Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3201/09 (S. T.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Upravni spor
  • Nekretnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3201/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3201/09, rješavajući apelaciju Sadmire Trožić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sadmire Trožić podnesena zbog neizvršenja Rješenja Službe za prostorno uređenje, imovinskopravne i stambene poslove Općine Sanski Most broj 03-23- 7-1532/01 od 26. marta 2003. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sadmira Trožić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju zastupa Senad Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 13. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Službe za prostorno uređenje, imovinskopravne i stambene poslove Općine Sanski Most (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03-23-7-1532/01 od 26. marta 2003. godine.

2. Apelantica je 6. avgusta 2001. godine podnijela zahtjev Službi za povrat u posjed nekretnina koje je naslijedila od oca po Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj O-157/97 od 21. septembra 1997. godine.

3. Rješenjem Službe broj 03-23-7-1532/01 od 26. marta 2003. godine usvojen je apelantičin zahtjev za povrat u posjed nekretnina upisanih u pl. br. 4520 k.o. Sanski Most sa dijelom 1/1 na ime apelantice.

4. Apelantica je 10. aprila 2003. godine podnijela zahtjev za izvršenje rješenja navedeni broj.

5. Zaključkom Službe broj 03-23-7-1532/01 od 8. jula 2005. godine prekinut je postupak u predmetu izvršenja Rješenja broj 03-23-7-1532/01 od 26. marta 2003. godine i naloženo je apelantici da zatraži od nadležnog drugostepenog suda rješavanje po žalbi na Presudu Općinskog suda broj P-262/02 od 19. juna 2003. godine kojom je utvrđeno da je tužitelj K. S. vlasnik posebnog ulaza i četvorosobnog stana koji se nalaze u potkrovlju kuće izgrađene na k.č. broj 862/1 i upisane u pl. broj 2659 k.o. Sanski Most.

6. Rješenjem Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 11/4-31-416-UP-2/05 od 27. juna 2007. godine, donesenom po apelantičinoj žalbi, poništen je Zaključak Službe broj 03-23-7-1532/01 od 8. jula 2005. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

7. Odlučujući u ponovnom postupku, nakon održanih usmenih rasprava (u kojima je saslušala apelanticu i privremenog korisnika dijela predmetne nekretnine), te izvršenog uvida u raspoložive dokaze, Služba je donijela Zaključak broj UP-1-03-23-7-1532/01 od 7. avgusta 2007. godine. kojim je prekinut postupak izvršenja Rješenja broj 03-23-7-1532/01 od 26. marta 2003. godine i naloženo je apelantici da zatraži od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) da riješi po žalbi na Presudu Općinskog suda broj P-262/02 od 19. juna 2003. godine. Zaključkom je određeno da prekid postupka traje dok nadležni sud ne riješi pitanje vlasništva posebnog ulaza i četvorosobnog stana koji se nalazi u potkrovlju predmetne nekretnine U obrazloženju je navedeno da je pitanje utvrđivanja prava vlasništva na stanu koji se nalazi u potkrovlju predmetne nekretnine, u smislu člana 142. stav 1. Zakona o upravnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZUPFBiH), predstavlja prethodno pitanje za čije rješavanje je nadležan sud. Zbog navedenog, Služba za prostorno uređenje je prekinula postupak i naložila apelantici da. u skladu sa članom 145. stav 2. ZUP-a, zatraži okončanje sudskog postupka koji je u toku.

8. Rješenjem Ministarstva broj 11/2-23-740-UP-2/07 od 10. oktobra 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba izjavljena protiv Zaključka Službe za prostorno uređenje broj UP-1-03-23-7-1532/01 od 7. avgusta 2007. godine.

9. Kantonalni sud je Presudom broj 001-0-U-07-000 370 od 19. maja 2008. godine odbio kao neosnovanu apelantičinu tužbu. U obrazloženju presude je navedeno da je u konkretnom slučaju nadležni organ uprave pravilno primijenio odredbe člana 142. stav 1. Zakona o upravnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZUPFBiH). Naime, citiranom odredbom je eksplicitno navedeno da, ako organ koji vodi postupak naiđe na pitanje bez čijeg rješenja se ne može riješiti sama stvar, a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenje nadležan sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje), postupak se može prekinuti dok nadležni organ to pitanje ne riješi. Dakle, u konkretnom slučaju se ne radi samo o apelantičinim pravima već i pravima suprotne strane (tužitelja K.S.), gdje se utvrđivanje vlasništva na posebnom ulazu i četverosobnom stanu u potkrovlju pojavljuje kao prethodno pitanje.

