Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1813/09 (N. I.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršajni postupak
- Minimalna prava optuženog - pravo na ispitivanje svjedoka optužba pod istim uslovima
- Minimalna prava optuženog - pravo da se sam brani
- Pristup sudu
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1813/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1813/09, rješavajući apelaciju Nexhata Isenija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nexhata Isenija podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Pžp-08-
000218 od 25. februara 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Gračanici broj 027-0-Pr-08-000 198 od 21. maja 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nexhat Iseni (u daljnjem tekstu: apelant) iz Klagenfurta, Republika Austrija, kojeg zastupa Ismet Beganović, advokat iz Tuzle, podnio je 9. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pžp-08-000218 od 25. februara 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 027-0-Pr-08-000 198 od 21. maja 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 027-0-Pr-08-000 198 od 21. maja 2008. godine, oglašeni su odgovornim okrivljeni, tj. apelant, E.O. i O.I., zbog prekršaja iz člana 3. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 7. stav 1. tačka 2. Zakona o javnom redu i miru («Službene novine TK» broj 9/01). Predmetni prekršaj je počinjen na način što je dana 18. aprila 2008. godine u mjestu Donja Orahovica, općina Gračanica, na lokalnom putu, došlo do prepirke između okrivljenih E.O. i O.I., u koju se umiješao i apelant, te je potom došlo do tuče u kojoj su okrivljeni razmijenili nekoliko udaraca otvorenim šakama, dakle, okrivljeni su na javnom mjestu narušili javni red i mir učestvovanjem u tuči. Općinski sud je okrivljenima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne u iznosu od po 150,00 KM, te ih obavezao da solidarno plate troškove prekršajnog postupka-paušal u iznosu od po 30,00 KM, kao i da novčane kazne i troškove prekršajnog postupka plate u roku od osam dana od dana pravosnažnosti rješenja, jer će se u protivnom postupiti po odredbama čl. od 79. do 82. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 31/06; u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima).
3. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je, postupajući po zahtjevu Policijske uprave Lukavac, Policijska stanica Gračanica, kao ovlaštenog organa, za pokretanje prekršajnog postupka, pozvao okrivljene i predstavnika ovlaštenog organa na usmeni pretres zakazan za dan 21. april 2008. godine. Zatim, Općinski sud je istakao da je na usmenom pretresu započetom dana 21. aprila 2008. godine, na prijedlog branitelja apelanta i O.I., advokata Ismeta Beganovića, usmeni pretres odložen za dan 13. maj 2008. godine, u 13h i 30min, o čemu su usmeno upoznati prisutni predstavnik ovlaštenog organa, okrivljeni i branitelj, te upozoreni da se neće pismeno pozivati i upozoreni na posljedice neodazivanja, odnosno nepristupanja na usmeni pretres, a da su navedene pouke i upozorenja razumjeli, okrivljeni, branitelj i predstavnik ovlaštenog organa potvrdili su svojeručnim potpisima na zapisnik. Nadalje, prvostepeni sud je, između ostalog, konstatovao da je apelant, iako uredno pozvan na usmeni pretres, zakazan za dan 13. maj 2008. godine i upozoren na posljedice propuštanja pojavljivanja na usmenom pretresu, propustio da se pojavi, čime se, na osnovu člana 45. Zakona o prekršajima, smatra da je prihvatio odgovornost za prekršaj iz člana 3. stav 1. tačka 2. Zakona o javnom redu i miru, počinjen upravo u vrijeme, mjestu, na način i pod okolnostima opisanim i predstavljenim u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka. Naime, Općinski sud je istakao da je odredbama člana 45. Zakona o prekršajima određeno da će sud, ukoliko se okrivljeni ne pojavi, na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres, u skladu sa članom 34. stav 5. ili članom 44. stav 3. Zakona o prekršajima, smatrati da je okrivljeni prihvatio odgovornost propuštanjem da se pojavi.
4. Također, prvostepeni sud je naveo da je apelantov branitelj dostavio podnesak tom sudu, sa molbom za odgodu zakazanog usmenog pretresa, jer ga je apelant obavijestio da nije mogao u firmi obezbijediti slobodne dane kako bi došao na pretres 13. maja 2008. godine, predlažući da se pretres odloži i zakaže u vremenu od 20. do 30. jula 2008. godine, kada bi apelant mogao pristupiti na pretres. Nadalje, prvostepeni sud je konstatovao da je zaprimio navedeni podnesak 9. maja 2008. godine, ali nije prihvatio navode istog, kao osnov i opravdan razlog za odlaganje usmenog pretresa, jer je pretres odložen za dan 13. maj 2008. godine upravo na prijedlog branitelja apelanta i O.I., uz njihovu saglasnost o datumu i vremenu održavanja istog, pri čemu su upozoreni da je posljedica nedolaska na usmeni pretres donošenje rješenja zbog propuštanja, odnosno da će se smatrati da su prihvatili odgovornost za prekršaj ako se ne pojave na zakazanom usmenom pretresu. Konačno, Općinski sud je istakao da, kako je odredbama člana 55. Zakona o prekršajima propisano da će sud donijeti rješenje kojim će okrivljenog oglasiti odgovornim zbog propuštanja, ako okrivljeni ne pristupi na usmeni pretres na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a potom da će sud utvrditi odgovarajuću sankciju na osnovu dokaza podnesenih od ovlaštenog organa, to je sud primjenom navedenih zakonskih odredbi, u pogledu apelanta, i odlučio kao u dispozitivu rješenja.
