Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2629/09 (M. D.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2629/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2629/09, rješavajući apelaciju Mirsada Delalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Delalića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68-0-Mal-
002813-09-Gž od 17. augusta 2009. godine i Presude Općinskog suda u Livnu broj 68-0-Mal-002813-04-Mal od 16. februara 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Delalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Goran Bradarić, advokat iz Livna, podnio je 14. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68-0-Mal-002813-09-Gž od 17. augusta 2009. godine i Presude Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68-0-Mal-002813-04-Mal od 16. februara 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 68-0-Mal-002813-04-Mal od 16. februara 2009. godine apelant je obavezan da tužitelju G. Č. (u daljnjem tekstu: tužitelj) na ime nastale štete isplati iznos od 1.210,75 KM sa zateznom kamatom i troškovima postupka u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i prijetnjom izvršenja. Općinski sud je odbio kao neosnovan višak tužiteljevog tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa.
3. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je ovaj sud u toku dokaznog postupka proveo dokaze uvidom u zapisnik sa lica mjesta, fotodokumentaciju o prometnoj nezgodi, deklaraciju i izvid štete, te proveo vještačenje prometne i strojarske struke. Općinski sud je na osnovu izvedenih dokaza zaključio da je apelant prouzrokovao prometnu nezgodu 23. marta 2001. godine u Livnu, na način da je upravljajući motornim vozilom „VW Transporter“ neoprezno ušao na cestu sa prvenstvom prolaza i da pri tome nije stao iako se iz smjera njegovog kretanja nalazi znak „Stop“, te da je oduzeo prvenstvo prolaza motornom vozilu kojim je upravljao tužitelj i koji je svojim lijevim krajem udario u zadnji blatobran apelantovog vozila, uslijed čega je nastalo oštećenje na tužiteljevom motornom vozilu. Općinski sud je u vezi sa okolnostima nastanka prometne nezgode istakao da je u cijelosti poklonio vjeru nalazu vještaka prometne struke jer je sačinjen stručno i u skladu sa pravilima struke. Općinski sud je naveo da nije mogao prihvatiti apelantov prigovor o podijeljenoj odgovornosti za nastanak prometne nezgode, jer je utvrđeno da, s obzirom na brzinu kretanja i druge faktore, tužiteljev doprinos nastanku nezgode ne može iznositi više od 20%, a da apelantov doprinos iznosi 80%, te da je u skladu s tim doprinosima utvrđena i visina štete koju apelant mora da plati.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 68-0-Mal-002813-09-Gž od 17. augusta 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba koju je izjavio protiv Presude Općinskog suda broj 68-0-
Mal-002813-04-Mal od 16. februara 2009. godine i navedena presuda je potvrđena.
5. Kantonalni sud je istakao da je prvostepeni sud iz provedenih dokaza pravilno zaključio da je do predmetne prometne nezgode došlo zbog apelantovog ponašanja, te da je odgovornost stranaka za nastali štetni događaj i nastalu štetu u omjeru 80:20 u apelantovu korist. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud za svoje odlučivanje dao valjane razloge, koje prihvata i ovaj sud. Osim toga, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud u konkretnom slučaju raspravio sve odlučne činjenice i na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka.
6. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da su redovni sudovi pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo u njegovom slučaju, te da su osporene presude nepravedne i ne odgovaraju stvarnim činjenicama. Apelant smatra da je tužiteljev doprinos nastanku prometne nezgode daleko veći od onog što su sudovi utvrdili, a da su dokumentacija sa očevida i nalazi i mišljenja vještaka „manjkavi“, tj. da se radi o pretpostavkama koje ne odgovaraju stvarnom stanju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, „Službeni glasnik BiH“ broj 58/05).
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić