Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2774/09 (ZZ "15 maj" Kneževo)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pasivna legitimacija
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2774/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2774/09, rješavajući apelaciju ZZ "15. maj" Kneževo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ZZ "15. maj" Kneževo podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000427 od 14. maja 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 006-0-Gž-06-000 557 od 21. novembra 2007. godine i Presude Općinskog suda u Bugojnu, Odjeljenje u Jajcu, broj P-188/05 od 15. juna 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. ZZ "15. maj" Kneževo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, kojeg zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banjaluke, podnio je 31. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-000427 od 14. maja 2009. godine, Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 006-0-Gž-06-

000 557 od 21. novembra 2007. godine i Presude Općinskog suda u Bugojnu, Odjeljenje u Jajcu, (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-188/05 od 15. juna 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-188/05 od 15. juna 2006. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi Tadija Šugić (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantov poslovni objekat "Otkupna stanica Davidovići" koji se nalazi u Gornjem Orašcu, Općina Dobretići, slobodan od lica i stvari preda apelantu u posjed, uz naknadu troškova postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je tuženi u toku postupka istakao prigovor nedostatka pasivne legitimacije, te da je, prema mišljenju tog suda, navedeni prigovor osnovan. Naime, Općinski sud je naveo da iz p.l. broj 53 k.o. Donji Orašac – Općina Dobretići, proizlazi da je predmetna nekretnina upisana kao posjed ZZ "15. maj", dok iz Rješenja Kantonalnog suda broj U/III-4/04 od 1. juna 2004. godine proizlazi da je u sudski registar tog suda upisan subjekat pod nazivom ZZ "15. maj" Dobretići sa sjedištem u Dobretićima. Pri tome, Općinski sud se pozvao na odredbe člana 43. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima kojima je propisano da vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povrat individualno određene stvari, te da, pri tome, mora dokazati da na stvar čiji povrat traži ima pravo vlasništva i da se ta stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog. S obzirom na to da je na osnovu provedenih dokaza utvrđeno da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu ZZ "15. maj" Dobretići, a ne u posjedu tuženog, Općinski sud je naveo da je usvojio prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao tuženi, te stoga odbio apelantov tužbeni zahtjev.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 006-0-Gž-06-000 557 od 21. novembra 2007. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da iz predmetnog spisa i prvostepene presude proizlazi da je predmetni objekat prije rata bio dio imovine ZZ "15. maj" Skender-Vakuf. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je prestankom postojanja Općine Skender-Vakuf i formiranjem dviju općina – općine Kneževo u Republici Srpskoj i općine Dobretići u Federaciji Bosne i Hercegovine, podijeljena zadružna imovina nekadašnje ZZ "15. maj" Skender-Vakuf. Naime, Kantonalni sud je naveo da je zadružna imovina pripala pravnim sljednicima ZZ "15. maj" Skender-Vakuf i to ZZ "15. maj" Kneževo i ZZ "15. maj" Dobretići, koje su u skladu sa odredbama Općeg zakona o zadrugama registrovane kod nadležnih sudova. S obzirom na to da je predmetni objekat izgrađen na zemljištu koje je upisano u p.l. broj 53 k.o. Donji Orašac – Općina Dobretići, Kantonalni sud je naveo da predmetni objekat, shodno odredbama čl. 94. i 95. Općeg zakona o zadrugama ("Službeni glasnik BiH" broj 18/03), predstavlja posjed i imovinu novoformirane ZZ "15. maj" Dobretići. Kantonalni sud je naveo da iz Ugovora o osnivanju ZZ "15. maj" Dobretići broj 01/2004 od 26. februara 2004. godine, u koji je prvostepeni sud u toku dokaznog postupka pred tim sudom izvršio uvid, proizlazi da je tuženi jedan od osnivača novoformirane zemljoradničke zadruge, kao i da je u periodu od 1. juna 2004. do 15. avgusta 2005. godine bio direktor i osoba ovlaštena za zastupanje navedene zadruge. Imajući u vidu izloženo, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, na osnovu provedenog dokaznog postupka, pravilno zaključio da tuženi nije pasivno legitimisan u predmetnom postupku, te da je stoga pravilno postupio kada je odbio apelantov tužbeni zahtjev.

4. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovoj reviziji protiv drugostepene presude, donio Presudu broj 070-0-Rev-08-000427 od 14. maja 2009. godine kojom je reviziju odbio. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja donijeli pravilnu i zakonitu odluku kada su zbog nedostatka pasivne legitimacije tuženog odbili kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev. Naime, Vrhovni sud je naveo da su, kod utvrđene činjenice da predmetni objekat koristi ZZ "15. maj" Dobretići (kao pravni subjekat koji je upisan u sudski registar u Kantonalnom sudu), nižestepeni sudovi, primjenom odredaba čl. 94. i 95. Općeg zakona o zadrugama, pravilno zaključili da predmetni objekat predstavlja posjed i imovinu te novoformirane zadruge. Osim toga, imajući u vidu utvrđenu činjenicu da je ZZ "15. maj" Dobretići osnovalo još osam osnivača – članova zadruge (što ukazuje da spornu nekretninu ne koristi isključivo tuženi), Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi pravilno postupili kada su usvojili prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao tuženi, te slijedom toga odbili kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu predmetni objekat slobodan od lica i stvari preda u posjed.

5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da su redovni sudovi pri donošenju svojih odluka proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili materijalno pravo. Apelant navodi da je pogrešan zaključak redovnih sudova da je općina Kneževo novoformirana općina, budući da je promijenjen samo naziv općine Skender-Vakuf u općinu Kneževo. Pri tome, apelant navodi da činjenica da je jedan neznatan dio teritorije te općine, po Dejtonskom sporazumu, pripao Federaciji Bosne i Hercegovine ne znači da je to imovina ZZ "15. maj" Dobretići. Takođe, apelant navodi da nije bilo nikakve diobe između ZZ "15. maj" Kneževo ili Skender-Vakuf i ZZ "15. maj" Dobretići, tako da se ZZ "15. maj" Dobretići nije ni mogao upisati kao vlasnik predmetnih nekretnina, koje su isključivo apelantovo vlasništvo.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema opravdan zahtjev (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije žrtva kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 58/05).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, zaključili da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao tuženi, te slijedom toga odbili apelantov tužbeni zahtjev, dajući detaljno i jasno obrazloženje za svoje odlučivanje. Ustavni sud ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2774/09 (ZZ "15 maj" Kneževo) | Sudska praksa | Aktio