10. Prema informacijama dobijenim od Službe za prostorno uređenje i Općinskog suda, proizlazi da apelantici nisu vraćene u posjed predmetne nekretnine (dio predmetnih nekretnina koji čine posebni ulaz i četverosoban stan u potkrovlju kuće, te da je predmetni postupak arhiviran 2009. godine), odnosno da se postupak rješavanja prethodnog pitanja nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Naime, kako slijedi iz spisa, prvostepena Presuda Općinskog suda broj P-262/02 od 19. juna 2003. godine je ukinuta, predmet je vraćen na ponovni postupak u kojem je donesena prvostepena i drugostepena presuda, te se trenutno predmet nalazi kod Vrhovnog suda na odlučivanju po reviziji.

11. Apelantica smatra da je, zbog neizvršenja Rješenja Službe za prostorno uređenje broj 03-23- 7-1532/01 od 26. marta 2003. godine u razumnom roku, prekršeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je kratko navela hronologiju postupka do momenta podnošenja apelacije, te navela da je postupak za vraćanje u posjed nekretnina po svojoj prirodi i po odredbama zakona hitan postupak. Dalje se navodi da je postupak do donošenja predmetnog rješenja Službe za prostorno uređenje trajao oko godinu i šest mjeseci, što se, također, ne može smatrati razumnim rokom, te da predmetno rješenje do podnošenja apelacije nije provedeno i da za apelanticu predstavlja samo «mrtvo slovo na papiru». Apelantica smatra da spor između nje i njenog strica u vezi sa vlasništvom na stanu u potkrovlju predmetne nekretnine (koja se predmetnim rješenjem vraća u posjed apelantici) nema nikakav utjecaj na izvršenje predmetnog rješenja. Također, sadržaj zaključka kojim se postupak izvršenja predmetnog rješenja prekida je, prema apelantičinom mišljenju, „apsurdan“, kao i formulacija kojom joj je naloženo da zatraži od nadležnog drugostepenog suda rješavanje po žalbi na presudu Općinskog suda. Apelantica navodi da joj nisu poznati razlozi neizvršenja predmetnog rješenja Službe za prostorno uređenje, te ističe da je Služba pokazala upornost u konstantnom odbijanju izvršenja svog rješenja. Apelantica je predložila Ustavnom sudu da donese odluku kojom će naložiti Općini Sanski Most da u najkraćem roku izvrši predmetno rješenje, odnosno da je uvede u posjed njene imovine. U apelaciji je zatražena i naknada nematerijalne štete.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud zapaža da iz apelantičinih navoda i dokumentacije predočene Ustavnom sudu proizlazi da je Zaključkom broj UP-1-03-23-7-1532/01 od 7. avgusta 2007. godine Služba prekinula postupak izvršenja zbog rješavanja prethodnog pitanja, te da je apelantičina žalba izjavljena protiv zaključka odbijena kao neosnovana. Dalje, evidentno je da je Presudom Kantonalnog suda broj 001- 0-U-07-000 370 od 19. maja 2008. godine odbijena apelantičina tužba usmjerena na poništenje rješenja Ministarstva. Navedenu presudu apelantica je primila 22. decembra 2008. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud u ovom postupku u kojem se apelantica žali na izvršenje rješenja ne može ocijeniti apelantičine navode vezane za postupanje nadležnih organa koje je prethodilo odluci o prekidu postupka i zakonitosti te odluke, budući da apelantica nije pred Ustavnim sudom u propisanom roku osporila odluku Kantonalnog suda broj 001-0-U-07-000 370 od 19. maja 2008. godine. S druge strane, evidentno je da prethodno pitanje, zbog kojeg je došlo do prekida, još nije pravomoćno riješeno. Stoga, Ustavni sud zaključuje da navodi koje apelantica nudi ne daju bilo kakve argumente koji bi opravdali njenu tvrdnju da je u okolnostima konkretnog slučaja, zbog neizvršenja rješenja Službe, na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljna ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantičinim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12 U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3201/09 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio