Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3503/09 (S. K. iz Mostara, N. Ž. iz Gnojnica kod Mostara, Z. M. iz Mostara i M. M. iz Mostara)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kamata
  • Propisano zakonom
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3503/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3503/09, rješavajući apelaciju S. K. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija S. K., N. Ž., Z. M. i M. M.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 009997 09 Gž od 9. septembra 2009. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. S. K. iz Mostara, N. Ž. iz Gnojnica kod Mostara, Z. M. iz Mostara i M. M. iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijele su 9. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 009997 09 Gž od 9. septembra 2009. godine. Apelantice su podneskom od 4. oktobra 2010. godine dopunile apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te od Pravobranilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona, zakonskog zastupnika učesnika u postupku, Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 26. maja 2009. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 31. maja 2009. godine, Kantonalni sud 16. juna 2009. godine, a zakonski zastupnik tuženog 4. juna 2009. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnositeljicama apelacije 25. juna 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantice su kao zaposlenice tuženog tužbom pokrenule parnični postupak radi isplate naknada proisteklih iz radnog odnosa i to, između ostalog, na ime povećanja plaće po osnovu rezultata rada i na ime razlike naknade za ishranu. Apelantice su tužbom tražile i isplatu kamata, kao i uplatu doprinosa iz plaće i na plaću na ime penzijskog i invalidskog osiguranja Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda broj P.009997 06 od 27. novembra 2008. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelantica tako da je tuženi obavezan da apelanticama, i to svakoj pojedinačno, isplati tražene naknade za relevantni vremenski period, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve preciznije navedeno u izreci osporene prvostepene presude. Istom presudom tuženi je obavezan da apelanticama naknadi troškove postupka u iznosu od 4.499,51 KM. Općinski sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je potraživanja koja su se odnosila na razliku na ime naknade za ishranu dosudio prihvatajući način obračuna vještaka u cijelosti, a sve shodno odredbi člana 31. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama dosuđenim primjenom odredbe člana 279. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). U odnosu na zahtjev apelantica usmjeren na uvećanje plaće po osnovu rezultata rada, Općinski sud je djelimično usvojio taj dio tužbenog zahtjeva, u skladu sa odredbom člana 42. Zakona o namještenicima u organima državne službe, dosuđujući im minimalnu naknadu po tom osnovu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, također u skladu sa odredbom člana 279. ZOO-a.

7. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka podnesenim protiv prvostepene odluke, Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 009997 09 Gž od 9. septembra 2009. godine, kojom su žalbe djelimično usvojene i prvostepena presuda preinačena u odnosu na dosuđene naknade na ime povećanja plaće po osnovu rezultata rada za 2005, 2006. i 2007. godinu, tako da je apelanticama po tom osnovu dosuđena naknada precizirana u izreci drugostepene presude, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe 18. juna 2008. godine pa do isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, tako da je umjesto dosuđenog iznosa apelanticama na ime troškova dosuđen iznos od 5.493,32 KM. Istovremeno su žalbe parničnih stranaka u ostalom dijelu odbijene i prvostepena presuda potvrđena, uz istovremeno odbijanje zahtjeva apelantica da im se naknade troškovi žalbenog postupka.

8. Kantonalni sud je, dosuđujući apelanticama maksimalan iznos na ime povećanja plaće po osnovu rezultata rada, pojasnio da je svoju odluku u tom dijelu zasnivao na pravnom stavu Ustavnog suda izraženom u odlukama br. AP 301/04 i AP 2587/05, pojašnjavajući da apelantice ne mogu snositi štetne posljedice zbog propusta tuženog, koji svojim aktima nije utvrdio visinu tog procenta, te da u takvoj situaciji sud ima ovlaštenje dosuditi naknadu u maksimalnom iznosu. Kantonalni sud je još naveo da su zakonske zatezne kamate pravilno dosuđene, u skladu sa odredbama člana 279. stav 3. ZOO-a, odnosno od dana podnošenja tužbe, jer se u konkretnom slučaju radi o povremenim novčanim potraživanjima. U odnosu na dosuđujući dio prvostepene odluke koji se odnosi na isplatu razlike naknade za ishranu, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud na osnovu provedenog postupka pravilno utvrdio dug tuženog po tom osnovu. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantice smatraju da su im osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice ističu da sudovi pogrešno tvrde da naknade koje one traže predstavljaju povremena potraživanja, te da u vezi sa takvim stavom sudovi nisu dali nikakvo dodatno pojašnjenje. Apelantice su se u kontekstu navedenog pozvale na stav Ustavnog suda iskazan u Odluci broj AP 658/07 od 10. juna 2009. godine. Apelantice smatraju da im je kamata na tražena potraživanja trebala biti dosuđena od dana kada im poslodavac nije isplatio dug, tj. od prvog dana narednog mjeseca, kako su to tokom postupka i tražile.

10. Apelantice su podneskom dopunile apelaciju i informirale Ustavni sud da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), odlučujući o njihovoj reviziji izjavljenoj protiv osporene drugostepene presude, donio Rješenje broj 58 0 P 009997 09 Rev od 18. maja 2010. godine kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu, u smislu odredbi čl. 247. stav 1. i 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

b) Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je taj sud svoju odluku zasnivao na provedenim dokazima, da je pri donošenju odluke ocijenio i obrazložio sve provedene dokaze, te da takvom odlukom nije povrijeđeno niti jedno pravo apelantica.

12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je taj sud u odnosu na dosuđivanje zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja tužbe primjenjivao stav Vrhovnog suda iz Odluke broj Rev-970/04 od 6. decembra 2005. godine, prema kojem zahtjevi za isplatu neisplaćenih plaća predstavljaju povremena potraživanja, tako da zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, primjenom odredbi člana 279. stav 3. ZOO-a. Međutim, kako je u odgovoru istakao Kantonalni sud, nakon donošenja odluka Ustavnog suda br. AP 658/07 od 10. juna 2009. godine i AP 712/07 od 8. septembra 2009. godine, navedeni stav je promijenjen tako da se zakonske zatezne kamate na naknade plaća i drugih novčanih potraživanja proisteklih iz radnog odnosa dosuđuju od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa. Kantonalni sud je predložio Ustavnom sudu da na osnovu navedenog donese odluku prema stanju iz spisa, te, u vezi s tim, utvrdi povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu.

13. Tuženi je u odgovoru na apelaciju dostavljenom putem zakonskog zastupnika istakao da sudske odluke koje su predmet apelacije sadrže sve odgovore u vezi sa navodima apelacije. Prema mišljenju tuženog, sudovi su svoje odluke zasnivali na provedenim dokazima tako da nije bilo povreda bilo kakvih prava apelantica. Na kraju odgovora tuženi je predložio da se apelacija odbaci kao nedopuštena, budući da se apelantice pozivaju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno da se odbije kao neosnovana jer osporenim odlukama nije povrijeđeno niti jedno od prava apelantica na koja se apelacijom pozivaju.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase:

Član 68.

Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

Član 70.

Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.

15. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 19/00) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

Poslodavac je dužan najmanje jedanput mjesečno obračunati i isplatiti plaću zaposleniku.

16. Zakon o namještenicima u organima državne službe u FBiH («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 49/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 42.

Namještenik stiče pravo na povećanje plaće svake kalendarske godine pod sljedećim uvjetima i to:

1)kada u prethodnoj godini bude ocijenjen ocjenom «naročito uspješan» ima pravo na povećanje plaće u iznosu od 5% do 10% od visine osnovne plaće radnog mjesta na koje je postavljen;

2)kada u prethodnoj godini bude ocijenjen ocjenom «uspješan» ima pravo na povećanje plaće do 5% od osnovne plaće utvrđene za to radno mjesto.

Povećanje plaće iz stava 1. ovog člana važi samo za kalendarsku godinu u odnosu na godinu dobijanja ocjene.

17. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93 i 13/94, te «Službene novine FBiH» broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:

III. Zatezna kamata

Kad se duguje Član 277.

Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

Kamata na kamatu Član 279.

(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu, kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.

(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njenu isplatu.

(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

Član 372.

Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. [...] VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 009997 09 Gž od 9. septembra 2009. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 22. septembra 2009. godine, a apelacija je podnesena 9. novembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i

4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelantice osporavaju presudu Kantonalnog suda tvrdeći da su im tom presudom, zbog proizvoljne primjene materijalnih propisa, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana iz II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Pravo na imovinu

24. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

k) Pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

25. Suština apelacionih navoda o povredi prava na pravično suđenje i imovinu svodi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom odlučivanja o roku od kojeg apelanticama pripadaju zakonske zatezne kamate na dosuđena potraživanja po osnovu potraživanih naknada iz radnog odnosa. Naime, apelantice smatraju da je pogrešan stav Kantonalnog suda da se u konkretnom slučaju radi o povremenim potraživanjima na koja, prema članu 279. ZOO-a, zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

26. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na to da je u odlukama br. AP 658/07 od 10. juna 2009. godine i AP 1836/06 od 14. oktobra 2009. godine raspravljao o identičnom pravnom pitanju. U Odluci broj AP 658/07 Ustavni sud je naveo: «[…] plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu se definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav 1. ZOO-a u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO-a. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, kao npr., naknada za troškove prijevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, kao npr., regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud primjećuje da se ova potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje kamate na kamatu, u članu 279. stav 3. ZOO-a. Plaća, kao i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, što je regulirano članom 277. ZOO». S obzirom na navedeno, Ustavni sud je zaključio da je zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a, u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeno ustavno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zbog istih razloga, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1836/07 utvrdio povredu ustavnih prava apelanata na pravično suđenje.

27. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u odlukama br. AP 658/07 i AP 1836/07 u cijelosti odnose i na ovu odluku, budući da način na koji je Kantonalni sud u osporenoj odluci primijenio pozitivnopravne propise predstavlja kršenje ustavnog prava apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud smatra da su zbog odluke Kantonalnog suda da apelanticama na dosuđene iznose na ime naknada proisteklih iz radnog odnosa dosudi zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva sudu, primjenom odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a, povrijeđeni pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3503/09 (S. K. iz Mostara, N. Ž. iz Gnojnica… | Sudska praksa | Aktio