Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1492/09 (S. B.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Krivični postupak
  • Dokazni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1492/09

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1492/09, rješavajući apelaciju Stipe Babića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Stipe Babića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 K 014402 09 Kž od 20. februara 2009. godine i Presude Općinskog suda u Konjicu broj 56-0-K 014402 07 od 4. marta 2008. godine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Stipe Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora, kojeg zastupa Zlatko Milović, advokat iz Prozora, podnio je 15. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 K 014402 09 Kž od 20. februara 2009. godine i Presude Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56-0-K 014402 07 od 4. marta 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona – Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 6. augusta 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. augusta 2009. godine, a Općinski sud 24. augusta 2009. godine. Kantonalno tužilaštvo nije dostavilo odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 4. septembra 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Općinskog suda broj 56-0-K 014402 07 od 4. marta 2008. godine apelant je proglašen krivim da je na način opisan pod tačkom 1. izreke presude počinio krivično djelo izazivanja opće opasnosti iz člana 323. stav 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH) za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a radnjama pod tačkom 2. krivično djelo nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija iz člana 371. stav 1. KZFBiH za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa ga je sud za navedena krivična djela osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Primjenom odredbe člana 78. stav 2. KZFBiH od Marije Babić i Dragana Babića su oduzeti pronađeno oružje i municija. Primjenom člana 212. stav 3. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) oštećeni Anto i Ljuba Babić (u daljnjem tekstu: oštećeni i oštećena) su sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućeni na parnicu. Također, primjenom člana 202. stav 1. u vezi sa članom 199. stav 2. tač. a) i g) ZKPFBiH apelant je obavezan da nadoknadi troškove postupka u iznosu od 150,00 KM i sudski paušal u iznosu od 20,00 KM.

7. U obrazloženju presude sud je naveo da je u toku dokaznog postupka proveo brojne dokaze Tužilaštva (saslušanje oštećenih, vještaka i jednog svjedoka, te pročitani brojni materijalni dokazi: zapisnici, naredba o pretresanju objekta PS Prozor-Rama broj 02-02/4-4-04/06 od 1.7.2006. godine, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, izvještaj o izuzetom oružju…) i dokaze odbrane (saslušanje dvaju svjedoka, uvid u trudnički karton za apelantovu suprugu). Sud je, zatim, prezentirao sadržaj svih provedenih dokaza. U vezi s tim sud je, između ostalog, istakao da „iz naredbe PS Prozor-Rama broj 02-02/4-4-04/06 od 1.7.2006. godine proizlazi da je po usmenom zahtjevu ovlaštenog službenog lica Ante Šarčevića PS Prozor-Rama a nakon prethodnog odobrenja kantonalnog tužioca Nedžada Karalića i usmene saglasnosti sudije za prethodni postupak Općinskog suda u Konjicu Mire Smajilović, donesena 1.7.2006. godine radi pretresa porodične kuće Stipe Babića, sina Tadije, u mjestu Šlimac a radi pronalaska puški, bombi i drugog vatrenog oružja“.