5. Kantonalni sud je, odlučujući po žalbi apelanta i O.I. protiv rješenja Općinskog suda broj 027-
0-Pr-08-000 198 od 21. maja 2008. godine, donio rješenje broj 003-0-Pžp-08-000218 od 25. februara 2009. godine kojim je odbio njihove žalbe i potvrdio osporeno prvostepeno rješenje.
6. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je ispitao pobijano rješenje u pogledu bitne povrede prekršajnog postupka, a u vezi sa žalbenim navodima apelanta i O.I., da je našao da se ono neosnovano žalbom pobija zbog bitne povrede prekršajnog postupka u pogledu povrede prava na odbranu, te da je mišljenja da nisu učinjene povrede prava na odbranu osoba okrivljenih za prekršaj, jer je prvostepeni sud pravilno primjenio član 7. Zakona o prekršajima. Na kraju, drugostepeni sud je istakao da je, pošto ne postoje razlozi zbog kojih se prvostepeno rješenje žalbom pobija, na osnovu člana 67. Zakona o prekršajima odlučio kao u dispozitivu rješenja.
7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima Kantonalnog suda i Općinskog suda povrijeđeno pravo na odbranu, a samim tim i pravo na ravnopravan pristup sudu, kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tač. c.) i d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant obrazlaže hronološki tok postupka i navodi da je prvostepeni sud odbijajući odlaganje usmenog pretresa i donoseći rješenje o odgovornosti apelanta bez da mu se omogući prisustvo usmenom pretresu i provođenje njegovih dokaza, povrijedio navedena apelantova prava. Također, apelant, između ostalog, ističe da odredbe člana 9. Zakona o prekršajima upućuju na analognu primjenu odgovarajućih odredaba Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, posebno odredaba koje se odnose na osnovna načela, ispitivanje svjedoka i glavni pretres, te da je odbijajući njegovu žalbu drugostepeni sud povrijedio njegovo pravo na pravično saslušanje u krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, a što je predviđeno Evropskom konvencijom, Ustavom Bosne i Hercegovine, pa i relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-
Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. Budući da apelant smatra da mu je u postupku koji je okončan osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje da li se radi o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba «krivična» u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o «krivičnoj optužbi». Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o «krivičnoj optužbi», odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/07, tač. 21. i 22).
11. U konkretnom slučaju apelant smatra da nije imao pravično suđenje, odnosno da mu je povrijeđeno pravo na odbranu, a samim tim i pravo na ravnopravan pristup sudu, zbog toga što mu nije data mogućnost da prisustvuje usmenom pretresu i da provede svoje dokaze.
12. U kontekstu navedenog, ocjenjujući postupak u cjelini, Ustavni sud je utvrdio da iz dokumentacije koja je predočena Ustavnom sudu proizlazi da je na usmenom pretresu započetom dana 21. aprila 2008. godine, na prijedlog branitelja apelanta i O.I., advokata Ismeta Beganovića, usmeni pretres odložen za dan 13. maj 2008. godine, te da je apelant, iako uredno pozvan na usmeni pretres, zakazan za dan 13. maj 2008. godine i upozoren na posljedice propuštanja pristupanja usmenom pretresu, propustio da pristupi usmenom pretresu, čime se, na osnovu člana 45. Zakona o prekršajima, smatra da je prihvatio odgovornost za prekršaj iz člana 3. stav 1. tačka 2. Zakona o javnom redu i miru, počinjen upravo u vrijeme, mjestu, na način i pod okolnostima opisanim i predstavljenim u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka. Shodno navedenom, Ustavni sud nalazi da je apelant propuštanjem da pristupi usmenom pretresu, iako uredno pozvan i upozoren na posljedice tog propuštanja, sam sebi uskratio mogućnost neposrednog raspravljanja i izvođenja dokaza na usmenom pretresu.
13. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da apelacija, u odnosu na apelantove navode u pogledu povrede prava na odbranu, a samim tim i prava na ravnopravan pristup sudu, kao i prava na pravično saslušanje u krivičnim stvarima, kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tač. c.) i d) Evropske konvencije, na sadrži prima facie dokaze koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća, odnosno da je potrebno meritorno ispitivanje navoda apelacije, te Ustavni sud smatra da je očigledno neosnovana.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić