Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2962/09 (G. R.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Izvršni postupak
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2962/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2962/09, rješavajući apelaciju Gojka Radivojca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Radivojca podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Ž-07-

000 628 od 31. augusta 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Gojko Radivojac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Milena Kobas iz Banjaluke, podnio je 14. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 628 od 31. augusta 2009. godine. Apelant je 6. januara 2011. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem Republičkog inspektorata rada Banjaluka - Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu: Republički inspektorat - Odjeljenje Prijedor) broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine naloženo je «Novim rudnicima Ljubija» d.o.o. Prijedor (kasnije „Mittal rudnici Prijedor“ d.o.o. Prijedor, u daljnjem tekstu: poslodavac) da prema radnicima otklone nedostatke utvrđene prilikom vršenja inspekcijskog nadzora bliže opisanog u dispozitivu navedenog rješenja. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), rješavajući po žalbi poslodavca izjavljenoj protiv rješenja Republičkog inspektorata - Odjeljenje Prijedor, donijelo je Rješenje broj 05/5-173-293/05 od 28. januara 2005. godine kojim je žalbu poslodavca odbilo kao neosnovanu, a zatim je i Okružni sud Presudom broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine odbio tužbu poslodavca kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-07-000 031 od 8. oktobra 2009. godine odbijen je zahtjev poslodavca za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda.

3. Apelant je Osnovnom sudu u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio zahtjev za izvršenje rješenja Republičkog inspektorata - Odjeljenje Prijedor, pa je Osnovni sud Rješenjem o izvršenju broj 077-0-I-07-000-341 od 11. aprila 2007. godine dopustio izvršenje, a visina potraživanja je utvrđena na osnovu obračuna vještaka kojeg je angažovao apelant.

4. Poslodavac je protiv navedenog rješenja o izvršenju podnio prigovor Osnovnom sudu. Osnovni sud je Rješenjem broj 077-0-I-07-000-341 od 18. oktobra 2007. godine usvojio prigovor i rješenje o izvršenju stavio van snage, obustavio izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je osnovan prigovor poslodavca da prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju nisu usklađeni sa izvršnom ispravom, odnosno rješenje o izvršenju nije usklađeno sa pravosnažnim rješenjem Republičkog inspektorata - Odjeljenje Prijedor, jer njime nije naloženo poslodavcu da izvrši isplatu novčanog potraživanja apelantu na ime glavnog duga u iznosu od 78.239,99 KM, kako je to bilo precizirano usvojenim rješenjem o izvršenju.

5. Apelant je protiv ovog rješenja izjavio žalbu Okružnom sudu. Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Ž-07-000 628 od 31. augusta 2009. godine kojim je žalba odbijena i rješenje Osnovnog suda potvrđeno, te odbijen kao neosnovan zahtjev poslodavca za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 23. Zakona o izvršnom postupku propisano da se izvršnom ispravom, između ostalog, smatra i odluka i poravnanje doneseno u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, te da predmetno rješenje Republičkog inspektorata - Odjeljenje Prijedor, koje je doneseno u upravnom postupku, ne glasi na novčano potraživanje, već se njime nalaže poslodavcu da otkloni nepravilnosti u radu vezane za prava iz radnog odnosa, uključujući i ostvarivanje prava na isplatu ličnog dohotka i naknada po osnovu rada. Okružni sud je naveo da rješenje o izvršenju nije doneseno u skladu sa rješenjem Republičkog inspektorata - Odjeljenje Prijedor, koje ne glasi na novčano potraživanje, već je doneseno na osnovu nalaza vještaka finansijske struke koje ne može biti osnov za pokretanje izvršnog postupka, jer nema snagu niti izvršne isprave, niti vjerodostojne isprave.

6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije, pravo iz člana 17. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelant smatra da je netačna tvrdnja redovnih sudova da rješenje Republičkog inspektorata - Odjeljenje Prijedor ne predstavlja izvršnu ispravu. Apelant traži da Ustavni sud u svojoj odluci odredi ko je nadležan za izvršenje predmetnog rješenja Republičkog inspektorata - Odjeljenje Prijedor.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ilizanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

10. U vezi sa apelantovim navodima da su redovni sudovi nepravilno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno i procesno pravo kada su obustavili predmetni izvršni postupak zbog toga što prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju nisu usklađeni sa izvršnom ispravom, Ustavni sud podsjeća na to da je svojoj Odluci broj AP 471/08 od 8. decembra 2010. godine razmatrao istovjetno pravno pitanje – obustavu izvršnog postupka, pa se umjesto posebnog obrazloženja poziva na obrazloženje iz navedene odluke Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u obrazloženju citirane odluke zaključio da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

11. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zbog istih razloga smatra da apelacioni navodi vezani za kršenje ustavnih prava iz čl. II/3. e), k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz člana 6. stav 1, čl. 13, 14. i 17. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne sadrže elemente koji bi ukazivali na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi zahtijevalo meritorno ispitivanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2962/09 (G. R.) | Sudska praksa | Aktio