8. Općinski sud je, dalje, u obrazloženju presude naveo da je na osnovu provedenih dokaza optužbe i odbrane nesporno utvrđeno da je apelant u vrijeme i na mjestu kako je bliže navedeno u izreci presude nakon svađe sa oštećenim, a koji je pritom imao 1,40 promila alkohola u krvi, iz svoje porodične kuće bacio ručnu bombu u pravcu kuće oštećenog. Također je utvrđeno da je bomba eksplodirala u zraku na balkonu kuće oštećenog u trenutku kada se u sobi nalazila oštećena koja je od eksplozije bombe zadobila ozljede stranim metalnim tijelima po glavi, prsištu trbušne stijenke, oba gornja ekstremiteta, oba koljena po desnoj potkoljenici koje su po prirodi lahke tjelesne ozljede. Naime, Općinski sud je obrazložio da je navedeno činjenično stanje utvrdio ne samo na osnovu iskaza oštećenih saslušanih u svojstvu svjedoka i svjedoka F.B. nego i na osnovu apelantovog iskaza koji je dao u svojoj odbrani, a kojim i nije osporavao da je na navedeni način bacio ručnu bombu na balkon porodične kuće oštećenih, a kojom prilikom je oštećena zadobila opisane povrede. Također, Općinski sud je obrazložio da je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, dr. D.K. na koji nije bilo primjedaba u toku postupka ni od apelanta, a na osnovu kojeg je utvrđeno da su povrede kod oštećene nastale djelovanjem jake tupe sile uslijed udarca u tijelo i njihovih zabadanja u tijelo oštećene, u konkretnom slučaju okruglih metalnih tijela, kao i „potisnog blasta“ koji nastaje pri eksploziji minskoeksplozivnih sredstava. Općinski sud je, također, naveo da je utvrđeno činjenično stanje potvrđeno i drugim materijalnim dokazima (zapisnik o uviđaju broj 02-02/4-2-26-37/06 i fotodokumentacija lica mjesta broj 104/06 od 1. jula 2006. godine, prijava o povredi Kliničke bolnice Mostar od 1. jula 2006. godine, otpusno pismo Kliničke bolnice Mostar, Klinike za hirurške bolesti i urologiju broj 1572/KIR na ime oštećene).

9. Ocjenjujući sve provedene dokaze, Općinski sud je zaključio da je apelant izvršio krivičnopravne radnje u kojima su se stekla bitna obilježja bića krivičnog djela izazivanja opće opasnosti iz člana 323. stav 1. u vezi sa članom 31. KZFBiH koje je, prema mišljenju suda, počinio sa direktnim umišljajem, jer je bio svjestan da, kada baca bombu u pravcu kuće u kojoj žive oštećeni, u datoj faktičkoj situaciji izaziva opasnost za život ljudi koji žive i borave u toj kući.

10. Općinski sud je, dalje, obrazložio da je analizom provedenih dokaza (zapisnik o pretresu apelantove kuće broj 02-02/4-4-·04-455/06 - 2 od 1. jula 2006. godine, naredba o pretresanju objekta broj 02-02/4-4-04/06 od 1. jula 2006. godine, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 02-02/4-4-04-52/06 od 1. jula 2006. godine, izvještaj o izuzetom oružju od 1. jula 2006. godine i o pretresu kuće A.B. i S.B., fotodokumentacija PU Konjic o pretresu od 1. jula 2006. godine) nesporno utvrđeno da je apelant 1. jula 2006. godine u svojoj porodičnoj kući u mjestu Šlimac držao vatreno oružje i municiju čija nabavka građanima nije dozvoljena u smislu odredaba člana 11. Zakona o nabavci, držanju i nošenju oružja i municije („Službene novine HNK“ broj 3/00). Naime, Općinski sud je obrazložio da apelant u toku postupka nije osporavao da su u njegovoj kući pronađeni vatreno oružje i municija koji su precizno navedeni u obrazloženju presude. Međutim, Općinski sud je naveo da je apelant tvrdio da pronađeno oružje nije njegovo, već njegovog brata Ivana. Općinski sud je, također, naveo da su ove apelantove navode potvrdili i apelantovi roditelji koji su saslušani u svojstvu svjedoka. S tim u vezi, Općinski sud je obrazložio da nije prihvatio iskaze apelantovih roditelja, budući da nisu potvrđeni drugim provedenim dokazima, te je zaključio da su ti iskazi dati u korist apelantovog oslobađanja od krivične odgovornosti. Stoga, dovodeći u vezu apelantov iskaz koji je dao u svojoj odbrani sa provedenim dokazima, kao i materijalnim dokazima u spisu, Općinski sud je zaključio da je apelant postupao suprotno odredbi člana 11. Zakona o nabavci, držanju i nošenju oružja i municije, te da je na taj način svojim radnjama ostvario bitna obilježja bića krivičnog djela nedozvoljenog držanja oružja i materijala iz člana 371. stav 1. KZFBiH. Naime, Općinski sud je utvrdio da je apelant odgovoran i za ovo krivično djelo koje je, prema mišljenju suda, također počinio sa direktnim umišljajem, a budući da u toku postupka nisu utvrđene okolnosti koje bi isključile postojanje elemenata bića navedenog krivičnog djela, kao i okolnosti koje bi isključile krivičnu odgovornost na apelantovoj strani.

11. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne za počinjena djela, Općinski sud je ocijenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti u smislu odredbe člana 49. KZFBiH, pa je apelantu u okviru tih okolnosti, a vodeći računa i o težini počinjenih krivičnih djela, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci s uvjerenjem da je kazna primjerena težini počinjenog djela, stepenu apelantove krivične odgovornosti i njegovoj ličnosti.

12. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 56 0 K 014402 09 Kž od 20. februara 2009. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. Kantonalni sud je obrazložio da je apelant u svojoj žalbi istakao da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 312. tačka i) ZKPFBiH, jer, prema apelantovom mišljenju, pretres kuće nije izvršen na zakoniti način, budući da je izvršen „po nalogu zapovjednika PS Rama“, a da Tužilaštvo u postupku nije dokazalo da je za pretres „postojala saglasnost sudije za prethodni postupak -usmeni nalog“. Međutim, Kantonalni sud je istakao da, suprotno apelantovim žalbenim navodima, navedena bitna povreda nije učinjena. U tom kontekstu Kantonalni sud je naveo: „Naime, nije dovoljna tvrdnja [ apelanta ] u žalbi da Tužilaštvo nije dokazalo da je postojao usmeni nalog. Postojanje usmenog naloga je oboriva pretpostavka, koja se može pobijati u postupku. Međutim, iz sadržaja raspravnog zapisnika sa glavnog pretresa, ovaj sud nije mogao utvrditi da je odbrana tu činjenicu osporavala, niti je izvodila dokaze u tom pravcu da dokaže nepostojanje saglasnosti za usmeni pretres. Kako odbrana nije dokazala tokom pretresa da naredba za pretres nije nezakonita, odnosno nepostojanje saglasnosti [sudije za prethodni postupak] za takav pretres, onda nije ni počinjena navedena bitna povreda, tako da je naredba za pretres zakonit dokaz na kojem se može zasnovati sudska presuda.“

13. U odnosu na apelantove žalbene navode kojima osporava zaključak prvostepenog suda da je apelant bacio bombu iz svoje kuće, Kantonalni sud je naveo da iz predmetnog spisa proizlazi da je apelantov branilac u uvodnoj riječi tokom prvostepenog postupka „iskazao kako se ne spori nemili događaj i bacanje bombe, a da je (apelant) pokušao bombom zaštititi porodicu, jer je Ante Babić njegovu porodicu prije napadao“. Također, Kantonalni sud je naveo da i iz iskaza saslušanih svjedoka F.B., A. i LJ.B. proizlazi da je apelant bacio bombu. Pored toga, Kantonalni sud je zaključio da i iz drugih izvedenih dokaza proizlazi da je „apelant u uvodnoj riječi priznao da je on, a ne neko drugi iz njegove porodice bacio bombu“. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da se takav zaključak izvodi i „metodom eliminacije“, jer, kako dalje navodi taj sud, iz provedenih dokaza ne proizlazi da je bilo ko bio u blizini balkona kuće oštećene, neposredno prije nego što je bomba eksplodirala. Također, Kantonalni sud je naveo da uzrok nastanka događaja nije obilježje krivičnog djela izazivanja opće opasnosti iz člana 323. stav 1. KZFBiH, te je, prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud pravilno odbio prijedlog za saslušanje više svjedoka na okolnosti uzroka kroz dokazivanje o ranijem ponašanju supruga oštećene. Stoga je Kantonalni sud zaključio da je činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice dovoljno jasno utvrđeno i bez saslušanja tih svjedoka. Također, Kantonalni sud je naveo da nije utvrdio da je prvostepeni sud izveo pogrešan zaključak iz iskaza svjedoka T. i M.B., kao i svjedoka F.B., jer je, prema mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud ocijenio iskaze navedenih svjedoka, i to kako pojedinačno, tako i u vezi sa ostalim izvedenim dokazima. Stoga je Kantonalni sud, suprotno apelantovim žalbenim navodima, zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je činjenično stanje temeljio na iskazima navedenih svjedoka, te ostalim provedenim materijalnim dokazima.

14. Kantonalni sud je, dalje, istakao da iz navoda žalbe proizlazi da apelant ukazuje da je on kritičnog dana postupao u nužnoj odbrani, što bi, prema mišljenju Kantonalnog suda, predstavljalo povredu iz člana 313. tačka a) ZKPFBiH, jer bi nužna odbrana isključivala postojanje krivičnog djela izazivanja opasnosti. Međutim, Kantonalni sud je zaključio da iz provedenih dokaza proizlazi da je kritičnog dana (1. jula 2006. godine) u više navrata dolazilo do svađe i prepirke između apelanta i oštećenog, a što, prema mišljenju Kantonalnog suda, prvenstveno proizlazi iz iskaza oštećenih, kao i iskaza svjedoka F.B., koji je svojim iskazom potvrdio da je kritičnog dana, dok je bio u svojoj kući, čuo svađu apelanta i oštećenog, te da je nakon toga otišao do njih koji su se još uvijek svađali i vrijeđali. Dakle, u takvoj situaciji, kada su apelant i oštećeni prihvatili i htjeli međusobnu svađu i prijetnju, prema mišljenju Kantonalnog suda, nema nužne odbrane. Kantonalni sud je, također, istakao da nije prihvatio kao osnovane ni žalbene navode koji se odnose na apelantovu tvrdnju da zaplijenjeno oružje nije njegovo, već njegovog brata. Naime, Kantonalni sud je istakao da bitno obilježje krivičnog djela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija iz člana 371. stav 1. KZFBiH jeste držanje, što podrazumijeva da je izvršilac svako lice koje to oružje drži, odnosno kojem je oružje dostupno, tako da, prema mišljenju Kantonalnog suda, vlasništvo nad oružjem nije ni bitno. S tim u vezi, Kantonalni sud je zaključio da je predmetno naoružanje bilo apelantu dostupno u kući u kojoj stanuje sa ostalim članovima domaćinstva, a što su potvrdili u svojim iskazima svjedoci Marija i Tadija Babić.

15. U odnosu na odluku o krivičnoj sankciji, Kantonalni sud je istakao da u cijelosti prihvaća utvrđenja prvostepenog suda o činjenicama koje, u smislu odredbe člana 49. KZFBiH, utječu da sankcija po vrsti i mjeri bude lakša ili teža po počinioca, a koje su okolnosti, prema mišljenju suda, u konkretnom slučaju pravilno ocijenjene. Stoga, Kantonalni sud smatra da je ispravno ocijenjena težina krivičnih djela i stepen apelantove krivične odgovornosti, kao i sve ostale okolnosti bliže navedene u razlozima prvostepene presude, te da su apelantu za počinjena krivična djela za koja je proglašen krivim pravilno utvrđene kako pojedinačne, tako i jedinstvena kazna zatvora sa kojom će se, i prema mišljenju Kantonalnog suda, postići ciljevi prevencije i zaštite.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Svoje navode o kršenju navedenog prava apelant je obrazložio istim argumentima koje je isticao u postupku pred redovnim sudovima, a suština apelantovih navoda o povredi navedenog prava odnosi se na bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja, pogrešnu primjenu materijalnog prava, te proizvoljnost u ocjeni dokaza. Naime, apelant smatra da pretres kuće njegovog oca nije izvršen na zakonit način, jer pripadnici PS Prozor koji su vršili pretres nisu imali „usmeno ovlaštenje sudije za prethodni postupak za pretres“. S tim u vezi, apelant je naveo da Tužilaštvo u toku postupka nije dokazalo da je, u smislu odredbe člana 70. stav 1. ZKPFBiH, postojao „pismeni zapis“ sudije za prethodni postupak da je od „radnika Policijske stanice Prozor“ podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje kuće njegovog oca. Dalje, apelant smatra da u predmetnom postupku nije na „pouzdan način“ utvrđeno ko je bacio eksplozivnu napravu, jer, prema njegovom mišljenju, „bacanje eksplozivne naprave niko nije vidio, niti potvrdio“. Apelant, također, smatra da sudovi nisu na valjan način obrazložili proces pojedinačne ocjene dokaza, odnosno da osporene presude ne sadrže relevantna obrazloženja o tome zašto je donesen zaključak o apelantovoj krivici zbog čega smatra da nema ni zakonitih odluka.

b) Odgovor na apelaciju

17. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je o svim apelantovim navodima, koji su već bili predmet njegove žalbe protiv prvostepene presude, u svojoj odluci dao detaljne razloge o neprihvatljivosti takvih navoda. Također, Kantonalni sud je naveo da je u svojoj odluci iznio jasne razloge koji se odnose na usmeni nalog za pretres, te da je sud zaključio da apelant i njegova odbrana nisu tokom glavnog pretresa „osporavali, niti pobijali“ postojanje usmenog naloga za pretres apelantove kuće. Kantonalni sud je, također, istakao da su u odnosu na izvedene dokaze u obrazloženju presude tog suda data jasna obrazloženja. Kantonalni sud smatra da u predmetnom postupku nisu učinjene povrede na koje apelant ukazuje u apelaciji, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

18. Općinski sud je u odgovoru istakao da nije tačna apelantova tvrdnja da je pretres kuće njegovog oca obavljen na nezakonit način, jer, prema apelantovom mišljenju, službenici Policijske stanice Prozor-Rama nisu imali usmeno ovlaštenje sudije za prethodni postupak za pretres. Naime, Općinski sud je naveo da iz naredbe o pretresanju od 1. jula 2006. godine, koja se nalazi u sudskom spisu, proizlazi da je navedenu naredbu, u skladu sa odredbama člana 71. stav 2. i člana 72. ZKPFBiH, sačinila Policijska uprava Konjic kao podnosilac zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje, a koju je usmeno izdao sudija za prethodni postupak tog suda. Općinski sud je naveo da je povodom pretresa kuće apelantovog oca sačinjen zapisnik o pretresu od 1. jula 2006. godine koji se, također, nalazi u spisu. Općinski sud, također, smatra da u predmetnom postupku nisu učinjene povrede apelantovih prava iz člana 6. Evropske konvencije, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

19. U Krivičnom zakonu FBiH („Službene novine FBiH“ br. 6/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11) relevantne odredbe glase:

Član 78. stav 2.

Oduzimanje predmeta (2) Predmeti iz stava. 1. ovog člana mogu se oduzeti i ako nisu vlasništvo učinioca kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala, ali se time ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od učinioca.

Član 323. stav 1.

Izazivanje opće opasnosti (1) Ko požarom, poplavom, eksplozijom, otrovom ili otrovnim plinom, jonizirajućim zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili pucanjem iz vatrenog oružja ili kakvom opće opasnom radnjom ili opće opasnim sredstvom izazove opasnost za život ljudi ili imovinu većeg opsega, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Član 371. stav 1.

Nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materijala (1) Ko neovlašćeno izradi, prepravi, proda, nabavi ili razmijeni vatreno oružje, municiju ili eksplozivne materije, ili ko neovlašćeno drži vatreno oružje, municiju ili eksplozivne materije čija nabavka građanima uopće nije dozvoljena, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

20. U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 9/09 i 12/10) relevantne odredbe glase: Član 11. st. 2. i 3.

(2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.

(3) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.

Član 16.

Slobodna ocjena dokaza Pravo suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Član 70. stav 1.

Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe (1) Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje stana može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno sudiji za prethodni postupak ili telefonom, ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.

Član 71. st. 1. i 2.

Izdavanje naredbe za pretresanje (1) Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.

