Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3071/09 (Z. M.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Eksproprijacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Vanparnični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3071/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. rujna 2012. godine, u predmetu broj AP 3071/09, rješavajući apelaciju Zvonke Miličevića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonke Miličevića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 64 0 V 000021 09 Rev od 20. svibnja 2010. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 V 000021 09 Gž od 8. srpnja 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 V 000021 09 V od 30. siječnja 2009. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zvonko Miličević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa ZOU Sesar – Ćurić

– Miletić iz Mostara, podnio je 29. rujna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 V 000021 09 Gž od 8. srpnja 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 V 000021 09 V od 30. siječnja 2009. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP 3071/09.

2. Apelant je 15. srpnja 2010. godine podnio apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 V 000021 09 Rev od 20. svibnja 2010. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP 3005/10.

3. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3071/09. Spojene su apelacije br. AP 3071/09 i AP 3005/10.

4. Rješenjem Općinskog suda broj 64 0 V 000021 09 V od 30. siječnja 2009. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 V 000021 09 Gž od 8. srpnja 2009. godine, određena je naknada za nepotpuno izuzete nekretnine koje su u apelantovom vlasništvu-posjedu, a koje su izuzete Rješenjem Službe za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar Općine Posušje broj 05-31-502/05 od 1. rujna 2005. godine, u ukupnom iznosu od 4.404,00 KM i prema površini izuzetog zemljišta 734 m za k.č. broj 502, njiva VII klase, te da taj iznos predlagatelj „Elektroprenos BiH“ d.d. Banja Luka, Operativno područje Mostar (u daljnjem tekstu: predlagatelj), plati vlasniku (apelantu) u roku od 15 dana po pravosnažnosti rješenja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke o određivanju naknade, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 862,45 KM.

5. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja je navedeno da je u konkretnom slučaju izvanparnični postupak pokrenut po službenoj dužnosti na temelju članka 64. Zakona o eksproprijaciji („Službene novine FBiH“ broj 70/04) iz razloga što izvanparnične stranke (apelant i predlagatelj) u nadležnom organu uprave u roku od dva mjeseca nisu postigle sporazum o visini naknade za nepotpuno izuzete nekretnine. Dalje je navedeno da je odredbom članka 46. stavak 2. Zakona o eksproprijaciji propisano da tržišna vrijednost izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija je ona za koju se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđenja. Dalje, člankom 53. stavak 1. navedenog zakona je propisano da se naknada za oduzeto poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje u novcu prema tržišnoj vrijednosti takvog zemljišta, a člankom 56. tog zakona određeno je da se u slučaju ustanovljenja služnosti naknada određuje u iznosu za koji je uslijed ustanovljenja služnosti umanjena vrijednost nekretnine, kao i za nastalu štetu. Općinski sud je, dalje, naveo da je u tijeku postupka na temelju mišljenja Federalnog ministarstva energetike, rudarstva i industrije Mostar od 16. siječnja 2006. godine utvrđeno da nema opasnosti od štetnog utjecaja elektromagnetnog zračenja nastalog od izgradnje dalekovoda visokog napona 220kV za život i zdravlje ljudi i okoliš koji se nalaze ili se mogu nalaziti duže vrijeme u njegovoj neposrednoj blizini. Zatim je navedeno da je iz Ugovora o ustanovljenju služnosti od 5. listopada 1999. godine za stupna mjesta 122. i 123. utvrđeno da je naknada za ustanovljenu služnost na zemljištu ispod stuba utvrđena u iznosu od 6,00 DM/m odnosno 8,00 DM/m , te da je iz dopisa Porezne uprave utvrđeno da se tržišna vrijednost predmetnih nekretnina kreće od 10,00 do 30,00 KM za m , a iz nalaza i mišljenja vještaka Nenada Leke iz upravnog postupka određena je u iznosu od 13,39 KM/m . U tijeku postupka su provedeni i dokazi vještačenja vještaka poljoprivredne struke i vještaka građevinske struke.

6. Općinski sud je naveo da je prilikom utvrđivanja naknade za nepotpuno oduzete nekretnine ocijenio u prvom redu činjenicu da je predmetna nekretnina poljoprivredno zemljište, što je vidljivo iz potvrde izdate od Službe za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, a u postupku nije dokazano da je predmetna nekretnina građevinsko zemljište. Općinski sud je zatim istakao da je visinu naknade za nepotpuno oduzeto zemljište u konkretnom slučaju odredio na temelju nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke koji je u svom nalazu i mišljenju od 3. studenoga 2008. godine, kao i u svom iskazu, iznio da na ime ukupnog umanjenja vrijednosti predmetnih nekretnina vlasniku pripada naknada u iznosu od 4.404,00 KM. Vještak je istakao da je do navedenog iznosa došao na način da je prvo utvrdio tržišnu vrijednost cjelokupne predmetne nekretnine u iznosu od 58.848,00 KM (12. KM/m ), a tržišna vrijednost zemljišta je izražena u cijeni na području gdje se vrši oduzimanje, koja se može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđenja. Kao parametre ponude i potražnje vještak poljoprivredne struke je ocijenio informacije dobivene od mještana predmetnog područja, poduzetnika, kolega koji se bave sličnim poslom, lociranost, razvijenost predmetnog područja u odnosu na granu stočarstva, podatke o tržišnoj vrijednosti nekretnina, koje vrijednosti koristi nadležno povjerenstvo Porezne uprave prilikom procjene nekretnina. Vještak je procijenio umanjenje vrijednosti predmetne nekretnine u iznosu od 50% ocjenjujući sveukupnost navedenih okolnosti i odnos površine koju obuhvaća trasa u odnosu na ukupnu površinu predmetnog zemljišta, poziciju i pravac pružanja vodova i obuhvata trase i ograničenja mogućnosti zemljišta. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je prihvatio nalaz vještaka kao stručan i dan sukladno pravilima struke i na temelju njega odredio dosuđene iznose.

7. U obrazloženju presude Kantonalnog suda je istaknuto da su neutemeljeni apelantovi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke Andrije Kraljevića, kojeg je sud angažirao u postupku, pogrešno postupio kada je taj nalaz i mišljenje prihvatio i sukladno njemu odredio naknadu za oduzetu nekretninu. S tim u vezi, Kantonalni sud je istakao da se, prema odredbi članka 63. stavak 1. Zakona o eksproprijaciji, što je konkretni slučaj, visina naknade za oduzete nekretnine određuje prema okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o naknadi. Stoga, jedino su za određivanje naknade mjerodavne okolnosti u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o naknadi, a ne neke ranije okolnosti, kako je to apelant u žalbi isticao. Kantonalni sud je, također, istakao da nema valjanog utjecaja na odluku u konkretnoj pravnoj stvari nalaz i mišljenje vještaka Nenada Leke koji je sadržan u upravnom spisu, jer je taj vještak privatno angažiran i njegov nalaz i mišljenje ne sadrži tržišnu cijenu prema odredbi članka 46. Zakona o eksproprijaciji, već sadrži ponuđenu cijenu od 13,39 KM/m . Na temelju navedenog, Kantonalni sud je odlučio odbiti apelantovu žalbu kao neutemeljenu.

8. Apelant je protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 64-0-V-000021 09 Gž od 8. srpnja 2009. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 64-0-V-000021 09 Rev od 20. svibnja 2010. godine apelantovuu reviziju odbio kao neutemeljenu.

9. U obrazloženju rješenja je navedeno da su neutemeljeni apelantovi revizijski prigovori da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo zbog toga što je ustanovljenjem služnosti cijela parcela (površine 24.558 m ) izgubila na tržišnoj vrijednosti i da se ne može računati na gubitak tržišne vrijednosti samo dijela obuhvaćenog rješenjem o izuzimanju. Suprotno navedenom, Vrhovni sud je smatrao kod utvrđenih činjenica da je služnost ustanovljena na površini od 734 m nepotpuno izuzetih nekretnina, da zbog izuzimanja te površine nije došlo do umanjenja vrijednosti cjelokupnog zemljišta u apelantovom vlasništvu, kao i da nema opasnosti od štetnog utjecaja elektromagnetnog zračenja nastalog od izgradnje dalekovoda, da su nižestupanjski sudovi prihvaćajući nalaze vještaka poljoprivredne i građevinske struke, a primjenom čl. 63. Zakona o eksproprijaciji pravilno odredili naknadu (4.404,00 KM) prema okolnostima u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja. Pri tome je drugostupanjski sud izveo valjan zaključak da je bez utjecaja apelantovo pozivanje na nalaz vještaka Nenada Leke (iz upravnog postupka), jer taj nalaz ne sadrži tržišnu vrijednost (čl. 46. Zakona o eksproprijaciji) već samo ponuđenu cijenu. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je odlučio da odbije apelantovu reviziju kao neutemeljenu.

10. Apelant je naveo da su mu pobijanim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U vezi s tim, ističe da pobijana rješenja nisu na zakonu zasnovana i da je tim rješenjima pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeno stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Apelant navodi da su sudovi bazirali svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka poljoprivredne struke, koji je, prema njegovim navodima, nestručan i paušalan.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni će sud odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku ustvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

13. U vezi sa navodima o kršenju prava na imovinu, koji se zasnivaju isključivo na navodima o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadaća redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je da ispita je li, eventualno, došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati je li postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije, odnosno je li prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima pobijanih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju očito (prima facie) neutemeljeni.

15. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3071/09 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio