneći ukupnu dužinu postupka od sedam godina i osam mjeseci, od čega pred Općinskim sudom preko četiri godine, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Apelant je naveo da je potrebno da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni postupak. Kako je u periodu od dana podnošenja apelacije do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda predmetni postupak okončan, te u kontekstu elaboracije iz prethodnih tačaka ove odluke, Ustavni sud smatra da nije svrsishodno razmatranje ovog apelantovog navoda.
Kompenzacija
26. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
27. Uzimajući u obzir predmet konkretnog sudskog postupka, njegov značaj za apelanta i činjenicu da je konačna odluka donesena, te imajući u vidu dosadašnju praksu Ustavnog suda vezanu za kompenzaciju u ovakvim slučajevima (vidi npr. odluku Ustavnog suda broj AP 2524/09 od 19. jula 2012. godine objavljena na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 26), Ustavni sud smatra da je za apelanta dovoljna satisfakcija ova odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovih ustavnih prava.
VIII. Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na nedonošenje odluke u razumnom roku kada je postupak po apelantovoj tužbi trajao sedam godina i osam mjeseci, od čega najduže pred Općinskim sudom, i to zbog bespotrebnog prekida postupka pred tim sudom a da pri tom Općinski sud nije ponudio nikakve razloge niti argumente koji bi opravdavali ovako dugo trajanje postupka koji u suštini ne može biti okarakterisan kao složen.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić