Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2915/09 (B. A.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Troškovi postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2915/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine u predmetu broj AP 2915/09, rješavajući apelaciju Binase Abaspahić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Binase Abaspahić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-

08-000779 od 1. jula 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Binasa Abaspahić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 15. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-000779 od 1. jula 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-06-

006603 od 6. decembra 2007. godine obavezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine - Vlada Federacije Bosne i Hercegovine da apelantici na ime duga u vidu razlike plaće za decembar 2005. godine isplati iznos od 243,80 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od l5. decembra 2006. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate. Presudom je, također, tužena obavezana da naknadi apelantici, na ime troškova parničnog postupka, iznos od od 840,00 KM.

3. Protiv presude Općinskog suda od 6. decembra 2007. godine tužena je podnijela žalbu zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U obrazloženju žalbe, koje se tiče povrede odredaba parničnog postupka, navedeno je da je u postupku donošenja pobijane presude prvostepeni sud povrijedio odredbu čl. 385. i 387. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), jer je apelantici priznao troškove koji nisu bili neophodni za vođenje parnice, pri tome misleći na troškove sastava podneska od 7. juna 2007. godine. Apelantica je posredstvom punomoćnika dostavila sudu odgovor na žalbu u kojem je osporila sve žalbene primjedbe tužene i predložila da sud njenu žalbu odbije i prvostepenu presudu potvrdi. Apelantica je, također, u žalbi postavila zahtjev za naknadu troškova, na ime sastava odgovora na žalbu, u iznosu od 300,00 KM.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-000779 od 1. jula 2009. godine djelimično je uvažena žalba tužene i prvostepena presuda preinačena tako što se dosuđena naknada na ime troškova parničnog postupka umanjuje sa iznosa od 840,00 KM na iznos od 720, KM. U ostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena, dok je odbijen apelantičin zahtjev za isplatu troškova žalbenog postupka.

5. U obrazloženju drugostepene presude, u dijelu koji se tiče odlučenja o naknadi troškova postupka, Kantonalni sud je naveo da se žalbom tužene osnovano prigovara da ih je prvostepeni sud pogrešno odmjerio. S tim u vezi, Kantonalni sud smatra da apelantici ne pripadaju troškovi na ime sastava podneska od 7. juna 2007. godine, jer oni nisu bili neophodni za vođenje parnice. Naime, drugostepeni sud je konstatovao da iz sadržine spomenutog podneska slijedi da se radi o apelantičinom očitovanju na odgovor na tužbu koji je dala tužena o čemu se apelantica mogla izjasniti i na pripremnom ročištu (za koje je apelantici dosuđena naknada za pristup njenog punomoćnika), pa kako i po mišljenju Vijeća ovog suda, troškovi sastava takvog pismenog podneska, u smislu odredbe člana 387. stav 1. ZPP, ne spadaju u neophodno potrebne troškove za vođenje parnice, to su dosuđeni troškovi parničnog postupka sa 840,00 KM umanjeni na 720,00 KM, u smislu odredbe člana 235. tačka 3. ZPP. Pošto ni, prema mišljenju drugostepenog suda, troškovi sastava odgovora na žalbu, u smislu odredbe člana 387. stav 1. ZPP, ne spadaju u neophodno potrebne troškove za vođenje parnice, to je stavom trećim izreke presude odbijen apelantičin zahtjev za isplatu ovih troškova.

6. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, navodeći da je Kantonalni sud pogrešno primijenio materijalno pravo uvažavajući žalbu tužene u pogledu dosuđenog iznosa na ime troškova postupka i umanjujući ih sa 840,00 na 720,00 KM, te ne dosuđujući apelantici troškove na ime sastava odgovora na žalbu u iznosu od 300,00 KM.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je osporena odluka u dijelu u kojem je preinačena prvostepena presuda u pogledu visine dosuđenih troškova postupka i odbijen njen zahtjev za naknadu troškova na ime sastava odgovora na žalbu tužene rezultat pogrešne primjene materijalnog prava od Kantonalnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

10. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelantica u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantičinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2915/09 (B. A.) | Sudska praksa | Aktio