(2) Kad sudija za prethodni postupak odluči da izda naredbu za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, podnosilac takvog zahtjeva sam će sastaviti naredbu u skladu s članom 58. ovog zakona i pročitat će je u cjelini sudiji za prethodni postupak. Član 72.

Sadržaj naredbe za pretresanje Naredba za pretresanje sadrži:

[…]

b) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će se navesti uz naznačenje imena sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja;

[…]

f) određivanje ili opis mjesta, prostorija ili osoba koje se traže, s navođenjem adrese, vlasništva, imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta,

g) uputstvo da se naredba treba izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to Sud izričito odredi,

h) ovlaštenje izvršiocu naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti ako to Sud izričito odredi,

i) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u Sud bez odlaganja,

j) pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branioca ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.

Član 73.

Vrijeme izvršenja naredbe za pretresanje (1) Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe, nakon čega se, bez odlaganja, mora vratiti Sudu.

(2) Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći, u skladu s članom 69. stav 2. ovog zakona.

Član 74.

Postupak izvršenja naredbe za pretresanje (1) Prije početka pretresanja ovlaštena službena osoba mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. Ako je nakon toga ovlaštenoj službenoj osobi pristup uskraćen, može upotrijebiti silu u skladu sa zakonom.

(2) Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje kojom se određuje pretresanje stana i drugih prostorija, ovlaštena službena osoba nije dužna obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja, već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako ovlaštena službena osoba opravdano smatra da su prazni ili ako je ovlaštena službena osoba naredbom izričito ovlaštena da uđe bez prethodne najave. (3) Vlasnik, odnosno korisnik stana i drugih prostorija pozvat će se da bude prisutan pretresanju, a ako je on odsutan - pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna, naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti.

(4) Pretresanju stana, ostalih prostorija ili osobe prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretresanju osobe prisustvuju svjedoci istog spola. Svjedoci će se prije početka pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore, ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan.

Član 76.

Zapisnik o pretresanju (1) O svakom pretresanju stana, prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i osobe čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja pretresanja oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju, a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete.

(2) Ako se pri pretresanju stana, prostorije, odnosno osobe nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje, ali upućuju na drugo krivično djelo, oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda. O tome će se obavijestiti tužitelj. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužitelj ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka, a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti.

(3) Predmeti upotrijebljeni kod pretresanja kompjutera i sličnih uređaja za automatsku obradu podataka vratit će se nakon pretresanja njihovim korisnicima, ako nisu potrebni za daljnje vođenje krivičnog postupka. Osobni podaci pribavljeni pretresanjem mogu se koristiti samo u svrhe krivičnog postupka i izbrisat će se, bez odlaganja, kad ta svrha prestane.

Član 77.

Oduzimanje predmeta na osnovu naredbe za pretresanje (1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu.

(2) Ako je predmet privremeno oduzet od određene osobe, potvrda iz stava 1. ovog člana mora se uručiti toj osobi. Ako je predmet privremeno oduzet iz stana ili prostorije, takva potvrda mora se uručiti vlasniku, stanaru ili korisniku.

(3) Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba mora, bez odlaganja, vratiti sudu naredbu i predati predmete i spisak oduzetih predmeta.

(4) Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva za izdavanje naredbe ili pod nadzorom ovlaštenog izvršitelja naredbe.

Član 296.

Dokazi na kojima se zasniva presuda (1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.

(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana.

Član 305. st. 1. i 7.

Sadržaj presude (1) Pismeno izrađena presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena. Presuda mora imati uvod, izreku i obrazloženje.

(7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga smatra dokazanim ili nedokazanim, dajući osobito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza i iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih je razloga odlučio ne ispitati direktno svjedoka ili vještaka čiji je iskaz pročitan, kojim se razlozima upravljao pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo ili krivična odgovornost optuženog i pri primjeni određenih odredaba Krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.

VI. Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 56 0 K 014402 09 Kž od 20. februara 2009. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 16. marta 2009. godine, a apelacija je podnesena 15. maja 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelant osporava presude Kantonalnog i Općinskog suda, tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]

27. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati da li je osporenim presudama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje na način kako to apelant navodi u apelaciji.

28. Ustavni sud zapaža da se navodi apelacije u pogledu prava na pravično suđenje u svojoj suštini svode na tvrdnje o pogrešno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Pri tome apelant posebno ukazuje na nezakonitost naredbe o pretresanju kuće njegovog oca od 1. jula 2006. godine.

29. U kontekstu navedenog Ustavni sud prvenstveno ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

30. Dalje, u vezi sa apelantovim navodima da je naredba o pretresanju kuće apelantovog oca od 1. jula 2006. godine, kao dokaz na kojem su utemeljene presude, izdata na nezakonit način, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda da njegov zadatak nije da daje svoju ocjenu o prihvatljivosti dokaza umjesto domaćih sudova iako može ispitivati način na koji se s tim dokazima postupalo kao bitnim elementom pri odlučivanju da li je suđenje bilo pravično, te su tako pravila o dokazima, uglavnom, pitanje za domaće sudove. U odnosu na iznesene navode, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava iz koje slijedi da prihvatanje nezakonito dobijenih dokaza ne predstavlja samo po sebi kršenje člana 6. Evropske konvencije, ali je Evropski sud u predmetu Schenk protiv Švajcarske utvrdio da to može dovesti do nepravičnosti, zavisno od činjenica konkretnog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Schenk protiv Švajcarske, presuda od 12. jula 1988. godine, broj predstavke 1086/84, serija A-140, stav 49). U toj odluci Evropski sud je izrazio stav da član 6. Evropske konvencije ne sadrži niti jedno pravilo koje regulira pitanje prihvatljivosti dokaza, nego da je to pitanje u isključivoj nadležnosti domaćeg zakonodavstva, te da, u skladu sa navedenim, prihvatanje nezakonitih dokaza ne znači samo po sebi povredu člana 6. Evropske konvencije, da Evropski sud ispituje postupak kao cjelinu, odnosno da li su sudovi korištenjem tog nezakonitog dokaza lice lišili prava na pravično suđenje, te da se posebno ocjenjuje da li je taj nezakoniti dokaz bio jedini dokaz na kojem su sudovi zasnivali svoju presudu.

31. Dovodeći navedene stavove u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud primjećuje da je u apelantovom slučaju Općinski sud izveo sve predložene dokaze, da je izvršio njihovu analizu, da je na nedvosmislen način opisao način ocjene dokaza, njihovo dovođenje u međusobnu vezu, te zaključio da je nesumnjivo dokazano da je apelant počinio krivična djela u sticaju koja su mu stavljena na teret. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, suprotno apelacionim navodima da nije na „pouzdan način“ utvrđeno ko je bacio eksplozivnu napravu, zaključak da je apelant na način opisan u tački 1. izreke presude počinio krivično djelo izazivanja opće opasnosti iz člana 323. stav 1. KZFBiH utemeljio kako na iskazima oštećenih i svjedoka F.B., tako i na iskazu apelanta koji „i ne negira da je na navedeni način bacio ručnu bombu na balkon“ oštećenih. Osim toga, Općinski sud je istakao da ovo utvrđenje proizlazi i iz brojnih materijalnih dokaza (zapisnik o uviđaju, prijava o povredi, otpusno pismo i dr.). Također, ocjena izvedenih dokaza već je bila predmet apelantove žalbe protiv prvostepene odluke, pa je Kantonalni sud ove apelantove navode ocijenio kao neosnovane, a za takav zaključak su dati jasni razlozi i obrazloženje za koje Ustavni sud smatra da je zadovoljavajuće sa aspekta načela brižljive i savjesne ocjene dokaza kako to zakon zahtijeva. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud detaljno odgovorio na apelantove žalbene navode u vezi sa zakonitošću predmetne naredbe o pretresanju objekata kao dokaza na kojem su sudovi utemeljili svoje presude. Naime, Kantonalni sud je jasno obrazložio da iz sadržaja zapisnika sa glavnog pretresa ne proizlazi da su apelant i njegova odbrana pred prvostepenim sudom osporavali činjenicu da je predmetna naredba o pretresanju porodične kuće apelantovog oca od 1. jula 2006. godine pribavljena na nezakonit način, jer ne postoji usmena saglasnost sudije za prethodni postupak, niti da su u tom pravcu predlagali i izvodili dokaze, naglašavajući da taj dokaz predstavlja pravno valjan dokaz, odnosno da nije riječ o nezakonito pribavljenom dokazu. Pri tome Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporene presude Općinskog suda, u dijelu u kojem je prezentiran sadržaj naredbe, proizlazi da je ona sačinjena u skladu sa relevantnim odredbama ZKPFBiH (član 71. ZKPFBiH). Budući da iz predmetne naredbe za pretresanje proizlazi da je, u smislu odredbe člana 71. stav 2. ZKPFBiH, sadržaj naredbe u cjelini pročitan sutkinji za prethodni postupak Općinskog suda Miri Smajlović, proizlazi da je u konkretnom slučaju postojala usmena saglasnost sudije za prethodni postupak za izdavanje naredbe za pretresanje porodične kuće od 1. jula 2006. godine, a radi pronalaska puški, bombi i drugog vatrenog oružja. Dalje, iz zapisnika o pretresu PS Prozor-Rama od 1. jula 2006. godine proizlazi da su ovlaštena službena lica Drago Rumbočić, Almir Karkelja i Sakib Beganović 1. jula 2006. godine u 17.40 sati izvršili pretres porodične kuće u kojoj živi i apelant, te je tom prilikom pronađeno i uz potvrdu oduzeto vatreno oružje kako je bliže navedeno u zapisniku, a tom prilikom prisutni nisu imali primjedaba na rad ovlaštenih službenih lica. S obzirom na to da iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da apelant u toku postupka nije osporavao da su u kući pronađeni navedeno vatreno oružje i municija, dakle, nije suštinski osporio kvalitet dokaza prikupljenih na osnovu navedene naredbe, Ustavni sud, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, u datom obrazloženju Kantonalnog suda ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u pogledu zaključka vezanog za zakonitost navedene naredbe.

32. Ustavni sud, dalje, zapaža da su pred Općinskim sudom provedeni dokazi optužbe i odbrane, te da je prvostepeni sud u svojoj presudi u potpunosti opisao proces pojedinačne ocjene dokaza, njihovo dovođenje u međusobnu vezu, u smislu odredbe člana 296. stav 2. ZKPFBiH, te da je na osnovu takve ocjene izveo svoje činjenične i pravne zaključke o dokazanosti da je apelant počinio krivična djela u sticaju koja su mu stavljena na teret. Analizirajući tako provedeni dokazni postupak pred prvostepenim sudom, Kantonalni sud je utvrdio da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te da je pravilno primijenio krivični zakon kada je apelantove radnje okvalificirao kao krivično djelo izazivanja opće opasnosti iz člana 323. stav 1. KZFBiH i krivično djelo nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija iz člana 371. stav 1. KZFBiH o čemu je i ovaj sud dao jasno i detaljno obrazloženje. Ustavni sud smatra da su razlozi koje su redovni sudovi naveli u odnosu na svoje uvjerenje da su se u apelantovim radnjama stekla sva bitna obilježja bića krivičnih djela za koja je osuđen ne ukazuju na proizvoljnost bilo pri utvrđivanju i ocjeni činjenica, bilo pri primjeni materijalnog prava, zbog čega Ustavni sud apelantove apelacione navode smatra neosnovanim.

33. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su sudovi obrazložili da su dokazi protiv apelanta prikupljeni u skladu sa odredbama ZKPFBiH, te kada nema ništa što u vezi sa izvođenjem tih dokaza dovodi u sumnju pravičnost postupka u cjelini i utvrđenje redovnih sudova da je apelant na način preciziran u osporenim presudama počinio krivična djela u sticaju za koja je proglašen krivim.

35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić